Miloloža: Ni javni sektor ne smije nabavljati ono što ne može platiti

Ako odmah nakon drugoga kruga lokalnih izbora Vlada ne poduzme konkretne mjere u interesu gospodarstva i proizvodne industrije, zaista ne znam kakva nas budućnost očekuje

razgovarali Miodrag Šajatović i Marija Čekada

S Ivanom Miloložom, direktorom zagrebačke tvornice akumulatora Munja i predsjednikom vijeća članica HUP-a, razgovarali smo neposredno nakon završetka Četvrte konvencije hrvatskih izvoznika, tijekom koje je bio i sudionik okruglog stola. Miloloža je u biznisu četvrt stoljeća, ali je tek u posljednje vrijeme odlučio angažirano izaći u javnost. Otkako je postao dio vodstva Hrvatske udruge poslodavaca, a onda i Ekonomskog vijeća, poslovna javnost prepoznala ga je kao kritičnoga i konstruktivnog zagovornika novog pristupa ekonomskoj politici i praksi u Hrvatskoj.

• Dojam je da Vlada nema program koji bi podigao poduzetnike na noge. Kakvo je stanje duha među poduzetnicima i izvoznicima?
- Za razliku od političara, poduzetnici imaju moć i sposobnost mnogo prije sagledati gospodarsku situaciju i prepoznati krizu. Nažalost, bili smo u gotovo svim stvarima u pravu. Ne mogu reći da su poslodavci klonuli duhom, ali smo ipak frustrirani jer se na mnogo razumnih prijedloga u interesu cjelokupnoga gospodarstva i Hrvatske nije adekvatno reagiralo. A i u onome što se prihvatilo, znatno se kasnilo s primjenom.

• Što je prioritet?
- Najprije moramo efikasno odgovoriti na nelikvidnost. Znam da se ne mogu u isti omjer dovesti javna državna poduzeća s realnim sektorom i ne mogu se dovesti u realan partnerski odnos. Ipak, bez obzira na sva objašnjenja u vezi s kreditima i zaduženošću, javnom kao i privatnom sektoru mora biti jasno da se ne nabavlja ono što se ne može platiti. Tko god ne plati poduzetniku 90. dan i traži odgodu plaćanja unutar 180 dana to je već odnos iskorištavanja. To znači da se ljudi na čelnim funkcijama nabave i potrošnje u državnom resoru moraju odgovornije ponašati i prema robi koju nabavljaju i od koga je nabavljaju. Naručivati što ne možete platiti vodi vas u propast. Usporedio bih to s kupnjom novina na kiosku. Ako ne možete platiti, ne možete ih uzeti i ne vratiti. Biti svjestan da nećete moći platiti svjesno je nanošenje štete drugome, a samim time to je kazneno djelo.

• Je li, prema vam, izvediv režim plaćanja PDV-a po realizaciji, a ne na fakturiranu robu kao sada?
- To je izvedivo. Ne slažem se s protivnicima koji kažu da bi takav sustav izazvao daljnji rast nelikvidnosti. Može se očekivati da u prva tri, četiri mjeseca primjene takvog režima naplate PDV-a dođe do pada priljeva, ali kada bi se to ustalilo, uveo bi se znatan red u poslovanje i došlo bi do veće solventnosti i likvidnosti kompanija. Imali bismo zdravije kompanije.
Plaćanje po naplaćenoj realizaciji ne može ići bez odgovorne uloge i mjera koje država mora poduzeti u tom smjeru odnosno kontrole vrijednosnih papira i jamstava koji se izdaju za plaćanje na tržištu RH.

Danas kada poduzetnik nabavlja robu, za nju izdaje vrijednosni papir. Prema pravilima odgovornog poslovanja kao prodavač robe ili usluge ispoštovali ste sve: dali ste ponudu, dobili garanciju plaćanja kroz oblik zadužnice ili mjenice i čekate rok naplate kad vam, umjesto da uredno naplati mjenicu, banka javi da vaš kupac nema više sredstava na računu, a za to čak nije ni zakonski odgovoran. U tom segmentu hrvatsko pravosuđe mora početi reagirati i sankcionirati takve slučajeve.

U trenutku kad se bude uvela odgovorna sankcija za nenaplatu ne samo za PDV državi već za cjelokupno gospodarstvo, tada će moći funkcionirati i takav režim naplate PDV-a. Svugdje u svijetu sve su mjenice registirane i ne može ih se naći u opticaju koliko se želi, a što se u Hrvatskoj ipak događa. Kao što smo se 1998. godine trebali priviknuti na sustav PDV-a, tako i danas treba vremena da se naviknemo na novi režim naplate.

• Kakvi su signali za poduzetnike i izvoznike s europskog tržišta? Vi predviđate da 2010. neće biti laka, možda čak i teža od ove godine.
- Političari imaju zadaću hrabriti i ulijevati nadu ljudima, a na gospodarstvenicima je da realne i trezvene glave prilaze aktualnom trenutku. Ne slažem se s najavama da će situacija u 2010. biti bolja nego danas ponajprije zbog retroefekta kojemu je sklono hrvatsko gospodarstvo. Osim toga, gotovo sve zemlje u okruženju donijele su paket antirecesijskih mjera u interesu svoga gospodarstva, i to mnogo prije Hrvatske.

• Potpredsjednik Vlade iznio je podatak da je izvoz pao 11 posto, a s druge strane izvoznici imaju problema s visokim kamatama na kredite banaka. Kako vi, s pozicije izvoznika koji izvozi 75 posto svog asortimana, gledate na budućnost hrvatskog izvoza?
- Najprije se moramo okrenuti vlastitom tržištu, pogotovo sada kad se polako, nakon duge dominacije uvoznih proizvoda lošije kvalitete, počinju izjednačavati uvozne i izvozne cijene u korist domaćih proizvođača. Vlada mora povući mjere kako bi se na vlastitom tržištu nudili vlastiti proizvodi. Dodanu vrijednost stvara izvoz, ali osnova treba biti domaće tržište.
Studija prisutnosti hrvatskog proizvoda na susjednim tržištima, koja je usporedila Sloveniju i Petrol, državnu tvrtku s hrvatskim tržištem i Inom koja se percipira kao državna tvrtka, pokazala je kako se štite tržišta. Na 467 benzinskih crpki Ine u Hrvatskoj bilo je 49 slovenskih proizvoda. Istodobno, na 360 Petrolovih crpki bila su svega dva hrvatska proizvoda, Kraševa čokolada i Gavrilovićev mesni narezak.
Kao proizvođač akumulatora, uvijek smo davali ponude Petrolu, a njihova bi Uprava pristojno odgovorila da će ih uzeti u razmatranje. Kad smo vidjeli da to nikamo ne vodi, odlučili smo ih testirati i ponuditi cijenu 50 posto jeftiniju od normalne i, srećom, nisu je prihvatili. Pa neka mi onda nakon svega što smo pokušali netko kaže da to nije protekcionizam ili da Europa zastupa pravilo identičnosti!

• Kako Hrvatska brani svoju industriju?
- Nikako. Ako Vlada ne poduzme odmah nakon drugoga kruga lokalnih izbora mjere u interesu hrvatskoga gospodarstva i proizvodne industrije, ne znam kakva nas budućnost očekuje.

• Potpredsjednik Vlade Polančec prozvao je banke da ostvaruju nevjerojatne rezultate dok poduzetnici grcaju u nelikvidnosti...
- Ne želim braniti banke i ne mislim da ih treba braniti. Pomalo je nevjerojatno da banke imaju takvu stopu prihoda, no pitam se što bi bilo kada bi imale loš prihod? Kako bi se to odrazilo na štedište? S druge strane, takve bilance banaka smatram pomalo 'političnima'. Dobro sam proučio bilance banke i naišao sam na jednu zanimljivu stavku: nenaplaćena potraživanja koja su trebala biti naplaćena u prvom i drugom kvartalu nisu iskazana pod stavkom odgođenih prihoda. Sumnjam da bi banke imale tako visoke prihode da su i to iskazale. No ako banke doista u ovoj godini bilježe rekordne prihode, slažem se s potpredsjednikom Vlade. To je onda još jedan dokaz upitnosti prodaje banaka strancima.

• Munja je ove zime pretrpjela 31 milijun kuna šteta zbog isključenja plina. Što se događalo u Munji za to vrijeme?
- To nikome ne bih poželio. Da bi se shvatila sva težina situacije treba naglasiti da smo u pet godina uložili 70 milijuna kuna u nabavu strojeva. Iako to nitko nije namjerno učinio i namjerno nam nanio štetu, zbog neodgovornog, nerazumnog pristupa isključenju plina veliki dio opreme morao se odbaciti. Riječ je o visokim pećima i strojevima za proces proizvodnje koji se nije mogao odvijati bez plina. Zbog naglog pada temperature na - 19 Celzijevih stupnjeva smrzavale su se i pucale proizvodne linije. Najprije postanete očajni, zatim vas obuzme nevjerica da je uopće netko mogao poduzeti takav potez. A da apsurd bude veći, Munja je odlukom Vlade proglašena poduzećem od posebnog interesa za Hrvatsku. A mi nismo mogli napraviti nijedan akumulator. Trebali smo nabaviti nove strojeve, a ciklus proizvodnje takvih industrijskih strojeva traje od tri do devet mjeseci. U međuvremenu mjesečni trošak za plaće, komunalne naknade i rate kredita, struje bez troška na strojevima i bez izgubljene dobiti iznosio je 2,7 milijuna kuna. Ako nemate proizvodnju i pomnožite li to s pet mjeseci, dobivate 12 do 13 milijuna kuna koje trebate plaćati samo za ta davanja bez štete na strojevima.

• Kako ste uspjeli sanirati štetu?
- Manji dio smo naplatili od osiguravatelja iako su i oni na početku drugačije pravno tumačili uzrok štete. No ne znam kako bismo tu krizu prebrodili da nije bilo iznimne podrške HBOR-a. Imali smo europsku razinu obračuna kamata i HBOR nam je odobrio maksimalne bonitetne uvjete. Zahvalan sam i partnerima koji su nam pomogli. Odobrena nam je proizvodnja novih strojeva u vrijednosti od tri milijuna eura od inoproizvođača na osnovi dugogodišnjeg poznanstva i povjerenja. Ljudi su prihvatili naše narudžbe bez ikakve bankovne garancije. Danas nam je likvidnost bolja nego ikad zahvaljući poslovnoj solidarnosti. Zamolio sam sve partnere u Hrvatskoj i inozemstvu da nam pomognu, a oni su nam uzvratili time da su nam uvažavajući nesretne okolnosti u kojima smo se zatekli, ponekad plaćali i prije isteka valute. Nažalost, jedino država nije reagirala na način da uvaži situaciju u kojoj smo se našli.

• Što je s gradnjom nove Munjine tvornice?
- Zasad smo zbog plinske krize i novonastale situacije novac od planirane investicije usmjerili u plaće radnika i saniranje štete. Gradnju nove tvornice odgodili smo do 2010.

• U posljednje ste vrijeme jako eksponirani u medijima. Znači li to da ulazite u politiku?
- Nikad se ne zna. Za politiku uvijek ima vremena.

• Može li danas Munja plasirati svoje akumulatore na benzinskim crpkama Ine?
- Može, ali i u Ini nam se dogodio apsurd pa su od nas tražili da naš akumulator distribuira njihov dobavljač koji je ujedno uvoznik inozemnog akumulatora, našega glavnog konkurenta. Taj se nesporazum uspio riješiti tek kad smo ga podigli na razinu Vlade. Takav nevjerojatan slučaj nije se dogodio samo Munji već cijelom nizu hrvatskih proizvoda na hrvatskom tržištu.

• Prije ste navodili da ne uspijevate plasirati akumulatore NATO-savezu zato što što Hrvatska nije članica. Je li od travnja, kad je Hrvatska postala članicom, možda povoljniji trenutak za plasman vaših proizvoda?
- Stanje je ostalo isto. Takvi se planovi ne rade za dva mjeseca ili za jedan kvartal. Hrvatska je svježe primljena i uza sva naša previranja nije se previše vremena posvetilo ni offset programu čiji je Hrvatska potpisnica. Ništa nam se nije promijenilo, niti će se promijeniti barem do izlaska iz krize. Očekujem da ćemo nakon smirivanja krize, što nije stvar NATO-a, već aktualne hrvatske gospodarske politike, uspjeti nametnuti svoju poziciju NATO-u jer ćemo mi tada morati kupiti svu borbenu opremu iz njegove vojne industrije.