Leasing može biti zamašnjak učinkovitog poslovanja

Problem je hrvatske leasing-industrije, osim ponekih iznimaka, to da i ona, slično kao bankarski sektor, favorizira potrošnju nad proizvodnjom. Naime, čak se 35,5 posto svih leasing-ugovora odnosi na automobile.

piše Amir Kulenović
[email protected]

U prvih šest mjeseci krizne 2009. broj ugovora koje su sklopila leasing-društva, prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, zabilježio je pad od gotovo 50 posto u odnosu na godinu prije. S obzirom da se leasingom u Hrvatskoj bavi ukupno 25 poslovnih subjekata, od kojih su dobar dio osnovale domaće banke, brojka od svega 17.121 novozaključenog ugovora za jedno polugodište i više je nego zabrinjavajuća. Nitko od odgovornih u leasing-kućama ne želi otvoreno govoriti o razmjerima problema u kojima su, ali kad se broj novih ugovora o leasingu podijeli s ukupnim brojem zaposlenih u branši, stvari postaju malo jasnije. Naime, u čitavome sektoru rade 1.024 djelatnika, što znači da je po zaposlenome u prvom polugodištu zaključeno svega 17 novih ugovora, dok je u 2008. ta brojka bila gotovo dvostruko viša. Zaključak koji se iz tih podataka može izvesti je da se leasing-kuće danas mnogo više bave osiguravanjem kvalitetne naplate nego prodajom, ali to je stvarnost gotovo čitave financijske industrije, i to ne samo u Hrvatskoj.

Najbolji dužnik
O razlozima takvih rezultata može se nagađati s više aspekata. Jedno viđenje situacije krivca bi moglo naći u državi koja oskudna kreditna sredstva koje nude financijske institucije koristi za rješavanje vlastitih problema. Budući da je država ipak najbolji dužnik, logično je da su bankari plasirali većinu sredstava upravo na Markovom trgu ili drugim lokacijama gdje stanuju državne institucije. Drugi problem odnosi se na leasing-kuće, koje u strahu zbog neplaćanja mnogo rigoroznije ocjenjuju svoje klijente nego prije izbijanja krize. Treći razlog slabih rezultata leasinga je psihologija kupaca - pritisnuti katastrofičnim prikazom situacije u medijima i javnosti, potencijalni korisnici leasinga danas mnogo više razmišljaju o mogućnosti neplaćanja, teškoćama u poslovanju, nelikvidnosti i ostalome što bi ih moglo dovesti u situaciju da ne mogu plaćati rate prema ugovorima o leasingu.

Agregirana bilanca leasing-društava za prvu polovicu ove godine nije toliko dramatična koliko se čini. Naime, unatoč slabijim prodajnim rezultatima dobici koje su leasing-kuće akumulirale u proteklih nekoliko godina utječu na činjenicu da čitav sektor ipak posluje pozitivno. Od 25 društava samo ih je pet iskazalo gubitak iz poslovanja, pa je ukupan rezultat industrije ipak pozitivan. Najviše je kriza pogodila najveće - apsolutni lider, Hypo-Leasing Kroatien, tvrtka koja čini trećinu čitavog sektora, zabilježio je gubitak od 90 milijuna kuna. Taj podatak zvuči manje strašan kada se pogledaju prodajni rezultati, koji ipak bilježe pozitivnu dinamiku. U prvome je polugodištu Hypo sklopio novih ugovora u iznosu od milijardu kuna te se njegovo poslovanje, bez obzira na krizu, može ocijeniti ipak relativno uspješnim.

- Zahvaljujući jasnoj dugoročnoj strategiji Hypo-Leasing kao najveće leasing-društvo s adekvatnim kapitalom i povjerenjem klijenata u 2009. godini ispunit će zacrtane ciljeve te učvrstiti svoju lidersku poziciju. Hypo-Leasing prilike za svoj razvoj vidi u poboljšanju kvalitete portfelja te zadržavanju rizičnih potraživanja pod nadzorom, odgovornom i troškovno učinkovitom poslovanju i stvaranju prostora za ostvarivanje novih prihoda - kažu u Hypo-Leasingu, dodajući da se način na koji procjenjuju klijente izmijenio pod utjecajem krize.Leasing-društva su, priznaju, nešto opreznija u izboru klijenata, a jedan od najvažnijih referentnih kriterija kod prihvaćanja ili odbijanja zahtjeva za financiranje putem leasinga, bilo da je riječ o vozilima, plovilima, nekretninama, strojevima ili opremi rejting je podnositelja zahtjeva. - Dosadašnji klijenti, fizičke ili pravne osobe, kao i svi potencijalni klijenti s dobrim rejtingom neće ni ubuduće imati problema za potpisivanje ugovora o leasingu s Hypo-Leasingom. Pritom se osluškuje tržište i radi na osmišljavanju usluga koje će odgovarati trenutačnim potrebama tržišta - objašnjavaju u Hypo-Leasingu.

 Oprez posvuda
- Prvo polugodište nije u sklopu srednjoročnih planova koji su bili postavljeni, ali zadovoljni smo činjenicom da smo i u ovim uvjetima poslovanja uspjeli zadržati prije svega sigurnost, pa i profitabilnost poslovanja. Ostvarenje planova Raiffeisen Leasinga za 2009. godinu ovisi primarno o kretanjima u gospodarstvu Hrvatske. S obzirom na snagu Raiffeisen grupe i veličinu portfelja, RL je spreman na mogućnost korigiranja planova u skladu s kretanjima na tržištu - objašnjava polugodišnje rezultate poslovanja predsjednik Uprave četvrte najveće tvrtke u branši Miljenko Tumpa. Raiffeisen trenutačno drži nešto više od sedam posto tržišta, a ispred njega se, osim Hypa, nalaze samo Unicredit leasing te Ersteov S-Leasing.
- Osjeća se veća opreznost klijenata prema novim potencijalnim zaduženjima, kao i povećan stupanj opreznosti svih sudionika financijskog tržišta. S obzirom da se svaka ekonomija po izlasku iz kriznih razdoblja neizbježno stabilizira na početno nižim razinama, smatra se da će pravi uspjeh biti tek restrukturiranje i izmjena potražnje s potrošnih dobara na proizvodna dobra. Takvu poslovnu politiku RL zagovara od prvog dana poslovanja - smatra Tumpa, koji kaže da Raiffeisen neće previše mijenjati uvjete odobravanja leasinga. Svaki novi zahtjev za leasing bit će, kaže, obrađen, pri čemu će se odgovoriti kako potrebama provjerenih i postojećih klijenata, tako i svim potencijalnim klijentima na tržištu. Raiffeisen Leasing je i dosad financirao gotovo isključivo poduzeća, prije svega proizvodna te će tako biti i ubuduće.

Važan sektor
- U RL-u se smatra da isključivo novostvorena vrijednost i očuvanje postojećih radnih mjesta može i mora biti mjerilo uspješnosti leasing-društva i korisnika leasinga, to jest na opću dobrobit svih sudionika u poslu i društva u cjelini - kaže Tumpa.Problem hrvatske leasing-industrije, osim ponekih iznimaka, činjenica je da i ona, slično kao i bankarski sektor, favorizira potrošnju nad proizvodnjom. Naime, čak se 35,5 posto svih leasing-ugovora odnosi na automobile, što je ipak malo previše. Teško je za toliki broj automobila tvrditi da služe za nužno obavljanje djelatnosti, a ne za pokazivanje luksuza i svaljivanje osobnih troškova zaposlenih ili vlasnika na kompanije. Osim toga, leasing-kuće trebale bi, a to vjerojatno i čine, razmisliti ne samo o bonitetu svojih klijenata već i o budućnosti sektora u kojemu konkretne tvrtke i posluju. Primjerice, građevinski se sektor nalazi u dubokoj recesiji te bi pri kreditiranju čak i najsolventnijih tvrtki iz sektora valjalo voditi računa da bi se i one mogle naći u problemima. Slična situacija je i s prijevoznicima, koji zbog smanjenja uvoza imaju sve više problema s pronalaskom novih poslova.Leasing-industriju u ovoj godini čeka nekoliko bolnih rezova koje će morati učiniti kako bi nastavila poslovati uspješno. Prije svega to je preorijentacija na kvalitetnu naplatu i što bolju procjenu novih klijenata te usmjerenje na proizvodnu stranu kod kreditiranja. Budući da pravni subjekti kao korisnici leasinga dominiraju, osnovni je zadatak industrije pronaći tvrtke koje će kreditiranje iskoristiti kao novi zamašnjak u poslovanju, a ne za bezrazložne troškove.