Milanović dobio neočekivanu priliku

I dok neki mediji u Hrvatskoj već savjetuju novoj premijerki odjeću koja više pristaje jednoj ozbiljnoj ženi u vrhu europske ženske moći, čini se da analize idu previše za otkrivanjem uzroka Sanaderova odlaska istodobno zanemarujući neka vrlo zanimljiva nagađanja i moguće rasplete krize vlasti.

Piše: Vanja Figenwald
 
Vlada je, naime, pala, a hrvatski Ustav, poput većine ustava demokratskih zemalja, omogućuje predsjedniku države da prema svom nahođenju dodijeli premijerski mandat onoj osobi za koju smatra da ima najveće izglede za parlamentarnu većinu. Preslikano u trenutačnu situaciju i hrvatske prilike, to znači da Jadranka Kosor uopće ne mora biti premijerka. Dapače, moguća je potpuna zamjena stranačke garniture na kormilu države.

Već jučer navečer postalo je sasvim očito da predsjednik Mesić nije u dogovoru sa Sanaderom i da ne misli biti samo statist u njegovu igrokazu. Odbio je na licu mjesta dodijeliti mandat za sastav nove vlade Jadranki Kosor, koju mu je Sanader jednostavno servirao, i odlučio stvar prolongirati. To se može protumačiti kao mig Zoranu Milanoviću, šefu najjače oporbene stranke i jedinoj osobi sa stvarnom snagom u saborskim stolcima uz HDZ, da mu daje prostor za političku igru. Milanović tako sada ima priliku pokušati ponovno kontaktirati sa strankama u koaliciji, ponuditi im brda i doline te se pred Mesićem pojaviti s više saborskih potpisa od HDZ-a i Kosor. Nagađujući prema izjavama koje je predsjednik dao tijekom posljednja dva dana, ne bi bilo iznenađenje da taj mandat dobije, što bi HDZ zapravo srušilo s vlasti, a na upravljačko mjesto sjela bi nova/stara koalicija vođena SDP-om.

U takvoj spekulaciji zaključak je jednostavan: sve je sada na Milanoviću i njegovoj vještini političkog kombiniranja i trgovanja. Imajući na umu neočekivanu priliku, nije nevjerojatno da HSS-u ponudi i neke vrlo primaljive fotelje, pa čak i onu premijersku, jer u svakom slučaju ne bi imao što izgubiti. U varijanti A, u kojoj on postaje premijer, nudi velik broj ministarskih fotelja koalicijskim partnerima, preuzima zemlju u nemogućim okolnostima i zbog toga ima ispriku za eventualni neuspjeh koju može pojačati i tvrdnjom da su ga koalicijski partneri onemogućili u dobrom vođenju države. Naravno, za uspjehe kao premijer preuzima zasluge. U varijanti B pak prepušta čelnu poziciju Friščiću, ali zato uzima gotovo sva ministarstva. Neuspjeh je na Friščićevim leđima, pojedinačni uspjesi izoliraju sei postaju uspjeh SDP-a. S druge je strane uspjeh takve nove vlade uspjeh cijelog tima i SDP-ovih ministara. Spinovi vrijede i obrnuto, no medijski potencijal SDP-a osjetno je veći od HSS-ova.

Uza sve to postoji  i druga razina nagađanja koja već se već ubraja u višu matematiku politike i računa na potvrđeni Sanaderov genij kombiniranja i računanja unaprijed, a polazi od osnovne hipoteze da u HDZ-u doista postoji raskol s desnom strujom i da Sanader ostavkom reagira na takvu situaciju. Taktika koja bi u tom slučaju bila u pitanju doista bi bila vrhunac umijeća ratovanja ravno iz knjige Sun Tzua. Ta hipoteza znači da Sanader u nemogućnosti borbe s unutarnjim radikalnim strujama u HDZ-u odlučuje dati ostavku računajući na Mesićevu ozbiljnost, ali i taštinu koja mu neće dopustiti da tek tako preda mandat Jadranki Kosor, pa tako ruši svoju vladu, ali i, eventualno, stranku s vlasti. Izjavom da ne isključuje povratak u politiku ostavlja si tako prostor vratiti se u trenutku koji ocijeni povoljnim, ali tada potpuno rasterećen tih HDZ-ovih struja i sasvim slobodan raditi kako hoće. Njemu bi u takvom razmišljanju bilo savršeno jasno da imena poput Milinovića, Hebranga, Šukera, Kosor i ostalih na izborima, bilo izvanrednim bilo redovitim, jednostavno ne bi mogla dobiti relevantnu većinu i tako bi bila politički poražena. U slučaju da HDZ ostane na vlasti u izmijenjenu sastavu, druga podjednako logična pretpostavka kaže da takvi očiti mediokriteti neće biti u stanju zemlju izvući iz mulja u kojem se sada nalazi. Takvo taktičko povlačenje, dakle, bilo bi maestralan potez i okretaj za točno 360 stupnjeva.

Naravno, u manjku jasnih informacija ovo su samo mogući scenariji i nagađanja. Poenta je da situacija u kojoj se sada nalazimo sasvim sigurno nije jasna i predvidljiva, mogući su veliki obrati i promjene. Mnogo toga ovisit će o šefu oporbe Zoranu Milanoviću i njegovoj vještini pregovaranja, odnosno sposobnosti da uoči povoljan politički trenutak i prepozna mig s Pantovčaka, pa tako čak i mimo izbora preuzme vlast.