MIROSLAV KOVAČIĆ

                  Mali i srednji poduzetnici trebaju biti hrvatski IT tigrovi razvoja.

Informacijska i komunikacijska tehnologija sama po sebi nije magična formula, ali razvidna je poveznica između nje i povećanja produktivnosti, posebice u razvijenim ekonomijama svijeta. Nije dovoljno ulagati samo u IT, već usporedno i u područja organizacijskoga kapitala kao što su vještine, inovacije te istraživanje i razvoj

Piše: Miroslav Kovačić,
državni tajnik Središnjega državnog ureda za e-Hrvatsku

                    Studija koju je 2004. godine izradila analitička kuća The Economist Intelligence Unit pod naslovom Reaping the benefits of ICT – Europe’s productivity challenge ponajbolje je potvrdila vezu investiranja u suvremene tehnologije i produktivnosti. Istraživanje provedeno na 60 zemalja svijeta ukazalo je na snažnu povezanost ulaganja u informacijske tehnologije s ekonomskim rastom u razvijenim zemljama.

Istovremeno, utjecaj IT-a je još uvijek slab na tržištima u razvoju, pa analize ukazuju da je tomu tako stoga što informacijske tehnologije počinju utjecati na rast BDP-a per capita tek nakon dosezanja neke razine razvijenosti, odnosno nakon dugog razdoblja prilagođavanja takvih ekonomija na nove tehnologije, ali i na nove poslovne procese. I mnoge druge analize i studije ukazale su na činjenicu da informacijska i komunikacijska tehnologija danas igra ključnu ulogu u ubrzavanju produktivnosti i ekonomskog rasta, baš kao što su to nekada činile mreže prometnica, željeznice ili, pak, električna energija.

No, iako od infrastrukturnog značaja, informacijska tehnologija ipak još uvijek nije dosegnula status kakav joj pripisuje glasoviti Nicholas G. Carr, javnosti poznat po svom tekstu IT Doesn’t Matter objavljenom još 2003. godine u magazinu Harvard Business Review, a koji je podigao buru rasprava na tu temu. On, naime, tvrdi kako je informatička tehnologija izgubila strateški značaj u poslovanju nakon što je postala dostupnija, jeftinija i moćnija.

Carr ističe da sredstva namijenjena ulaganju u IT treba usmjeriti na sektore koje tvrtkama mogu osigurati komparativne prednosti, jer IT to više nije u stanju. Svoje teze potkrepljuje statistikama koje kažu da se polovica od svih sredstava što ih tvrtke potroše na tehnologiju nikada ne isplati. U jednom se mogu složiti s tim kontroverznim autorom, informacijska i komunikacijska tehnologija sama po sebi sigurno nije magična formula. Mislim da nije dovoljno ulagati samo u IT, već paralelno i u područja organizacijskoga kapitala kako što su vještine, inovacije te istraživanje i razvoj.
Kad bismo se držali Carrove analogije, uistinu danas niti struja, niti voda, niti prometnice, a niti željeznice nikome ne osiguravaju konkurentsku prednost.

Sve to je nužno, ali ne i dovoljno za ostvarivanje konkurentske tržišne pozicije. Za vjerovati je da informacijske tehnologije u budućnosti čeka slična sudbina, ali činjenica je da je naše hrvatsko društvo ipak podkapacitirano kad govorimo o investicijama u IT. Carrova se stoga tvrdnja može eventualno odnositi na Sjedinjene Američke Države, čije su kompanije brže prigrlile tehnološke inovacije nego drugi dijelovi svijeta, pa su stoga i brže razvijale vlastitu konkurentsku prednost, posebice podižući razinu produktivnosti vlastitih industrijskih grana.

Europa s druge strane kaska, jer nije na vrijeme prepoznala važnost investiranja u ICT, pa je i jedan od zaključaka Lisabonske strategije, iako vrlo optimističan, išao u pravcu poduzimanja konkretnih akcija svih država članica Europske unije prema reformama na području inovacija, tržišne liberalizacije, poduzetništva, zapošljavanja, socijalne uključivosti i održivog razvoja. Još 2000. godine Europa je sebi zacrtala viziju da postane najkonkurentnija i najdinamičnija ekonomija svijeta temeljena na znanju. No, usprkos tome, utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije na taj proces ostaje manje siguran negoli je to slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama.

To dokazuje i predstavljanje ciljeva najnovije europske agende, nastale na temelju 'redizajnirane' Lisabonske strategije. Njena najveća zagovornica Vivianne Reading, povjerenica za informacijsko društvo i medije, sustavno poručuje kako je Europa podinvestirala svoju budućnost, za razliku od Amerike i Japana, koji to nisu propustili učiniti te kako je nužno pokrenuti neke akcije kako bi se takvo stanje u sljedećih pet godine bitno izmijenilo.

Kao i u Europi, tako i kod nas možemo reći da je najveća slabost u smislu investiranja u IT vidljiva kod malih i srednjih poduzeća koja imaju teži pristup kapitalu, rezultatima istraživanja i razvoja, visoko sofisticiranim mrežama i informacijskoj tehnologiji kao i menadžerskim vještinama te znanjima. Hrvatsku je, tu se možemo svi složiti, uistinu značajno usporila i nazadovala činjenica rata, jer sjetimo se, nekada smo u primjeni informacijskih tehnologija u poslovnom sektoru, ali i u znanosti te obrazovanju stajali uz bok naprednih zemalja Zapadne Europe.

Malo i srednje poduzetništvo nosi više od 95 posto udjela u većini europskih zemalja, pa tako i kod nas. Stoga će uspjeh u poticanju inovacije i učinkovitog iskorištavanja ICT-ja u tom sektoru imati značajan učinak na sposobnost ekonomije za ostvarenje snažnijega gospodarskog rasta te produktivnosti. Istovremeno, i velikim poslovnim sustavima nedostaju potrebne ICT povezane menadžerske vještine, a takve tvrtke također imaju posebne probleme integrirajući višenamjenske nove sustave kao i poslovne procese te svekolike promjene u načinu na koji ljudi rade kako bi iskoristili prednosti novih tehnologija.

Nema dvojbe, hrvatsko gospodarstvo u procesu vlastitog restrukturiranja i osnaživanja mora slijediti najbolju svjetsku praksu i primjere onih ekonomija koje često nazivamo ‘tigrovima’, a koje su značajnim investiranjem u tehnologiju, ali i u stjecanje novih vještina, inovaciju, konkurentnost te poticanje istraživanja i razvoja osnažile svoju ukupnu konkurentsku sposobnost u globalizacijskim procesima. Naravno, to nije lak posao, posebice za organizacije s usađenom averzijom prema riziku i promjenama.

Ipak, zemlje poput Irske, Švedske, ali i Estonije, pokazuju kako je to moguće ostvariti, posebice kad i državna uprava ali i gospodarstvo nađu prave sastojke za ICT-jem navođen rast.
Prema studiji spomenutoj na početku ovoga teksta, postoje tri načina na koje ICT može osnažiti ekonomiju. Prvo je, naravno, investiranje u informacijsko-komunikacijske tehnologije odnosno u proizvode, a posebice u usluge koje povećavaju radnu produktivnost. Drugo se odnosi na ICT proizvodnju. Naime, europske države koje su najviše profitirale od proizvodnje hardvera ili, pak, softvera su Finska, Irska i Švedska.

Tvrtke koje se bave proizvodnjom hardvera ili hardverskih komponenti, ali ponajviše softvera, transferom znanja na svoje kupce i dobavljače osnažuju cjelokupni gospodarski lanac te potiču rast produktivnosti i u drugim industrijama. Treće i ne manje važno je utjecaj korištenja suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije. Riječ je o održivoj tehnološkoj podršci koja omogućava značajna poboljšanja učinkovitosti na radnom mjestu te razvijanje radnih uvjeta na kojima počiva ekonomija znanja u kojoj se potiče viša cijena rada, odnosno stvaranje dodane vrijednosti koja to omogućava.

Uspješno poslovanje uistinu zahtijeva značajne investicije u informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu, ali, što je najvažnije, u aplikacije i rješenja koja mogu povećati učinkovitost i smanjiti troškove poslovanja. To nije nikakav sveti gral, ali je nepobitna činjenica na kojoj mnoga gospodarstva grade vlastiti razvoj. Nema razloga da Hrvatska bude iznimka.