Majstore financijskih transakcija teško će zaustaviti porez na bonuse

Britanija je već spremna udariti 50 posto poreza na sve bonuse iznad 25 tisuća funta, a Francuska na one iznad 27 tisuća eura. Amerikanci se još nisu odlučili iako se čuju sve glasniji pozivi da se slijedi britanski model, to više što su bonusi na Wall Streetu za ovu godinu narasli ukupno 40 posto!

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Iako se možda činilo da su svjetski lideri zaboravili jednu od omiljenih tema sredine godine - bankarske bonuse - izgleda da je bol veća nego što se mislilo. Već na početku krize financijske su institucije okarakterizirane kao glavni izvor problema, a njihovi šefovi određeni za javno smaknuće, odnosno za njih još goru stvar, rezanje bonusa. U nemogućnosti giljotiniranja, ali uz nužnost nekakvog razapinjanja, svjetski su čelnici odlučili napasti svim silama iznimno velikodušnu isplatu dodataka na ionako vrtoglave paušale - samo po sebi meritorno kad se zna koje su si iznose radišni bankari isplaćivali i nastavili isplaćivati usprkos kolosalnom neuspjehu tvrtki koje su vodili i tomu što u mnogima od tih bonusa sudjeluju i porezni obveznici, izravno ili neizravno.
Ne treba se zavaravati i misliti pritom da je dovoljan argument u korist nastavka sočnih isplata, otplata duga državi, odnosno vraćanje pravodobno posuđene love. Prvo, zato što dotične tvrtke i ne bi postojale bez spasonosnih poreznih novčića, i drugo, zato što kultura suludog i nerealnog međusobnog bankarskog tapšanja po ramenu ima dublji problem - upravo to da je riječ o ukorijenjenoj kulturi. Postoji i treći razlog: smiješna tvrdnja da je riječ o tržišnim uvjetima koji nalažu enormne bonuse jer se samo tako može privući vrhunski talent. Koji talent? Za izmišljanje novaca? Za pokretanje jedne od najgorih kriza u posljednjih 80-ak godina?

Umjesto novca - dionice
Najbahatiji je, sasvim sigurno, u inače snažnoj konkurenciji bešćutnog autizma bankara Goldman Sachs, jedna od najstarijih i najproblematičnijih financijskih insititucija u svijetu koja se nalazila ondje negdje u epicentru oluje, da bi u zaprepašćujuće kratkom roku nastavila po starom, najavom isplaćivanja rekordnih bonusa prije ove godine. I ne odustaje. Dapače, pokazuje onu istu snalažljivost za grabljenje para koju je oduvijek imala. Osjetivši da je sve manje razumijevanja za samonagrađivanje, u Goldmanu su zaključili da bi najbolje bilo, naravno ne odustati od bonusa, nego naći prikladniji način isplate. Bonuse će umjesto u gotovini, objavili su, isplatiti u dionicama svoje kompanije. Velik korak za banke.
U skladu s tom novootkrivenom osjetljivošću, a zasigurno i uvažavajući blagdansko raspoloženje, Goldman je svoje zaposlenike, točnije 30 članova Upravnog odbora (zaposlenika je 31 tisuća), odlučio za velike uspjehe u ponovnom napuhavanju financijskog poslovanja nagraditi isplatom u ograničenim dionicama koje se ne mogu prodati idućih pet godina i koje se mogu oduzeti u slučaju rizičnog ponašanja menadžera. S obzirom na to da im je, očito, cijelo poslovanje rizično, teško je shvatiti kriterij prema kojem će se ponašanje smatrati rizičnim. U prvih devet mjeseci Goldman je osigurao 16,7 milijardi dolara za bonuse, što je bilo točno 6,7 milijardi dolara više od pomoći koju je godinu prije uzeo od Vlade da bi preživio. Posebno je zgodna konstrukcija šefa Lloyda Blankfeina prema kojoj je takvo tvrtkino ponašanje u interesu javnosti i Goldmanovih dioničara. Na kraju krajeva, najveće zvjerke u kompaniji prošle su se godine odrekle bonusa i prihvatile samo svoje skromne plaće od 600 tisuća dolara na godinu. Što bi više ljudi htjeli od njih?

Odmazda Cityju
Evo, primjerice, Nicolas Sarkozy, francuski predsjednik, htio bi malo novaca od njih, za promjenu. Slijedom ljetošnjih najava Sarkozy je u tandemu s britanskim premijerom Gordonom Brownom pozvao na globalni porez na bankarske bonuse. U zajedničkom uvodniku Wall Street Journala objasnili su kako su ‘suglasni da jednokratni porez na bonuse treba razmotriti kao jedan od prioriteta’ s obzirom na to da su rasli djelomično zbog poticaja koje su države dale bankama. Britanija će stoga ‘opaliti’  50-postotni jednokratni porez na sve bonuse iznad 25 tisuća funta, a njihov primjer slijedit će i Francuska s oporezivanjem bonusa iznad 27 tisuća eura. Prag je, sasvim očito, postavljen vrlo nisko u kontekstu uobičajenih iznosa. Britanci su nakon teškog kraha doživljenog rastakanjem financijskog sektora izrazito zainteresirani za odmazdu protiv nabujalog londonskog Cityja. Naime, proteklo vrijeme pokazalo je golemu izloženost britanske ekonomije sektoru financijskih usluga i u skladu s time veću pogođenost ukupne ekonomije recesijom. Ne začuđuje stoga predana borba premijera Browna za koordinirano globalno namirivanje iz bankarskih bonusa.

Merkel pravno spriječena
Osim Francuske, otpočetka vrlo zagrijane za ideju, Brown je nedavno osigurao i emotivnu potporu njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je zamisao nazvala ‘šarmantnom i poučnom za druge’. Ipak, usprkos očitim simpatijama Berlina čini se da Merkel ima šukerski problem kad je riječ o željenu rezanju. Izvori u njemačkoj Vladi upozorili su da Merkel iz pravnih razloga neće moći tek tako sudjelovati u linču bankara.   Nisu, doduše, maliciozni političari doživjeli trenutak djevičanske kreativnosti, nego je riječ o neznatnoj preradi ideje američkog ekonomista Jamesa Tobina o oporezivanju svih valutnih globalnih transakcija, nešto što se Amerikancima nikako ne sviđa usprkos sve glasnijim pozivima na prihvaćanje britanskog modela, pogotovo uzme li se u obzir ukupan 40-postotni rast bonusa na Wall Streetu za ovu godinu.  Zgodna ideja, nema što, ali mora se primjetiti zakasnjelost reakcije. Natjecanje u isplaćivanju bonusa traje već desetljećima i perverzne je razmjere dosegnulo odavno. Primjerice, još 2007. Blankfein je osobnu fiskalnu godinu zaključio sa 68,5 milijuna dolara u džepu, pa se postavlja pitanje što se dosad čekalo, zašto se toleriralo i kako to da su bankarski bonusi tek sad postali problem globalnog dosega. Druga, tehnička primjedba, odnosi se na uobičajeni problem, izbjegavanje plaćanja poreza, u čemu zasigurno neće nedostajati maštovitosti.