Male europske poduzetnike muči isto što i hrvatske

Srednja i male tvrtke u Irskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Portugalu i Italiji pritisnute su uza zid. Njihova su domaća tržišta u teškoj situaciji, pa im je jedini izbor - izvoz.

No, kako su njemačke kompanije posvetile desetljeća svog poslovanja ne bi li se preobrazile u najbolje svjetske primjere, zadatak koji je pred takozvanim periferijskim EU zemljama izrazito je težak.

Naime, osam milijuna tzv. periferijskih malih i srednjih tvrtki koje zapošljavaju oko 27 milijuna radnika dugo se već bore s visokom cijenom rada, transportom i uređenjem zemljišnih knjiga na svojim matičnim tržištima. Ti visoki troškovi nikako ne pomažu njihovim proizvodima niže tehnološke zahtjevnosti (namještaj, građevinski materijal…) u okršaju s globalnom konkurencijom.

Svjesne su da moraju tražiti nova tržišta, no to zahtjeva i poboljšanje konkurentnosti. Situacija je tim teže što je riječ o zemljama koje su i članice eurozone, pa ne mogu devalvacijom domaće valute učiniti svoje proizvode cjenovno interesantnijima na stranim tržištima.

Visoki troškovi rada i niska produktivnost najveća su im muka.

S druge strane, tvrtke u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj konstantno razmišljaju o 'odgajanju' produktivnih, troškovno učinkovitih zaposlenika. IT tvrtke su raširenije u primjerice Njemačkoj, dok u periferijskoj Europi predvode kompanije iz građevinskog sektora koji je teško pogođen krizom.

No, mnogi stručnjaci procjenjuju da problem ne leži toliko u određivanju cijena koliko u osjetnom padu potrošnje u tim zemljama kao i sve nižim razinama povjerenja i nedisciplini plaćanja.

Stavi li se i proboj na EU tržišta po strani, ništa lakše nije ni onima koji su krenuli izvoziti u Brazil i Kinu. Birokratiziranost i protekcionizam u Latinskoj Americi su velike prepreke, dok cjenovno Kini teško itko može konkurirati.

Tako malima i srednjima u 'zločestom' dijelu europske obitelji preostaje da i dalje traže načine kako rješiti pitanje skupe, a neefikasne radne snage.

Kada se sve ovo uzme u obzir, i najveći optimisti, koji se nadaju da će ulaskom u EU svi problemi hrvatskog gospodarstva nestati kao rukom odnešeni, ne mogu više sa sigurnošću tvrditi da je čaša polupuna. 

S obzirom na poznate birokratske probleme po kojima je Hrvatska već poznata u svijetu teško se može očekivati kako ćemo biti konkurentni. Ako Španjolska, Irska i Italija ne mogu naći rješenje za svoje male poduzetnike možemo samo sa strahom gledati što se dešava s hrvatskim.