Live Nation uz pomoć zvijezda opet izmišlja muzički biznis

Budući da su i njihovi vrijednosni papiri izgubili 70-ak posto svoje vrijednosti pod utjecajem globalne financijske krize Live Nation će biti prisiljen izvođačima platiti u gotovini i dio koji su namjeravali platiti dionicama. Samo u slučaju U2-a to će ih stajati 19 milijuna dolara.

piše Amir Kulenović
[email protected]

Dva koncerta na zagrebačkom Maksimiru donijela su, prema tvrdnjama medija, čak osam milijuna eura irskoj pop atrakciji U2, a ukupna zarada Bona Voxa i društva na samo 13 dosad održanih koncerata europske turneje, na kojoj predstavljaju novi album '360 stupnjeva', dosegnula je svotu veću od 100 milijuna eura. U2 je trima koncertima u rodnome Dublinu ušao i u društvo bendova s rekordnom zaradom od samo jedne lokacije, a do kraja turneje njihova bi zarada mogla dosegnuti i iznad 300 milijuna eura, uz sigurno obaranje još pokojega koncertnog rekorda. Zaradili su od koncerata i hrvatski promotori Lupa promocija te zagrebački ugostitelji i turistički djelatnici, no osim U2-a najveći dio financijskog kolača najunosnije koncertne turneje ove godine zasigurno će uzeti Live Nation, organizator cijele turneje. Nastala 2005. kao spin-off američke medijske grupacije Clear Channel Communications, Live Nation je jedan od najvećih svjetskih organizatora koncerata sa 4.500 stalno zaposlenih te 15-ak tisuća honorarnih djelatnika. Ukupni prihodi ove kompanije su u 2007. iznosili vrtoglavih 4,2 milijarde dolara, a na godinu se pod njihovom kapom održi čak 22 tisuće različitih priredbi širom svijeta. Live Nation je i najveća tvrtka koja upravlja festivalskim dvoranama - ima ih čak 117, od kojih su izvan SAD-a njih 42. Iako su pretprošlu godinu završili s gubitkom od desetak milijuna dolara, Live Nation je tvrtka koja glazbenom biznisu pristupa drugačije od medijskih giganata koji su industrijom vladali proteklih nekoliko desetljeća. Unatoč činjenici da postoji dosta oprečnih mišljenja u vezi s ispravnošću njihove strategije, činjenica je kako je riječ o korporaciji koja je svjesnija od ostalih da industrija zabave doživljava tektonske promjene na koje valja odgovoriti posve drugačijim načinom poslovanja.

Cijena vjernosti
Muzika teži da bude besplatna - maksima je kojom mnogih teoretičara interneta. U trenutku kad je glazba prešla s fizičkog medija na digitalni, njeno razmjenjivanje putem interneta i drugih načina prijenosa podataka postalo je globalno rašireno tako da današnja Google generacija (mladi ljudi do 30-e) na download glazbe ne gleda kao na krađu nego to doživljavaju kao svoje prirodno pravo. Uzaludnim su se pokazale silne tužbe velikih izdavača i akcije udruga za zaštitu autorskih prava da spriječe tu pojavu - to im je samo iscrpilo resurse, a naklade CD-a i drugih medija uporno su padale iz godine u godinu. Uostalom, može li se uopće logički opravdati cijena CD-a od desetak dolara (ili u Hrvatskoj stotinjak kuna), kad je realni trošak njegova tiskanja desetak centi, a distribucije na internetu i stotinjak puta manji? Šest velikih izdavača godinama je mislilo da je to moguće, no rezultat je porazan - danas su ostala samo tri. Live Nation i ostale slične kompanije uvidjele su da u muzičkom biznisu budućnosti zaradu neće donositi prodaja albuma, već koncertne turneje, prodaja predmeta vezanih uz muzičare te sponzorski ugovori s velikim tvrtkama-oglašivačima. Budući da je riječ o velikoj kompaniji, Live Nation je počeo i s grandioznom strategijom. Ugovor s Madonnom vrijedan 120 milijuna dolara potpisali su 2007. godine, a prema njemu će ova pjevačica u sljedećih deset godina (do svoje 60-e godine života) dijeliti trećinu ukupne zarade s Live Nationom. Madonna je tako postala prvi izvođač novoosnovanog odjela Live Nationa pod nazivom Live Nation Artists, a njezina turneja pod nazivom ‘Sticky and sweet Tour’ donijela je 280 milijuna dolara, čime je Madonna postala glazbenicom s najvećom zaradom u povijesti od samostalne turneje. Madonnin primjer 2008. slijedila je i Shakira, U2, Nickelback te reper Jay-Z, koji je za desetogodišnju vjernost dobio čak 152 milijuna dolara.

Zarada po ulaznici
Nakon što je pod svoje okrilje stavio praktički najpopularnije muzičare današnjice, Live Nation planira osnivanje izdavačke kuće koja bi konkurirala velikima - EMI-ju, Sony Musicu, Universal Music Groupu i Warner Music Groupu, no s ponešto drugačijom poslovnom vizijom od etabliranih svjetskih izdavača. U vezi s tim potezom postoje određene razmirice unutar same kompanije. Novi predsjednik Uprave Michael Rapino smatra da bi izdavački dio valjalo outsourcirati velikim medijskim gigantima budući da oni posjeduju infrastrukturu, dok bi Live Nation trebao uložiti znatna sredstva kako bi im mogao parirati, i to u poslu koji od eksplozije interneta na godinu bilježi pad profita od 15 posto. Rapinova strategija čini se smislenijom, no odluku ćeipak morati donijeti dioničari, budući da Live Nation kotira na njujorškoj burzi. Osim ovog poteza investitori i javnost mu zamjeraju i dijelove ugovora s izvođačima koji predviđaju i kompenzaciju u dionicama Live Nationa. Budući da su pod utjecajem globalne financijske krize i njihovi vrijednosni papiriizgubili 70-ak posto vrijednosti, Live Nation će biti prisiljen izvođačima platiti u gotovini, što će samo u slučaju U2-a stajati 19 milijuna dolara. Rapino i Live Nation su pioniri koji pokušavaju ponovno izmisliti muzički biznis, čiji establišment i ustaljene poslovne prakse ne prolaze kod internetskegeneracije.

Rizik je ogroman, budući da je kompanija od početka ciljala sam vrh glazbenog biznisa umjesto da strategiju iskuša skromno i odozdola te na tome grade daljnji uspjeh. No, nagrada može biti jednako izdašna jer će, ako im uspije, Live Nation prvi pobrati vrhnje i prisiliti ostale da uđu u konkurentsku bitku.Što se tiče kocertnog biznisa, Live Nation kao tvrtka koja posjeduje cijelu logistiku za organizaciju zasigurno može ostvarivati veću zaradu po prodanoj ulaznici nego njegovi konkurenti. Dvorane kojima upravljaju ili ih imaju u vlasništvu većinom su u SAD-u, koje su i najveće koncertno tržište na svijetu, ali kompanija tu ne staje i svake godine pod svoju kapu stavi nekoliko dvorana širom svijeta. Njihova strategija i smjer u kojemu se kreće glazbena industrija idu na ruku zemljama kao što je Hrvatske, koje do prije nekoliko godina u utrci za koncerte nisu imale šanse ispred velikih svjetskih metropola. Budući da ne mogu zaraditi dovoljno prodajom CD-a, izvođačima tipa U2-a i Madonne više nije mrsko dolaziti u ove dijelove svijeta, jer su fanovi voljni platiti izdašne svote kako bi svoje izvođače vidjeli uživo.