Kupujem prehrambenu tvrtku u Hrvatskoj

U Hrvatskoj imamo tvrtku s 40-ak zaposlenih i 40-ak milijuna kuna prihoda. Osim što u nju izvozimo brendove Vegafruita i Klasa, počet ćemo izvoziti i pivo. Očekujem da će naša tiskara, najveća u BiH, tiskati i neke hrvatske medije koji najavljuju dolazak u Bosnu

Razgovarala: Antonija Knežević
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Iako slovi za trećega najbogatijeg čovjeka u Bosni i Hercegovini, Mujo Selimović, u vlasništvu čije se obitelji nalaze tvrtke Sprind, Unioninvestplastika, Dijamant, Merkur, Distributivni centar Konjic, mostarska Modna konfekcija 'Zlatka Vuković', Sarajevska pivovara, Vegafruit, Klas, sarajevsko Oslobođenje i još nekoliko, sve donedavno u Hrvatskoj je bio relativno nepoznat. Samozatajni poduzetnik i u bosanskim je medijima izbjegavao eksponiranje, ali zbog višegodišnjeg sukoba s vlasnikom Avaza Fahrudinom Radončićem to mu nije polazilo za rukom. Na negativne napise u Avazu Selimović je, doduše, pokušavao odgovarati šutnjom, a njegov otpor prema medijima slomljen je prije dva mjeseca kada je, neposredno nakon što su Delta i Konzum intenzivirali svoje širenje na BiH, dao prvi intervju jednim bosanskim novinama. Što misli o dogovoru između vlasnika Avaza i Miroslava Miškovića, Todorićevoj agresivnoj kupnji bosanskih trgovačkih lanaca te na koji se način misli suprotstaviti konkurentima iz regije, samo su neka od pitanja na koja moćni 38-godišnji poduzetnik odgovara u intervjuu za Lider.

• Sudeći prema rijetkim izjavama koje ste dali, moglo bi se reći da niste baš zadovoljni širenjem Miškovićeve maloprodaje u Bosnu i Hercegovinu, kao i suradnjom vlasnika Avaza Fahrudina Radončića s vlasnikom Delte?
- U Avazu je prezentirano da branimo dolazak Miškoviću. Kao tvrtka nemamo razloga bilo kojem investitoru blokirati put. Samo smo postavili pitanje odnosa stranih lanaca prema domaćoj privredi. Budu li se strani lanci prema domaćoj proizvodnji ponašali ucjenjivački, to će napraviti veliku štetu bosanskoj privredi. Prema tome, nije pitanje treba li netko doći ili ne. Apsolutno treba, ali pitanje je na koji način i kakva je politika tih pojedinih tvrtki koje dolaze. Činjenica je, iako će to malo ljudi priznati, da su sve tranzicijske zemlje jedno vrijeme štitile svoje tržište i omogućile domaćim tvrtkama da ojačaju kako bi se poslije mogle nositi s konkurencijom iz regije ili Europe. U Bosni to nije slučaj. Tvrdim da je Bosna najotvorenije područje u regiji, otvorenije i lakše za strana ulaganja nego što su Hrvatska i Srbija. Drugo pitanje koje sam postavio je veza između Radončića i Miškovića, jer se Avaz godinama predstavlja kao bošnjački medij i isključivo glasilo bošnjačkih muslimana. A sada najednom vlasnik Avaza sklapa posao s čovjekom o kojem se mnogo puta pisalo da njegovo bogatstvo korijene vuče od Miloševića.

• Kako onda gledate na dolazak Todorića i činjenicu da je preko noći pokupovao nekoliko trgovačkih lanaca u Bosni?
- Mislim da je osnovno pitanje kod svih koji dolaze hoće li poštovati ono što govore, hoće li imati sluha za domaću proizvodnju. Pri tomu ne mislim na proizvodnju iz grupacije Mims jer je naša proizvodnja dobro organizirana, moderna, ima jake brendove, sposobne da opstanu u Bosni i da idu u regiju. Ima mnogo malih proizvođača koji još nisu dovoljno jaki da se mogu nositi s pritiskom velikih lanaca.

• Sudeći prema načinu širenja Miškovića i Todorića u Bosnu, spajanje njihovih maloprodajnih lanaca ne čini se izglednim. Hoće li to ipak dogoditi?
- Nikada nisam razumio odnosi li se njihovo spajanje samo na Bosnu ili na cijelu regiju. Ne znam informacije iznutra, niti sam pratio taj proces. Ako je njihov koncept spajanja na razini bivše Jugoslavije, sigurno može donijeti prednost objema grupacijama. I to je sigurno, ekonomski gledano, dobar posao. Hoće li to uspjeti i napraviti, to ne mogu procijeniti. To su dvije tvrtke s različitim konceptima, različitom strukturom i mislim da to neće biti jednostavan posao.

• Nisu uspjeli ni vaši dogovori o spajanju s VF Komercom. Zašto?
- Pri spajanju tvrtke moraju biti u velikoj mjeri kompatibilne u svim segmentima, od uprave, načina razmišljanja, organizacije... Kad je riječ o VF Komercu, moj prijedlog je bio da idemo na spajanje, a ne preuzimanje. U međuvremenu se Jasmin Selmanagić prilično brzo dogovorio s Konzumom. Prema tome, očito je imao drugačiji koncept. To je njegova odluka i tu se nema što reći.

• Zašto Mims nije pokušao uzeti u najam trgovine VF-a i preduhitriti Todorića?
- Sa Selmanagićem sam razgovarao samo o spajanju. Nismo imali dovoljno vremena za razgovor o drugim opcijama.

• Jeste li imali ponuda za prodaju svog lanca?
- Trenutačno su svi u BiH, direktno ili indirektno, dobili ponude. Nema ni jednoga ozbiljnijeg lanca koji nije dobio ponudu za neku vrstu partnerskog odnosa: spajanje, najam ili preuzimanje.

• Hoće li dolazak najvećih maloprodajnih lanaca iz regije ugroziti vašu poziciju u BiH? Na koji im se način namjeravate oduprijeti?
- Nemamo namjeru biti broj jedan u maloprodaji, ali vjerujem da možemo zadržati postojeći udjel i povećavati ga. Sa sadašnje pozicije i onog što smo napravili u posljednjih godinu dana mogu reći da ćemo u idućih tri do pet godina i dalje biti jedan od važnih lanaca.

• Tvrtke s područja bivše Jugoslavije uglavnom su orijentirane na zemlje regije. Zašto ste vi odlučili investirati i u Libiju?
- Europska je unija za nas preskupa i, objektivno, nama su dostupna samo tržišta regije te neka tržišta gdje je ulaz možda rizičniji, ali nemaju toliko barijera kao što je to slučaj u EU. Zašto Libija? Libija je veoma likvidno tržište, izvoz je mnogo veći od uvoza zbog nafte, kupovna moć nije mala, a potencijal tržišta i zemalja oko Libije golem je jer je riječ o tržištu od oko 100 milijuna stanovnika. Stoga smo, kad se Libija prije tri i pol godine prvi put otvorila svijetu, dopustila strane investicije i pokretanje privatnog biznisa, odlučili prihvatiti taj izazov. Došli smo tamo među prvima i imamo šansu da budemo jedan od važnih igrača prema kapacitetima proizvodnje te da kroz kanale distribucije koje gradimo u Libiji otvorimo vrata za izvoz roba iz svoje grupacije, ali i drugih tvrtki s ovog područja. Već smo u pregovorima s nekoliko tvrtki iz Hrvatske i Slovenije koje žele iskoristiti naš potencijal i ući na to tržište. Otvorit ću im vrata onoliko koliko je moguće, odnosno koliko bude u skladu sa zajedničkim interesima.

• Jeste li ondje sagradili ili kupili već postojeću tvornicu?
- Već je postojala tvornica, ali je bila devastirana. Joint ventureom s libijskim partnerom ušli smo u prehrambenu tvornicu Jafara-Mims kao većinski vlasnik, rekonstruirali je, sagradili dio novih prostora i infrastrukturu te donijeli novu tehnologiju. Imamo 115 zaposlenih, a bilo ih je oko 20 prilikom preuzimanja. Početkom lipnja bit će godišnjica našeg pokretanja proizvodnje u Libiji.

• U kojim ste još zemljama zastupljeni?
- U Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. U Sloveniji smo zastupljeni putem izvoza i gradimo pivnicu na granici između Sežane i Trsta. U Hrvatskoj imamo tvrtku s 40-ak zaposlenih i oko 40 milijuna kuna prihoda. Brendovi Vegafruita i Klasa u Hrvatskoj su veoma zastupljeni, a sada ćemo početi izvoziti i pivo. U Srbiji, kao i u Hrvatskoj, imamo tvrtku koja je servis za prodaju naše robe na tom tržištu, a ondje gradimo i logistički centar. Otvorili smo vrata i prema Pakistanu, gdje planiramo izvoziti dio naših proizvoda. Sljedeće ćemo se godine malo više posvetiti Hrvatskoj i Srbiji.

• Kakvi su Mimsovi planovi za Hrvatsku?
- Planiramo kupiti jednu prehrambenu tvrtku iz Hrvatske i ta bi transakcija trebala biti završena do kraja lipnja ako dubinsko snimanje (due dilligence) bude u skladu s našim očekivanjima. Dok transakcija ne bude gotova, ne bih govorio o imenu tvrtke.

• Koliko je vrijedna ta investicija?
- Dogovorio sam se s vlasnicima da nećemo izlaziti u javnost s brojkama.

• Možete li barem reći je li riječ o tvrtki iz neke branše kojom se već bavite?
- Da, u grupaciji već imamo takvu djelatnost.

• Planirate li još neke investicije u Hrvatskoj?
- Kupili smo zemljište u blizini Zagreba na kojem planiramo graditi logistički centar za prihvaćanje naše robe iz Bosne.

• Koliko na godinu izdvajate za nove investicije?
- U prosjeku oko 15 do 20 milijuna eura. Ove godine i nešto više. Često raspravljam s ekonomskim stručnjacima i bankarima, koji kažu da prebrzi razvoj za tvrtku može imati negativne efekte. Iako su djelomično u pravu, smatram da tvrtke u Bosni nemaju vremena za prirodan razvoj prema ekonomskoj teoriji koja kaže da fazu razvoja mora slijediti faza stabilizacije. Ako želimo zadržati svoju poziciju, moramo ići paralelno u međusobno isključive procese: razvoj i konsolidaciju i izlazak na druga tržišta - sve u isto vrijeme.

• Zašto ste odlučili ulagati u medije?
- To je malo duža priča. Ušli smo najprije u proizvodnju ambalaže kupnjom Unioninvestplatike, a kupnja Sana je bila više spontana nego planirana. Kad smo kupili San, donijeli smo odluku da ćemo ići korak dalje i napraviti proizvodni kapacitet u Unioinvestplastici, koja se jednim dijelom bavila grafičkom djelatnošću. To je bilo prije četiri godine. Prirodna je odluka bila nastaviti investicijom u tiskaru. Poslije se ispostavilo da ta investicija ima velike prednosti, posebno kad je riječ o kvalitetnijoj i jeftinijoj promociji proizvoda i izgradnje brenda.

• Prije pola godine kupili ste i Oslobođenje. Namjeravate li se dalje širiti u tom segmentu?
- U proizvodnom dijelu, odnosno produkcijskom, u četiri godine sagradili smo tiskaru koja je jedina tih kapaciteta u Bosni - može prihvatiti sva dnevna, revijalna izdanja i dobar dio komercijalnog tiska. Očekujem da ćemo nastaviti suradnju u produkciji i s nekim hrvatskim medijima koji najavljuju dolazak u Bosnu. Osim toga, jedini smo u Bosni koji možemo tiskati kataloge i letke, a u tom dijelu vidimo veliki potencijal, osobito sada kad se događa konsolidacija u maloprodaji. To je financijski mnogo zanimljivije od novinske djelatnosti. Kad je riječ o izdavačkoj djelatnosti, generalni problem u bosanskom izdavaštvu je mala vrijednost marketinga. Osim toga, naklade su u Bosni veoma male, tako da nam je izdavačka djelatnost tek dugoročno zanimljiva.

• Pretpostavljam da se Avaz ne tiska kod vas?
- Avaz ne, ali većina ostalih izdanja da. Gotovo 85 posto svih bosanskih izdanja izlazi iz naše tiskare.

• Kako je krenuo vaš sukob s vlasnikom Avaza?
- Ne znam što bih rekao na to. Zanimljivo je da se Radončić i ja uopće ne poznajemo. Mogu samo reći da je bitka koju Avaz vodi pogrešna. Objavljivanje neistinitih informacija o bilo kome, a ne samo o nama, prije ili poslije donijet će loše rezultate onome tko ih objavljuje.

• Koliko dugo traju napadi na vas koji stižu preko Radončićevih medija?
- Već četiri godine. Ne želim se prepucavati preko medija jer mi je razina komunikacije u kojoj se uzajamno izmjenjuju uvrede neprihvatljiva. Naš su odgovor svima, ne samo Avazu, rezultati koje ostvarujemo i oni su ti koji stoje iza nas. Grupacija Mims na godinu ostvari oko 400 milijuna konvertibilnih maraka prihoda, a u državnom proračunu s izdvajanjem od oko 55 do 60 milijuna maraka sudjelujemo oko pet posto. Bilo kakve izjave u načelu su samo priča, ostaje samo ono što ste napravili i način na koji ste to napravili.

• Zašto ste se odlučili na ulaganje u hidrocentrale?
- To je odlazak od osnovne djelatnosti, ali ima smisla za nas zbog toga što investicija nije velika, a s druge strane riječ je o čistoj energiji koja postaje sve važnija. Matematika tog ulaganja vrlo je jednostavna - u grupaciji Mims imamo oko 10 megavata instalirane snage i ako samo za naše tvrtke snizimo troškove za električnu energiju, investicija od osam milijuna maraka u dvije hidrocentrale isplatit će se za pet godina. Planiramo uložiti u gradnju ukupno tri do pet manjih hidrocentrala, što je investicija od 15 do 20 milijuna maraka. Ako računamo s trenutačnim cijenama prema kojima Elektroprivreda otkupljuje struju, investicija će se vratiti za sedam do deset godina. To je jedina branša u kojoj imate zajamčenu prodaju i plaćanje.

• Grupacija Mims bavi se širokim spektrom djelatnosti. Planirate li se u doglednoj budućnosti malo više fokusirati?
- Imamo četiri osnovna segmenta: maloprodaju, proizvodnju hrane i pića, tržište kapitala - investicijski fond i medije. Svi oni su vezani sinergijskim efektom i trenutačno ima smisla da su unutar jedne grupacije. Smatram da je još prerano za fokusiranje u jednom smjeru jer se tržište još nije konsolidiralo. Drugi razlog je i to što su vrijednosti tvrtki, nekretnina i imovine u BiH podcijenjene, tako da se sada ne isplati prodavati tvrtke. Mislim da ćemo tek za tri do pet godina razmišljati o konsolidaciji.