Manjak stanovništva ili samo radnika?

S oživljavanjem ekonomske aktivnosti oko 2000. uočeni nedostatak radne snage pripisan je kratkoročnom disbalansu, ali je ubrzo shvaćeno da se radi o daleko dubljem strukturnom problemu koji se očituje na tržištu rada, napomenuo je u uvodnom izlaganju predsjednik HGK-a Nadan Vidošević, otvarajući dvodnevnu konferenciju 'Useljenička politika u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva'  koja se održava 19. i 20. lipnja u Zagrebu.

Hrvatskoj nedostaje radne snage u djelatnostima koje ističe upravo kao svoj najveći adut na međunarodnom tržištu, kao što je turizam, a poslodavci ju ne uspijevaju osigurati iz postojeće uzalihe radne snage na domaćem tržištu. Zbog toga ne iznenađuje da se Gospodarska komora i poslodavci pojavlju kao posebno zainteresirana strana koja podupire formuliranje politike useljavanja na državnoj razini. Ta je konferencija održana nakon već prilično dugod sporenja  javnosti da će Hrvatska uskoro morati široko otvoriti vrata uvozu radne snage.

Iako se nije riječ o milijun radnika, Hrvatska se, prema Vidoševiću, treba pripremiti za taj trend, tako da Vladam zajedno sa svim relevantnim socijalnim partnerima, poslodavcima, raznim društvenim i inim strukama,  počne definirati imigracijske politike, jer 'ako to ne učinimo mi, učinit će multinacinalne kompanije i drugi interesi nad čime Hrvatska neće imati nadzora'. Ali tu je naravno i šira slika, u koju ne ulazi samo potreba za konobarima, kuharima, sobaricama i građevinskim radnicima. Pitanje strane radne snage stavlja se i u kontekst nepovoljne demografske situacije u Hrvatskoj, koja ima jednu od 10 najstarijih populacija u svijetu, a broj stanovnika ispod 15 godina smanjuje se dvostruko brže od broja starijih od 65 godine.

Hrvatska se sve dramatičnije suočava s pitanjem kako će se financirati mirovinski fondovi i općenito socijalna solidarnost sa sve starijim stanovništvom i sve nepovoljnijim odnosom radnog i uzdržavanog stanovništva. Dok su prije 25 godina na jednog umirovljenika bilo tri zaposlena, danas je taj odnos tek 1 prema 1,4.  Tu je i pitanje ekonomskog modela koji ne generira razvoj. Vidošević je podsjetio da je Hrvatska dosad angažirala 80 do 100 milijardi eura strane akumulacije, a industrijska aktivnost još nije dosegnula razinu iz 1990., što je jasan znak da sadašnji model više ne funkcionira. Promjena ekonomskog modela traži sasvim drugačiji odnos prema radnoj snazi a u to tu ulazi i pitanje politike useljavanja.      

Nisu međutim svi mišljenja da je useljavanje strane radne snage sasvim dobro rješenje koje zaslužuje veliku raspravu. Predstavnici sindikata su, očekivano, izrazili izvjesni zazor prema radnoj konkurenciji izvana, i spomenuli da domaći poslodavci premalu ulažu u edukaciju zaposlenih i nezaposlenih i prigovorili nedovoljnom angažmanu same države na projektima prekvalifikacija i edukacije. - Na mnoga pitanja trebamo još odgovoriti prije nego što otvorimo vrata stranim radnicima - kaže Krešimir Sever.  (Davorka Zmijarević)