Mentalne mape za tehničku pomoć mozgu

Tijekom učenja odnosno stjecanja kompetencije radimo četiri ključna koraka. Nijedan se ne može posve izostaviti, ali ciklus se može ubrzati

Piše: Petra Čolak

Prije trideset godina ljudi su svladavali jednu novu vještinu na godinu, a danas pak svladavamo i do dvije na dan. U suvremenom svijetu brzih i žestokih promjena mogu opstati i uspjeti samo oni koji neprestano uče i usvajaju novo znanje. U glavi je najjači stroj za učenje neograničena kapaciteta. Naš je mozak složen, moćan, beskonačno varijabilan i zadivljujući. Nikad ne prestaje raditi i neprestano traga za znanjem. Prihvaćanje novih informacija jedan je od glavnih preduvjeta da moždane stanice uopće prežive i ostanu aktivne. U suprotnom zakržljaju, čak počnu i odumirati.

Za razliku od računala, čija je memorija u konačnici ograničena i može se nadograđivati, kapacitet našeg mozga nikad se do kraja ne iskoristi. Što više učite i pamtite, učit ćete lakše i pamtiti bolje. Vrlo malo znamo o tome kako mozak radi - posljedica je premalo iskorištavanje golemog potencijala uma i pamćenja. Danas upotrebljavamo ne više od jedan posto mozga, koji, pokazuju današnja istraživanja, ima beskonačan potencijal.

Nije svejedno kako učimo

Rijetki su oni koji su tijekom formalnog obrazovanja imali priliku naučiti kako funkcionira pamćenje, kako upotrebljavati tehnike pamćenja, kakva je priroda koncentracije, razmišljanja, motivacije i kreativnosti. Većina nas namučila se tijekom školovanja gomilajući informacije i znanje da bi dobila ocjene koje vode prema maturi, diplomi, magisteriju, doktoratu, željenu poslu i slično. No koliko je nas uživalo u učenju? Koliko je vrijednih informacija otišlo u zaborav? Zapravo - previše.

Kad prestanemo učiti na formalan ili akademski način, znanje više ne dolazi u očekivanim obrocima poput programa, lekcija, ispita, kolegija koje za nas pripremaju drugi. Ocjene se ne dijele jedanput na mjesec, na kraju semestra, godine ili ispita. Znanje tada biramo sami. Ulažemo u sebe i svoje znanje i iskustvo. Postajemo odgovorni za ono što, kako, kada i koliko brzo učimo te primjenjujemo novo znanje. Mnogo je teorija o tome kako kvalitetno učiti, pamtiti, bilježiti, organizirati misli i sl. Međutim, za učinkovito je učenje najvažnije prepoznati rezultate učenja ovisno o motivaciji. Motivacija je jedan od ključnih činitelja u učenju. Ako je unutarnja i proistječe iz vlastitih želja i potreba, učenje je lakše i donosi zadovoljstvo. Otežavajući čimbenik u tom slučaju može biti prenositelj ili izvor znanja, primjerice nestručan predavač, mentor, neprimjeren priručnik, knjige i drugo. Vanjska je motivacije kad netko ili nešto odlučuje o tome što trebamo učiti i kada. To može biti odlična prilika, ali i izvor nezadovoljstva i otpora ako se to učenje kosi s našim željama, uvjerenjima, potrebom ili iskustvom.

U tom slučaju korisno je sjetiti se da živimo u eri cjeloživotnog obrazovanja, u kojem je učenje nužnost, u kojem se vjeruje da je svako učenje vrijedno, da svatko može odlučiti što će učiniti s učenjem i da se i specifično znanje može generalizirati i primijeniti u drugim situacijama.

Učinkovitost, samopuzdanje i napredak

Usvajamo li novo znanje ili vještinu, povećavamo učinkovitost na jednoj ili više razina u poslovanju, odnosima s ljudima, načinu razmišljanja, organiziranja vremena, životnog prostora... Ako smo pravilno učili i unaprijedili određenu vještinu, učenje novih stvari lakše je i brže; nije gubljenje vremena, nego prilika za rast. Osim toga učenjem povećavamo radni moral i samopouzdanje, koje je jedan od glavnih preduvjeta uspjeha i zadovoljstva. Sa svakom novom spoznajom ili vještinom penjemo se na ljestvici osobnog razvoja. Osjećamo napredak i postajemo svjesni da možemo još više i bolje. Da naše novostečeno znanje ne bi prošlo neprimijećeno od nas samih ili drugih, važno je imati pravodobnu povratnu informaciju u obliku pohvale, nagrade, priznanja, ocjene ili konstruktivne kritike. A puni samopouzdanja i svjesni novog znanja, možemo postaviti nove ciljeve i izazove u učenju, radu, odnosima ili općenito u životu. Na nama je, dakle, da ih definiramo.

Jedna je spoznaja pridonijela mom razumijevanju učenja više od svega drugoga što sam tijekom školovanja naučila o tome kako učiti i poučavati sebe i druge. To je znanje o ciklusu učenja, tj. o razvojnim razinama kompetencije. Stvar je jednostavna i logična i može biti veoma korisna svima koji žele učiti i napredovati. Riječ je je o tome da tijekom učenju radimo četiri ključna koraka. Nijedan se može posve izostaviti, no ciklus je moguće ubrzati. Dakle, svatko može postati odličan prezentator, komunikator, skijaš, plivač ili broker. Važno je samo znati kako i ne odustati prije cilja.