Kriza i do 3.000 kuna srezala vrijednost stambenih ugovora

Tijekom pet i pol mjeseci pet stambenih štedionica zaključilo je oko 67.500 novih ugovora o štednji vrijednih gotovo 3,1 milijardu kuna, što je šestpostotni rast broja ugovora u odnosu na isto razdoblje lani.

Najviše novih ugovora, oko 19.000, u proteklom je dijelu godine zaključila Prva stambena štedionica. Iza nje su Wüstenrot i Raiffeisen štedionica s ukupno 27.000 novopotpisana ugovora, dok su dvije najmlađe PBZ i HPB-štedionice do sredine lipnja sklopile preostali broj štednih ugovora. Na drugoj strani iz štedionica doznajemo kako im i ovogodišnji porast broja novih ugovora nije šire otvorio vrata većem kreditiranju. Naprotiv, većina štedionica i dalje bilježi stagnaciju i pad ukupnoga kreditiranja u odnosu na lani. Ističu da uzroke pada kreditiranja treba tražiti i u aktualnoj krizi koja je u zadnje dvije godine dovela i do kontinuiranog pada vrijednosti pojedinačnih ugovora. Naime, današnja ukupna pojedinačna ugovorena vrijednost kod novih ugovora prosječno je, kažu analitičari, i do 3.000 kuna po ugovoru (tj.smanjena je sa 50-ak tisuća na oko 47 tisuća kuna po ugovoru) manja nego je bila do prije dvije godine. Dijelom i zbog toga dolazi do manjeg dotoka depozita pa onda lančano i do stagnacija, odnosno pada ukupnog kreditiranja samih štedionica.  
                                                                                                                  
Analitičari kažu kako bi jedan od izlaza iz tog zatvorenog kruga mogao biti i da sama država potakne na veća ugovaranja. U svezi s tim, naše su štedionice već zatražile i povećanje osnovice za državne poticaje sa današnjih 5.000 na 7.500 kuna, odnosno rast godišnjih ukupnih poticaja na najmanje 1.250 kuna po ugovoru. Ponovno bi povećanje poticaja, kažu neovisni financijski stručnjaci, zasigurno omasovilo stambenu štednju te i za 50-ak posto podiglo godišnji priljev depozitnih sredstava u štedionice, što bi na kraju rezultiralo davanjem na godišnjoj razini i najmanje dvostruko više povoljnih stambenih kredita. Vremenom bi to dovelo i do višestrukog povećanja sada gotovo zamrle stanogradnje, te i prodaje (po povoljnijim cijenama) stambenih kvadrata.                                                                                                                                       
Najnoviji izračuni govore i da novo povećanje poticaja ne bi, kako neki pokušavaju spočitavati, odmah opteretilo proračun. Naime, analitičari su izračunali da eventualno povećanje poticaja krajem ove godine tek bi početkom 2012. teretilo (za oko 15-ak milijuna eura) državni proračun. Poznavatelji prilika kažu kako bi od spomenutog rasta poticaja na kraju svi: i građevinari, štediše i štedionice, a posebno država mogli profitirati. Naime, jednostavna računica govori da se, ako je štedionica aktivna i uspješna u financiranju stambenih potreba, na jednu kunu koju država uloži (i isplati) za poticaje, u proračun vratiti i do 2,6 kuna prihoda kroz porezna i druga davanja. (Nikola Prskalo)