Liu Xiaobo dobitinik Nobelove nagrade za mir

Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za mir je Liu Xiaobo, kineski profesor književnosti koji služi 11-ogodišnju zatvorsku kaznu jer je tražio demokratsku reformu.

Glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova već rekla da bi dodjela Nobela tom disidentu bila skandalozna. Upućeni su među nominiranima isticali afganistansku liječnicu i zagovornicu ženskih prava Simu Samar te bivšeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla, koji je već nekoliko puta bio nominiran za nagradu. Kada je 27. studenoga 1895. Alfred Nobel potpisao oporuku, najveći dio svojega bogatstva namijenio je za dodjelu nagrada, među kojima će se jedna, kako stoji u oporuci, dodjeljivati osobi koja je najviše pridonijela jačanju bratstva među narodima, ukidanju ili smanjenju vojske, kao i za održavanje i promicanje mirovnih kongresa. Nobelova nagrada za mir dodjeljuje se od 1901., a nije dodijeljena 19 puta. Tih godina nagrada nije dodijeljena zbog određenih odredbi u statutu Nobelove zaklade.

Do sada je Nobelova nagrada za mir dodijeljena 61 pojedincu, 28 puta su je dijelila dva laureata, a jednom trojica (Jaser Arafat, Shimon Peres i Yitzhak Rabin). Najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir bila je irska mirovna aktivistica Mairead Corrigan, koja je imala 32 godine kada je 1976. dobila nagradu, a najstariji dobitnik nagrade za mir bio je Joseph Rotblat, kojemu je bilo 87 godina kada je dobio nagradu 1995. Među nobelovcima za mir bilo je 12 žena, a prva od njih bila je Bertha von Suttner 1905. Među nagrađenim ženama bile su i Majka Terezija, Aung San Suu Kyi i Shirin Ebadi.

Rad Međunarodnoga Crvenog križa nagrađen je tri puta, a njegov utemeljitelj bio je prvi dobitnik Nobelove nagrade za mir 1901. UNHCR je nagrađen dva puta. Nobelovu nagradu za mir odbio je jedan laureat - vijetnamski političar Le Duc Tho koji je 1973. trebao podijeliti nagradu s ondašnjim američkim državnim tajnikom Henryjem Kissingerom. Nagrada im je dodijeljena za pregovore koji su prethodili vijetnamskom mirovnom sporazumu. Le Duc Tho rekao je da ne može primiti nagradu navodeći kao razlog situaciju u Vijetnamu. Jedini posmrtni dobitnik nagrade za mir bio je 1961. Dag Hammarskjöld.

Od 1974. Statut Nobelove zaklade određuje da nagrada ne može biti dodijeljena posmrtno. Jedini posmrtni dobitnik Nagrade uz Hammarskjölda bio je Erik Axel Karlfeldt koji je 1931. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Sve Nobelove nagrade dodjeljuju se u Stockholmu, osim Nobelove nagrade za mir, koja se dodjeljuje u Oslu. Norveški odbor svake godine šalje tisuće pisama kojima poziva kvalificirane osobe da nominiraju kandidate za Nobelovu nagradu za mir. Imena nominiranih i druge informacije o nominacijama smiju se objaviti tek nakon 50 godina, ali odbor ipak svake godine objavi broj nominiranih.

Među nominiranima koji nisu dobili nagradu u razdoblju od 1901. do 1950. bili su i Adolf Hitler, Mahatma Gandhi i Josif Staljin. Mahatma Gandhi, jedan od najvećih simbola nenasilja u 20. stoljeću, nominiran je pet puta, posljednji put neposredno prije nego što je ubijen 1948. Iako nije dobio nagradu, Norveški odbor te je godine odlučio da ona neće biti dodijeljena jer nije bilo odgovarajućega živućeg kandidata. Hitler je nominiran jednom, 1939., a nominirao ga je švedski parlamentarac E.G.C. Brandt koji se poslije predomislio i 1. veljače 1939. povukao nominaciju. Među državnicima i čelnicima koji su nominirani za Nobelovu nagradu za mir, ali je nisu dobili bili su i Thomas G. Masaryk, Edvard Benes, Neville Chamberlain, Winston Churchill, Franklin Roosevelt, Harry Truman, Dwight Eisenhover, Konrad Adenauer, Juan i Eva Peron te Jawaharlal Nehru.

Uz novčanu nagradu i diplomu laureati dobivaju i medalju na kojoj je prikazan Alfred Nobel. Na poleđini medalje prikazana su trojica muškaraca u bratskom savezu uz natpis: Pro pace et fraternitate gentium (Za mir i bratstvo među ljudima). Među zanimljivostima vezanim uz nobelovce ističe se i podatak da je Linus Pauling Nobelovu nagradu dobio dva puta, 1954. za kemiju i 1962. za mir te da je 1953. nagradu za književnost dobio Winston Churchill. (www.hrt.hr)