Mikrokrediti ipak nisu čudotvorno rješenje

U posljednje vrijeme mikrokrediti se u medijima spominju kao zlatno rješenje za sve gospodarske nedaće. No neke analize pokazuju da tomu nije tako, piše Deutsche Welle.

Najkasnije od trenutka kada je ekonimist iz Bangladeša Muhamad Junus 2006. dobio Nobelovu nagradu za mir za svoj koncept financiranja najsiromašnijih, mikrokrediti su postali čudotvorno sredstvo u borbi protiv siromaštva i to ne samo u zemljama tzv. trećeg svijeta. No ovaj koncept je nedavno stavljen pod upitnik. Gost komentator Deutsche Wellea Dr. Peter Wolff, voditelj odjela "Svjetsko gospodarstvo i financiranje razvoja" pri Njemačkom institutu za politiku pomoći u razvoju, smatra da su mikrokrediti pogrešno rješenje.

Problemi su, kako smatra Wolff, počeli u trenutku kada je u nekim zemljama došlo do masovnog porasta broja instituta za mikrofinanciranje. Tu se često radilo o nedržavnim ustanovama koje su počele rasti kao gljive poslije kiše. Prema ocjenama stručnjaka, porast broja ovih instituta, koji često nisu ni bili u rukama profesionalaca je jednostavno bio prebrz i neprilagođen potrebama tržišta. Problem je prije svega nastao jer se financiranje ovih  kreditnih ustanova nije baziralo na lokalnim ušteđevinama i resursima nego je uglavnom bilo financirano izvana iz raznih fondova. To je dovelo do toga da u mnogim regijama u razvoju poput Maroka ali i Bosne i Hercegovine gdje je priliv kapitala iz fondova bio značajan, jeden dio ovih instituta bude fuzioniran i stavljen pod državnu kontrolu. U nekim dijelovima južne Azije, gdje je ovakav oblik ustanova i najviše rasprostranjen, dolazilo je do žestoke konkurencije među institutima. Rezultat te tržišne borbe bilo je sniženje kriterija kreditne sposobnosti mušterija što je za mnoge banke opet značilo smanjenje kvalitete kreditnog portfelja. (Deutsche Welle)