Arhiva

Kriza fondova poharala ulagačke portfelje

31. svibnja 2008.

lider.media

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Imovina pod upravljanjem investicijskih fondova pada od početka godine. Iako je silazni trend u posljednja dva mjeseca usporen, ulagači su sve manje zainteresirani za ulaganje u bilo što s predznakom rizičnoga. Možda prva kriza fondovske industrije posluži kao pouka.

Piše:Amir Kulenović
[email protected]

U neformalnim razgovorima fond-menadžeri odlučno odbacuju da dio krivnje za smanjenje vrijednosti imovine u fondovima kojima upravljaju snose i sami. Lako je, kaže jedan od njih, upravljati portfeljom od nekoliko stotina tisuća kuna, a mnogo teže kad imate nekoliko desetaka milijuna samo u jednoj domaćoj dionici u uvjetima kad je cijela burza izrazito nelikvidna. Problemi fond-menadžera (koji su veoma dobro plaćeni upravo da vode portfelje milijunskih iznosa), koji su postali očiti padom vrijednosti gotovo svih regionalnih, ali i svjetskih burzovnih indeksa, tek sada izlaze na vidjelo.

Zamka za fondovske igrače

Hanfine japanske svijeće
Stjepan Morović iz Hrvatske agencije za razvoj financijskih usluga (Hanfa) nedavno je na okruglom stolu koji je organiziralo zagrebačko veleučilište VERN' studentima oduševljeno objašnjavao jednu od osnovnih metoda tehničke analize, takozvane japanske svijeće. Napominjući da je tehnička analiza primjerena ponajprije kratkoročnim investitorima da bi se prepoznali trendovi kretanja cijena dionica, Morović je obećao da će mjesečna izvješća na Hanfinim stranicama osim brojčanih pokazatelja ubuduće prikazivati i trendove upravo japanskim svijećama. Na stranu prepucavanja koja traju već desetljećima u stranoj literaturi između fundamentalista (pobornika fundamentalne analize dionica) i tehnikalista (pobornika tehničke analize), upitno je kakvi su motivi domaćeg regulatora za takav način prikaza stanja na tržištu. Naime, osim što tehnička analiza nastoji odrediti trendove kretanja cijena dionica na temelju podataka iz prošlosti koji se ne moraju ponoviti i u budućim razdobljima, njezina je vjerodostojnost upitna i zbog relativno slabe likvidnosti dobrog dijela domaćih dionica na koje cjenovno može utjecati i relativno mali promet od milijun ili dva milijuna kuna. Budući da je Hanfina zadaća brinuti se o kvalitetnom funkcioniranju financijskog sustava, možda je bolji put za edukaciju 'retail' investitora upravo pokrenuta Hanfina medijska kampanja kojom se ulagače želi educirati o osnovnim pojmovima investiranja. Osim tehničke analize tu bi se trebalo naći još mnogo drugih, važnijih pojmova za donošenje kvalitetne investicijske odluke. Ili je Hanfin cilj educirati samo kratkoročne ulagače?

Naime, vrlo je teško pomiriti gotovo oprečne tendencije koje dominiraju prilikom izbora investicijskih odluka fond-menadžera. S jedne strane, tu je pritisak ulagača koji žele izvući maksimum iz svojih investicija putem što većeg prinosa fonda u koji ulažu, a društvo koje upravlja novcem ulagača, s druge strane, ima dužnost u svakom trenutku biti sposobno isplatiti ga u najkraćem roku. Upravo su se u toj zamci našli domaći fondovski igrači početkom godine kad je Crobex, povučen zbog nepovoljnih vijesti iz svijeta, a potpomognut i specifičnim prilikama na domaćem i tržištu regije, krenuo silaznom putanjom prema najvećoj krizi na hrvatskom tržištu kapitala od njegova početka. Mnogi sudionici na tržištu ne bi se složili s tom tvrdnjom, argumentirajući da je većih korekcija bilo i prije, no činjenica je da se to nikad nije dogodilo na tim stupnjevima likvidnosti domaćeg tržišta.

Smanjenje povjerenja u fondove prepoznala su i društva za upravljanje, koja ovih mjeseci, češće nego inače, nude smanjenje ili čak ukidanje ulaznih naknada u određenim razdobljima da bi privukli ulagače. Budući da kod većine fondova umjesto plusa u 2008. stoji predznak negativne izvedbe, ulagače se privlači na takav način. Ništa manje zanemarivo nije ni vabljenje ulagača bankovnim kanalima domaćih banaka, koje u kreditnoj ponudi kao jedno od mogućih sredstava osiguranja mahom imaju zalog uloga u investicijskim fondovima pod svojim upravljanjem. I autor ovoga teksta postao je, više-manje prisilno, udjelničar jednog bankovnog fonda u svrhu konačnog rješenja vlastitog stambenog pitanja.

Kada na robne burze

Novi pristup fondova prema ulagačima vidljiv je i u pojavi novih fondova koji ulaganjima nastoje zaobići dosad lukrativnu, ali, pokazalo se, visoko rizičnu regiju Jugoistočne Europe. Naime, dosta novih fondova, pogotovo osnovanih u ovoj godini, u svojim prospektima, ako ih i spominju, ulaganje na domaćem i tržištima bližeg susjedstva stavljaju tek pri kraju vlastite investicijske strategije. Popularnija su tržišta regije BRIC (Brazil, Rusija, Indija, Kina) kao i tržišta razvijenih zapadnih zemalja, koja su ipak malo manje pogođena krizom i padom vrijednosti udjela.
Novi trend u fondovskoj industriji također su specijalizirani fondovi. Osim OTP indeksnoga, koji nastoji replicirati Crobex, ove su godine osnovana i dva nekretninska fonda, a budućnost će možda donijeti i fondove koji će replicirati indekse nekih drugih tržišta kapitala. Iako još nema fonda koji bi se temeljio na ovih dana vrlo dinamičnim ulaganjima na robnim burzama, Volksbankov štedno-ulagački proizvod Agro-Invest, koji svoju dobit temelji upravo na tim ulaganjima, korak je i prema prvom robnom fondu ili njegovoj varijanti.

Selidba zbog inflacije

Kad je riječ o rastu ili padu vrijednosti udjela fondova, malo je koji ostao imun na svjetsku krizu, tako da se dionički i mješoviti fondovi s pozitivnim predznakom u 2008. mogu izbrojiti na prste. Kod novčanih je i obvezničkih fondova situacija nešto drugačija jer oni ipak ulažu u financijske instrumente s malo stabilnijim prinosima. No razborit ulagač mogao bi postaviti pitanje kako ostvariti prinos kod takvih vrsta fondova ako je najavljena stopa inflacije u ovoj godini visokih 5,9 posto. U trenutačnim uvjetima ulaganje u štednju i njoj slične novčane i obvezničke fondove nudi samo zaštitu od inflacije, a nikako i priliku za oplođivanje portfelja, bar dok država ne uvede obveznice s prinosom zaštićenim od inflacije, kao što to postoji u SAD-u. Stoga se može očekivati (ako su domaći ulagači dovoljno svjesni inflatornih pritisaka) i smanjenje udjela u takvim fondovima koji ne nude bogzna kakvu zaštitu od inflacije te preseljenje novca u dioničke i mješovite fondove koji ipak omogućavaju veće prinose.

Naravno, komponenta rizika, koje su domaći ulagači itekako postali svjesni nakon pada vrijednosti udjela fondova u 2008., ostat će i dalje, no uz kvalitetnu diverzifikaciju ulaganja domaći će udjelničari i dalje moći ostvarivati kvalitetne prinose.Novi Zakon o tržištu kapitala, koji bi trebao stupiti na snagu početkom sljedeće godine, nametnut će i strože uvjete poslovanja domaćim društvima za upravljanje fondovima od kojih svi najvjerojatnije neće moći udovoljiti novim pravilima igre. Možda je upravo u tome razlog prilično velikog broja novih društava i fondova koji su počeli raditi ove godine želeći privući što više ulagača prije navedenih promjena. Ulazak u EU dodatno će pooštriti konkurenciju dolaskom stranih igrača (kao što se to danas događa u susjedoj Sloveniji), tako da je ova godina 'biti ili ne biti' za domaće fond-menadžere. Tko preživi, pričat će o tome...