Mađarima nitko nije priznao da su bili u pravu zatraživši pomoć MMF-a

Kad smo se prvi put obratili MMF-u za pomoć, svi su nas gledali s nepovjerenjem i držali nam prodike. Od tada je niz zemalja zatražilo njegovu pomoć, a mi smo prvi signalizirali da bi moglo doći do problema u podmirenju dugova velikim zapadnim bankama, kaže Ábel Garamhegyi, povjerenik mađarske Vlade za međunarodne ekonomske odnose

Razgovarao: Vanja Figenwald
[email protected]

U povodu boravka mađarskoga državnog tajnika i Vladina povjerenika za međunarodne ekonomske odnose Ábela Garamhegyja u Rijeci i Zagrebu, gdje je s hrvatskim dužnosnicima razgovarao o razvoju međudržavnih gospodarskih odnosa i suradnje, razgovarali smo o nekim trenutačnih mađarskim ekonomskim teškoćama.

• U kakvoj je trenutačno situaciji mađarska ekonomija?
- I mi patimo kao i svi u svijetu. U Mađarskoj to nije toliko financijska kriza koliko kriza povjerenja. Drugi problem proizlazi iz povezanosti naše ekonomije sa Zapadom, odnosno Europom i Amerikom. Osamdesetak posto naše proizvodnje namijenjeno je izvozu, tako mi prilično patimo zbog smanjenja izvoznih tržišta. Ovo je teška godina, ali situacija je bolja nego što se misli. Vjerujem da je zemlja financijski stabilna, no moramo paziti na održanje tržišta, na nova tržišta i na konkurentnost.

• Dobro, što je onda najveći problem? Samo gubitak povjerenja ili...?
- Manjak povjerenja ima svoj učinak. On znači da banke ne pozajmljuju novac jedna drugoj, ali ni kompanijama, što ih dovodi u vrlo tešku situaciju jer su izgubile dio tržišta i imaju problem s likvidnošću. Ipak, najveće je pitanje konkurentnost, njezino podizanje i očuvanje. Možemo izgubiti neka tržišta, stoga moramo posvetiti pozornost povećanju konkurentnosti da bismo mogli drugdje nadoknaditi takve gubitke.

• Koliko je sadašnjih problema rezultat politike premijera Gyurcsánya, a koliko vanjskih okolnosti? Mislite li da je krivnja više na Mađarskoj ili isključivo izvan nje?
- Problem doista nije u lošoj vladi. Trenutačna situacija mnogo je bolja nego što bi bila da nema sadašnje Vlade, no moglo bi biti bolje, naravno. Možda se moglo povući više konkretnih poteza. Dat ću vam primjer: mađarski je proračunski deficit prije dvije godine bio 9,5 posto BDP-a, danas je 3,2 posto. Da nas je kriza zahvatila u prvoj situaciji, bili bismo u problemima. Danas je to ipak mnogo lakše. Strategija oporbe takva je da stalno optužuje ovu Vladu za laganje i nepouzdanost jer nema nikakve prave argumente, nema ozbiljan program. Mi jesmo pokušali provesti snažnije mjere u borbi protiv korupcije i u uspostavljanju boljeg zdravstveng sustava, no oporba nas je opstruirala, pa je to bilo nemoguće. Nedavna premijerova ostavka stoga je odgovor na takvu retoriku, ali i nekoj drugoj osobi omogućuje još bolje i veće strukturne promjene, koje su ovoj situaciji postale nužne. Imajući sve to na umu, vjerujem da smo na dobrom putu iako bismo, vjerojatno, mogli ići i brže.

• Mađarska je nedavno bila jedan od najvećih zagovornika posebnog europskog fonda za pomoć zemljama Istočne i Srednje Europe, što nije naišlo samo na protivljenje zapadnih partnera nego i Poljske. Kako to komentirate?
- Nema nečega što bismo nazvali zajedničkim istočnoeuropskim interesom. Mi smo veoma različite zemlje. Mađarska je uvijek bila dovoljno hrabra da upozorava i bude ona zemlja koja govori nepopularne stvari. Primjerice, kad smo se prvi put obratili MMF-u za pomoć, što je bila samo rezervna varijanta, svi su nas gledali s nepovjerenjem i držali nam prodike. Od tada je niz zemalja tražilo pomoć MMF-a i nitko nam se nije ispričao ili priznao da je pogriješio. Prvi smo signalizirali da bi mogli nastati problemi s podmirenjem dugova velikim zapadnim bankama, što nije samo naš problem nego i njihov. Ova je regija motor EU, pa smo ih upozorili smo da će u slučaju stajanja tog motora i one osjetiti posljedice. Neke su zemlje bile preponosne da bi to priznale, tvrde da nemaju nikakvih problema. Možete li mi navesti jednu zemlju na svijetu koja danas nema problema? Netko, dakle, laže i želi prikazati ružičastu sliku.

• To bi, znači, bila Poljska?
- Ako Poljska tvrdi da nema problema, ja u to ne vjerujem. To jednostavno nije istina, a upravo je poštenje najvažnija stvar u ovakvoj situaciji, u kojoj kronično nedostaje povjerenja. Ako otvoreno razgovaramo o problemima, to nas vraća uspostavljanju povjerenja. Vjerujem da je vrijeme na našoj strani iako nam se, vjerujem, poslije nitko neće ispričati i priznati kratkovidnost.

• Slijedom te teme, kako komentirate manjak razumijevanja svojih zapadnih partnera iu trenutku potrebe. Mislite li da ste ostavljeni na cjedilu?
- Mi na to ne gledamo baš tako. Nismo zapravo tražili pomoć, predložili smo nešto vjerujući da smo u EU svi u istom čamcu. Ne vjerujemo da smo ostavljeni na cjedilu. Neke zemlje, jednostavno, vjeruju da će krizu zaustaviti na svojim granicama i da će ih protekcionizam spasiti. No on će samo poremetiti ravnotežu. Važno je ne biti kratkovidan. EU je slobodno tržište i zajednica, i to su jedina obećanja koja postoje...

• Da, ali upravo su te vrijednosti nedavno dovedene u pitanje.
- Ne, nisu upitne, nego se neki donositelji odluka nekad ne žele ponašati primjereno, što znači da nije stvar u mentalitetu, nego u ponašanju, koje je uvijek lakše promijeniti od mentaliteta.

• Vjerujete li sada da ste stavili sva jaja u jednu košaru pretjeranom orijentacijom na zajedničko europsko tržište?
- To je, na sreću povijest. Naravno da imamo vezu s Njemačkom i Zapadnom Europom. Prije nekoliko godina imali smo priliku malo diverzificirati svoj izvoz, i to smo učinili, a to i dalje radimo. Djelomično ste u pravu, ali ne može se protiv povijesti, zato vjerujem da treba očuvati tradiciju, ali i ispitati nove mogućnosti.

• Vaša je zemlja ponudila prijedlog koji su zapadne zemlje odbile, no s druge su strane nakon pojave problema u sklopu eurozone te iste zemlje olako obećale pomoć neodgovornim članicama, čak i suprotno pravilima. Kako to komentirate?
- Da, u EU postoji tendencija prema dvostrukim mjerama, samo Bog zna zašto. Možda je riječ o starim navikama, možda o percepciji novih članica iz socijalističkog bloka kao nekomu tko nešto krije i sumnjiv je... Treba vremena. Nismo uzrujani ili ljutiti. To je kao kad dijete nešto razbije: niste sretni, ali ne možete se zapravo ljutiti na njega. Mi tako na to gledamo - odrast će.