Manja vrijednost dionica knjigovodstveno je nerealizirani gubitak

Umanjenje vrijednosti dionica iskazuje se u poslovnim knjigama isključivo u funkciji realnog prikaza stanja imovine i nema utjecaja na poreznu osnovicu sve dok se dionice ne prodaju, evidentiraju kao nerealizirani gubitak od poslovanja i odgođena porezna imovina

Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

U trgovačkom društvu koje kupi ili na drugi način stekne dionice ta se imovina u računovodstvenom smislu klasificira kao financijska imovina. Financijska imovina je oblik nematerijalne imovine kojoj je zajedničko obilježje da nema fizičke supstance i da je buduću ekonomsku korist te imovine teško izmjeriti. Trgovačka društva koja su prema propisima o računovodstvu klasificirana kao veliki poduzetnici i koja pri sastavljanju poslovnih izvještaja primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja i trgovačka društva koja se smatraju malim i srednjim poduzetnicima i financijske izvještaje sastavljaju prema Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja moraju donijeti odluku o namjeri daljnjeg postupanja s dionicama. Ovisno o namjeri trgovačkog društva, dionice se evidentiraju na jedan od sljedeća dna načina: u skupini imovine koje se u financijskim izvještajima evidentira po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ili u skupini imovine koja je raspoloživa za prodaju. Fer vrijednost je zapravo procijenjena tržišna vrijednost neke imovine, a definira se kao vrijednost koju je netko drugi u tom trenutku spreman platiti za određenu imovinu.

Ako društvo ima namjeru iskazivati dionice po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, tada brokerski troškovi i drugi troškovi povezani sa stjecanjem dionica utječu na financijski rezultat trgovačkog društva već u godini u kojoj su dionice nabavljene, jer povećavaju rashode društva. U drugom slučaju, kad su kupljene dionice klasificirane kao imovina raspoloživa za prodaju, provizija brokera i možebitni drugi transakcijski troškovi povezani s kupnjom dionica ne utječu na rezultat poslovanja trgovačkog društva sve dok se dionice ne prodaju. Odluka o načinu evidentiranja dionica u trenutku njihova stjecanja utječe i na način evidentiranja naknadnog smanjenja ili povećanja njihove tržišne vrijednosti. Dakle, u knjigovodstvu trgovačkog društva stjecanje dionica uvijek se evidentira prema njihovoj fer vrijednosti odnosno prema trošku stjecanja. Nominalna vrijednost dionica ne utječe na način knjigovodstvenog evidentiranja kupljenih dionica.

Što kad vrijednosti dionica poraste...

Ako se tržišna vrijednost dionica naknadno poveća ili smanji, trgovačko društvo je obvezno na dan bilanciranja iskazati njihovu fer vrijednost na taj datum. Datum bilanciranja je u pravilu zadnji dan poslovne godine, tj. 31. prosinca. Ako se tim dionicama trguje na sekundarnom tržištu, njihovu fer vrijednost je cijena po kojoj se tim dionicama trguje na uređenim financijskim tržištima. Ako se dionicama ne trguje, fer vrijednost se procjenjuje.
Ako je naknadno, na datum bilanciranja, tržišna vrijednost dionica povećana u odnosu na njihovu vrijednost iskazanu u poslovnim knjigama, trgovačko društvo će vrijednosno uskladiti tu imovinu na veću vrijednost. Primjerice, ako su dionice kupljenje po cijeni od 180 jedinica i zajedno s troškovima provizije se vode po vrijednosti od 200 jedinica, a na dan bilanciranja tržišna im je cijena 250 jedinica, razlika u iznosu od 50 jedinica evidentira se kao povećanje vrijednosti tog oblika imovine i kao nerealizirana dobit od poslovanja.  

Dio te nerealizirane dobiti u visini 50 jedinica uključuje i obvezu za porez na dobit, pa se u knjigovodstvu trgovačkog društva vodi kao odgođena obveza za porez na dobit. S obzirom na to da je stopa poreza na dobit 20 posto, 10 jedinica nerealizirane dobiti evidentira se kao odgođena obveza plaćanja poreza, a preostalih 40 jedinica ostalo je na saldu revalorizacijske rezerve. Na opisani način postupaju trgovačka društva koja su u trenutku stjecanja dionica donijela odluku da ih evidentiraju kao imovinu raspoloživu za prodaju. Obveza za porez na dobit nije dospjela, niti je prihod ostvaren jer nije bilo prodaje dionica. Takvim načinom evidentiranja i poslovnog izvještavanja samo se postiže da se u poslovnim knjigama i u financijskim izvještajima trgovačkog društva imovina tog društva iskaže po realnoj vrijednosti.

Ali, ako je trgovačko društvo pri stjecanju dionica donijelo odluku da dionice iskazuje po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, povećana vrijednost dionica evidentira se u prihode. U tom slučaju, iako dionice nisu prodane, povećanje njihove vrijednosti u istom poreznom razdoblju povećava obvezu za porez na dobit. Naknado, kad društvo proda te dionice, neće platiti porez na dobit na onaj iznos naknadno realizirane dobiti koji je već ranije bio uključen u poreznu osnovicu. Na primjer, ako društvo u sljedećoj poslovnoj godini proda dionice iz prethodnog primjera po jediničnoj cijeni od 260 jedinica, poreznu osnovicu će uvećati za novih 10 jedinica, jer je 50 jedinica već ranije uključeno u poreznu osnovicu.

... a što kada se smanji

Na sličan se način postupa i u slučaju kad se smanjuje tržišna vrijednost dionica u odnosu na onu početnu vrijednost po kojoj su evidentirane u poslovnim knjigama trgovačkog društva. Na primjer, ako je tržišna vrijednost dionica koje se u knjigovodstvu vode po vrijednosti od 200 jedinica, na dan bilanciranja pala na 170 jedinica, razlika u visini 30 jedinica po dionici evidentira se kao nerealizirani gubitak. Nerealizirani gubitak ne umanjuje osnovicu za plaćanje poreza na dobit u razdoblju u kojem je utvrđen, neovisno o tome što je iskazan u financijskom izvještaju društva. Nerealizirani gubitak ne umanjuje poreznu osnovicu neovisno o tome kako je društvo u trenutku stjecanja klasificiralo nabavljene dionice. Kad bi gubitak na dionicama utjecao na osnovicu poreza na dobit, on bi smanjio poreznu obvezu, pa se 20 posto tog iznosa u knjigovodstvu trgovačkog društva evidentira kao odgođena porezna imovina. U ovom primjeru, od nerealiziranoga gubitka u visini 30 jedinica po dionici, šest jedinica se evidentira kao odgođena porezna imovina, a preostale 24 jedinice su nerealizirani kapitalni gubitak. Dakako, u nizu godina je objektivno da fer vrijednost dionica oscilira, ispod i iznad vrijednosti prema kojoj su početno evidentirane u poslovnim knjigama. Opisani način knjigovodstvenog evidentiranja tog oblika financijske imovine omogućava subjektima koji koriste financijske izvještaje trgovačkog društva da dobiju objektivnu informaciju o tržišnoj, fer vrijednosti imovine tog društva.

Cijene dionica i porez na dobit

Dakle, umanjenje vrijednosti dionica iskazuje se u poslovnim knjigama trgovačkog društva koje je imatelj dionica. Takvo prikazivanje isključivo je u funkciji realnog iskazivanja stanja imovine i nema utjecaja na poreznu osnovicu sve dok se dionice ne prodaju. Smanjenje tržišne vrijednosti dionica se evidentira kao nerealizirani gubitak od poslovanja i odgođena porezna imovina. Odgođena porezna imovina će se ukinuti u razdoblju u kojem će se dogoditi prodaja tih dionica ili u razdoblju u kojem njihova fer vrijednost ponovno poraste.Ni naknadno povećanje cijene dionica neće utjecati na osnovicu za porez na dobit, ali samo kod poduzetnika koji su donijeli odluku da dionice klasificiraju kao raspoložive za prodaju. Oni u poslovnim knjigama i u financijskim izvještajima povećanje vrijednosti dionica iskazuju kao revalorizacijsku rezervu. Ali, ako je poduzetnik pri nabavi dionica donio odluku da njihovu vrijednost iskazuje kroz račun dobiti i gubitka, tada povećanje njihove vrijednosti iskazuje kao prihod i, unatoč tomu što dionice nisu prodane, takav prihod povećava osnovicu poreza na dobit.

Promet dionicama i PDV

Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost promet vrijednosnicama oslobođen je poreza na dodanu vrijednost. Slijedom toga, prodavatelj dionice na takvu isporuku ne zaračunava porez na dodanu vrijednost.No, valja naglasiti da prometi oslobođeni PDV-a isključuju pravo na odbitak pretporeza. Obveznik PDV-a koji prodaje dionice ne zaračunava PDV, ali nema ni pravo na odbitak pretporeza za nabavke koje se odnose na ostvarivanje prihoda od prodaje dionica.Poduzetnik koji uz registriranu osnovnu djelatnost u manjem opsegu obavlja i promet vrijednosnicama, mora voditi računa o podjeli pretporeza. S obzirom na to da za prihod ostvaren od transakcije s dionicama nema pravo koristiti pretporez, obvezan je s ulaznih računa identificirati nabavke koje se odnose na oslobođene promete (primjerice, dio računa za telefon, dio računa za knjigovodstvene usluge i dr.). Podjela pretporeza s ulaznih računa koji se odnose na nabavke dobara i usluga korištenih i za oporezive promete i za promete oslobođene poreza na dodanu vrijednost u pravilu se provodi na temelju naturalnih pokazatelja, a samo iznimno, ako to nije moguće, korištenjem financijskih pokazatelja o prihodu ostvarenom od oporezivih i od neoporezivih isporuka.