Krivotvorenjem datuma prodaje dionica zarađivali i do 20 milijuna dolara

Između 200 i 250 tvrtki, među kojim je i Apple, pod sumnjom su da su u proteklih pet-šest godina krivotvorenjem dionica kupovali lojanost svoje upravljačke strukture. Sumnja se da se ta praksa postupno razvijala još od pedesetih godina prošloga stoljeća

Piše: Vinka Drezga

Američki profesori ekonomije Randall Heron i Erik Lie postali su preko noći najomraženija imena u američkim poslovnim krugovima. Utvrdili su, nakon višegodišnjeg istraživanja, da su neki među američkim poslovnjacima krivotvorili dionice vlastite tvrtke i zaradu spremali u vlastiti džep. Krivotvorina se sastojala u antidatiranju prodaje dioničkih paketa upravljačkom establishmentu kompanije. Zahvaljujući naizgled bezazlenom manipuliranju nadnevkom prodaje dionica zaposlenicima unutar kompanije, pojedini su direktori dodatno zarađivali i do 20 milijuna dolara. Između 200 i 250 tvrtki danas je pod sumnjom da su u proteklih pet-šest godina na taj način kupovale lojanost svoje upravljačke strukture. Ekonomski stručnjaci smatraju da je najnovije istraživanje samo potvrdilo sumnje u praksu koja se postupno razvijala od pedesetih godina prošloga stoljeća.

Obrazac je jednostavan: upravni bi odbor tvrtke darovao paket dionica, tzv. povoljnu dioničku opciju - od nekoliko tisuća do više stotina tisuća pa i milijuna dionica - svome direktoru po niskoj cijeni od, primjerice, 10 dolara. Ubrzo zatim, u pravilu nakon mjesec-dva, vrijednost dionice bi prilično narasla na, primjerice, 17 dolara. Na tisuću dionica to predstavlja trenutačnu zaradu od 7.000 dolara. Namjerno krivotvorenje vrijednosti dionica, međutim, može imati dalekosežne negativne posljedice u široj poslovnoj zajednici: time kompanija lažno umanjuje svoje rashode, a (opet lažno) uvećava prihode. Tako se, nadalje, pogrešno prikazuju porezne obveze tvrtke i potkrada državni proračun te varaju investitori, jer ih lažni podaci navode na potencijalno loše ulagačke poteze.

Odluke na nepostojećim sastancima

Praksa davanja dioničkih opcija ispod cijene postala je osobito popularna posljednjih desetljeća u Americi. Namijenjena je svim zaposlenima, ali je izmišljena upravo za direktore. Povoljne su dionice dodatna motivacija direktorima da ulože svoj radni maksimum i tako povećaju ukupni profit tvrtke. Povoljniji uvjeti znače da direktor kupi dionički paket potkraj godine, ali po cijeni iz travnja, kad je, primjerice, ona bitno niža. Takva je praksa posve u skladu sa zakonom sve dok tvrtka o tome redovito izvještava svoje dioničare i dok transparentno posluje. Medutim, trend nagloga rasta vrijednosti dionica u nizu tvrtki, i to nakon dodjele dioničkih opcija direktorima, potaknuo je znanstvenike Herona i Lieja, predavače na sveučilištima Indiana, odnosno Iowa, da posumnjaju u poslovnu etiku pojedinih poslovnih carstava.

Njihova su istraživanja pokazala da su datumi sastanaka mnogih upravnih odbora, na kojima se navodno odlučivalo o dioničkim opcijama - posve izmišljeni. Neki su direktori, uostalom, naknadno javno priznali da su dobivali dionice mimo bilo kakvih sastanaka, tj. da su sastanci na kojima se o tome navodno odlučivalo naknadno lažno upisivani u dnevni red upravnih odbora. Priznao je to, primjerice, Steve Jobs, jedan od direktora i osnivača nadaleko poznatoga Applea, kompjutorskoga diva iz Silikonske doline. Jobs je pred državnim tužiteljem priznao da je u prosincu 2001. dobio mogućnost ispod cijene kupiti paket od 7,5 milijuna dionica vlastite tvrtke. Ta je odluka s kraja 2001. pripisana nikad održanom sastanku Uprave iz listopada iste godine. Zahvaljujući toj 'maloj intervenciji', Jobs je tada trenutačno zaradio više od 20 milijuna dolara.

Interna istraga, kao i istraga državnoga tužitelja potvrdila je još niz slučajeva u kojima je Apple krivotvorio podatke o svojim dionicama. Što se Jobsa tiče, on je iz skandala izašao praktički netaknut. S obzirom na to da je jedan od osnivača Applea i da ga je s vremenom pretvorio u moćno poslovno carstvo, Uprava tvrtke odlučila je protiv njega ne poduzimati nikakve posebne mjere. Medutim, zbog sličnih krivotvorina trojica direktora kompanije Mercury Interactive prije dvije su godine ostala bez posla. Njihov je poslovni poraz predstavljao snažan udarac ugledu kompanije od kojega se Mercury Interactive nije oporavio.

Unatoč svemu - po starom

Dvije su spomenute kompanije samo ilustracija vrlo raširene prakse. Rezultati istraživanja, naime, zatekla su i same autore. Trend manipuliranja vrijednošću dionica za unutarnje potrebe pokazao se daleko češćim nego što se očekivalo; 19 posto kompanija je barem jednom lažno prikazalo dodjelu dioničkih opcija. Vrijednost dionica je, u prosjeku, narasla sedam posto samo mjesec dana nakon njihove prodaje direktorima. To na prvi pogled ne izgleda osobito mnogo, ali na velikom paketu dionica, izračunali su, to implicira prosječnu dodatnu zaradu od više milijuna dolara.

Ta su otkrića bila toliko šokantna za urednike najuglednijih američkih znanstvenih časopisa te su redom odbijali objaviti znanstveni rad Herona i Lieja. Reakcije urednika bile su navlaš iste: 'Zašto to već negdje nije objavljeno?' Obeshabreni takvim dočekom akademske zajednice, znanstvenički se dvojac odlučio ponuditi svoj materijal Wall Street Journalu. Tamošnji su pak urednici njihove teze objeručke prihvatili uz jedino pitanje o tome koliko se kompanija bavi tom rabotom prekrajanja datuma. Budući da novinari to nisu mogli sami otkriti, Heron i Lie podučavali su ih tome kako čitati godišnja izvješća o poslovanju, i na što posebno obratiti pozornost. Akademsko-novinarska sprega dovela je do obkavljivanja niza novinarskih članaka o manipulacijama dionicama što je pak potaknulo internu istragu u mnogim kompanijama.

Mnogi se direktori plaše za svoje pozicije. Pred sudom bi se uskoro mogla naći još dvojica direktora Applea.
Iako su u međuvremenu doneseni propisi za sprječavanje sličnih manaipulacija, Heron i Lie ustvrdili su da mnoge kompanije i dalje rade po starom. Sve donedavno, naime, kompanije su o darovanju dioničkih opcija bile dužne sastaviti izvješće tek na kraju godine. Odnedavno, pak, zakon propisuje da tvrtke moraju doku-mentirati o dodjeli tih povoljnih dioničkih paketa predočitio u roku dva dana. Rijetke se, medutim, tvrtke drže tog propisa. I nema nikakvih dodatnih mjera da ih se na to prisili. Zakonodavac, naime, ne želi prejako pritiskati korporativni sektor, jer preveliko zadiranje države u gospodarstvo nije tipično za američki model kapitalizma.