Migracijskom politikom protiv sive ekonomije

EU potiče i mobilnije sezonsko zapošljavanje, koje je u ostalim europskim zemljama prilično rašireno, dok je u Hrvatskoj još uvijek više sezonskih radnika „na crno“. Broj ilegalnih radnika svake je godine sve veći

   Danas je u Zagrebu održan okrugli stol s temom 'Hrvatsko viđenje europske perspektive Balkana'. O ovoj opsežnoj i kompleksnoj temi govorili su Sanja Crnković Pozaić, direktorica CEPOR-a, Slavica Singer, predsjednica Upravnog odjela CEPOR-a, Boris Grigić, načelnik Odjela za politička pitanja EU, te Sunčanica Skupnjak Kapić, koordinatorica projekta iz Međunarodne organizacije za migracije (MOI-a). Nositelj projekta je bugarski European Institute, čija je predstavnica Juliana Nikolova također sudjelovala u diskusijama.

U prvom dijelu okruglog stola Boris Grigić izlagao je o položaju Hrvatske u Europskoj uniji te usporedio njen položaj s položajem ostalih balkanskih zemalja. Započeo je s 1996. godinom, kada je napravljena strategija regionalnog pristupa, nastavio sa 1999. godinom, koja nam je donijela proces stabilizacije i pridruživanja, i odatle, naravno, prešao na 2000. godinu kad je unija ustanovila da su sve države zapadnog Balkana – Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i Albanija - potencijalni kandidati.

Tad je prvi puta politički potvrđena perspektiva

članstva. Slijedio je Zagrebački Summit, zatim Solunski Summit, i taman kad se činilo da je ulazak u Europsku uniju naprosto ne možemo zaobići – uslijedili su sporni referendumi kojima su Francuska i Nizozemska odbile ustav Unije! Počele su sumnje i „zastoji“ u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Danas znamo da će nama pregovori biti teži nego što su bili, na primjer, Bugarskoj, jer je njen ulazak u Uniju bio i politički motiviran. Zaključci do kojih je dovela rasprava su jednostavni. Svojim radom i rezultatima Hrvatska mora Europsku uniju natjerati na korake koje su obećali.

Također, hrvatski građani moraju shvatiti što konkretno znači ulazak u Uniju, i aktivno pomagati susjednim zemljama da nam se pridruže što prije. Kao što je poznato, najveći problemi pregovora su hrvatska poljoprivreda i unutarnje tržište. Zato Hrvatski političari moraju tražiti vrijeme potrebno za prilagodbu. Najsvjetliji zaključak je da u zemljama koje su već neko vrijeme članice pozitivna iskustva pretežu nad negativnima, pa se trebamo nadati da će tako biti i u slučaju Hrvatske.
Na drugom dijelu okruglog stola tema je bila posve drugačija. Sunčanica Skupnjak Kapić govorila je mobilnosti radne snage u Hrvatskoj.

U svijetu trenutno ima oko 200 milijuna migranata, s time da se u posljednjih 25 godina njihov broj udvostručio. Osnovni uzroci migracija su demografski i ekonomski. Stopa europske mobilnosti iznosi 7,2%, što je zabrinjavajuće kad se usporedi s američkih 16,2%. Prepreke mobilnosti prije svega su pravne i administrativne i jezične. EU potiče i mobilnije sezonsko zapošljavanje, koje je u ostalim europskim zemljama prilično rašireno, dok je u Hrvatskoj još uvijek više sezonskih radnika „na crno“. Broj ilegalnih radnika svake je godine sve veći. Daleko najveći broj stranih radnika u Hrvatskoj dolazi iz BiH, Makedonije i Kine - najčešće su to muškarci sa srednjom spremom.

Koja su dugoročna rješenja migracijske problematike? Treba uskladiti zakone sa zakonima EU, pojednostaviti administarciju, potpisati bilateralne sporazume (potpisani su samo s Njemačkom i Slovenijom),  i općenito oformiti migracijsku politiku koja će ostvariti fleksibilan sustav prihvata migranata i na taj način prevenirati sivu ekonomiju.  (Marija Ott Franolić)