Mediji su i u krizi vrlo živahni, ponajprije u idejama kako preživjeti

Weekend Media Festival Većina medija postoji i opstane informirajući, educirajući i zabavljajući javnost, ali uz ne baš predobre financijske rezultate.

Na medijskom festivalu trebalo bi se još više pričati o sadržaju, posebice u sadašnje doba, jer on je prvi na udaru kad se počne štedjeti.

piše Martin Milinković , izvršni direktor Continental filma
[email protected]

Netom završen 3. Weekend Media Festival u mnogočemu je zacementirao svoj status najvažnijeg događanja medijsko-komunikacijske industrije iz Hrvatske i regije. Od svih mogućih dokaza odabrat ću samo činjenične i brojčane: gotovo tri tisuće gostiju, tri predavaonice s više od 30 predavanja, panela, radionica i ostalih prezentacijskih događanja pokazatelj su kvantitativnog, ali i kvalitativnog, rasta te manifestacije.
I posve logično pitanje koje se nameće jest kako to da u godini teške krize i recesije, kada se nisu održali jaki i dugogodišnji prezentacijski i cehovski skupovi poput Radijskog festivala, Festa ili Autoshowa, jedan ovakav festival doživljava dodatan uzlet. Jedan od razloga upravo leži i u samom pitanju. Otkazivanje Festa kao vjerojatno ključnog događaja marketinško-oglašivačke industrije dovelo je u Rovinj većinu marketinških agencija koje su sudjelovale uglavnom pasivno, ali posve respektabilno i pozorno. Mediji su došli u širim sastavima nego inače, aktivnih je sponzora također bilo u većem broju. Drugi je razlog sadržaj. Ove godine bilo je doista nekoliko vrlo dobro zamišljenih i realiziranih događanja o kojima se pričalo i koja će se dugo spominjati.

Medijska scena I što bi se moglo zaključiti o trenutačnoj medijskoj situaciji? I dalje u jeku krize većina medija postoji i opstane obavljajući manje-više osnovnu dužnost informiranja, educiranja i zabavljanja javnosti, ali uz ne baš predobre financijske rezultate. Televizije su smanjile ulaganja u program, pri čemu su najzakinutije ostale vanjske nezavisne produkcije. S druge strane broj novih premijernih emisija pokrenutih ove sezone može se nabrojiti na prste jedne ruke. Radijske se stanice umrežavaju, režu se troškovi uporabom zajedničkih servisa, ali moguće je povećanje prodajnih rezultata paketnom prodajom. Koncept u koji previše ne polažem nade jer u svijetu nije uspio, a većina naših radiostanica uspijeva ponajprije zbog lokalnog karaktera. Dnevne novine svaki se tjedan uređivački preslaguju bez radikalnih rješenja, pomaka i konkretnog stava prema razvoju vlastitih internetskih portala. Uz daljnje iznimno oslanjanje na politiku, za koju Hrvati iz dana u dan sve više gube interes, gubi se i interes za novine. Kad je riječ o časopisima, situacija je slična, ali je njihov manevarski prostor to veći što su manje ovisni o političkim temama. Internetski portali imaju zavidnu razinu sadržaja i dizajna, no i dalje muku muče kako upakirati proizvod za potencijalne oglašivače. I dok su i dalje beneri vrhunac hrvatskog oglašavanja na internetu, ni agencije, ni portali, ni klijenti nemaju baš najbolju sliku kako doći do golemog broja mladih koji provode sate i sate na internetu.

Kriza nije čistilište No svakako je dobra vijest što je medijska nam scena i dalje vrlo živahna, ponajprije u idejama kako preživjeti. Vjerojatno je to i posljedica što u Hrvatskoj dobar dio ključnih ljudi doista voli medijsku komunikaciju. Oni nisu samo hladnokrvni menadžeri koji gledaju brojeve i slušaju glas korporacije. S druge strane kriza nije počistila one koji su sadržajem i poslovanjem odavno objektivno trebali staviti ključ u bravu. Tako bi kvalitetniji lakše preživjeli te nastavili s preuzetom publikom i oglašivačima. No to je vječna tema o prebukiranosti hrvatskoga medijskog prostora koji je otporan i na dugogodišnju recesiju. Ili sam možda u krivu? WMF je također pokazao da za uspješan medij i komunikaciju treba dobar medij, ali možda još više dobar sadržaj. Moja velika želja bila bi da se na festivalu još više priča o sadržaju, posebice u sadašnje doba, jer je on prvi na udaru kada se počne štedjeti. Druga preporuka organizatorima bila bi da se smanji broj panela, odnosno ljudi koji sudjeluju u njima. Teme su se katkad ponavljale, a one koje su bile prvi put nisu uspjele ni zagrebati ispod površine zbog previše sugovornika i kratkog vremena.

No bilo je barem nekoliko prezentacija poput radionice 'Budućnosti medija i medija budućnosti' Innovation Media Consultinga, predavanja Petea Radivicha o sportskoj produkciji ili Fight Cluba o offline i online oglašavanju ili pak panel o tinejdžerima. No u svakom slučaju hrvatski medijski profesionalci mogu biti vrlo sretni, ponosni i zahvalni na tomu što barem jednom na godinu imaju odlično organiziran događaj o vlastitoj branši, koji vrlo dobro pronosi njihove težnje i probleme. A to je u današnje doba uistinu rijedak i vrijedan privilegij.