Mladi Srednje i Istočne Europe bez posla

U posljednjih 15 godina promijenila se priroda poslova. U većini srednjoeuropskih zemalja zabilježeno je opadanje broja radnih mjesta u proizvodnji i povećanje u uslužnom sektoru

Piše: Dragana Radusinović
e-mail: [email protected]

Najlošiju perspektivu na tržištu rada u zemljama srednjoistočne Europe (CEE) imaju mladi kojima se nudi najmanje prilika za posao. Jedan je to od zabrinjavajućih zaključaka izvješća pod nazivom Povećanje mogućnosti zapošljavanja u Istočnoj Europi i u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza koje je izradila Svjetska banka analizirajući tržišta rada u 27 tranzicijskih zemalja od pada komunizma do danas. U spomenutu regiju Svjetska banka ubraja i Hrvatsku, koju se inače najčešće smještava u regiju jugoistočne Europe.

U toj regiji, koja obuhvaća ostale zemlje bivše Jugoslavije osim Slovenije uz dodatak Albanije, mlade na tržištu rada očekuje još gora situacija. U zapošljavanju mladih ključni je činitelj obrazovanje. Niskoobrazovani sve teže nalaze posao. Tako je vjerojatnost da će radnik u Poljskoj sa završenom osnovnom školom biti nezaposlen četiri puta veća nego radnik s visokoškolskim obrazovanjem. Stope nezaposlenosti mladih u regiji u prosjeku su dvostruko više od stopa ukupne nezaposlenosti. Svjetska banka upozorava da je, primjerice u Bugarskoj i Slovačkoj, više od jedne trećine mlade radne snage nezaposleno, što ih čini i siromašnijima.

Pad zaposlenosti u proizvodnji

U tranzicijskim zemljama u posljednjih 15 godina promijenila se priroda poslova. U većini srednjoeuropskih zemalja zabilježeno je opadanje broja radnih mjesta u proizvodnom sektoru i povećanje broja radnih mjesta u uslužnome. S druge strane, u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza zabilježen je porast broja radnih mjesta u poljoprivrednom sektoru. Arup Banerji, rukovoditelj sektora Ekonomskog odjela za razvoj ljudskih resursa regije Europe i Srednje Azije u Svjetskoj banci, koji je izvješće predstavio u Zagrebu, objasnio je da se u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza stanovništvo nakon gubitka radnih mjesta u industriji okrenulo poljoprivredi kako bi se prehranilo.

Loša socijalna zaštita nezaposlenih pridonijela je povećanju broja poljoprivrednika. Ali ostaje nejasno je li riječ o privremenom trendu ili će se rast zaposlenosti u poljoprivredi ustaliti. U svim tranzicijskim zemljama u kojima je provedeno istraživanje zabilježen je gospodarski rast, u nekima i vrlo visok. Armenija u posljednjih 5 godina tako bilježi rast od 12 posto. Litva i Estonija su 75 posto bogatije nego što su to bile u 90-im godinama. Kod svih novih članica Europske unije zabilježen je rast plaća. Ipak, većeg zamaha u zapošljavanju nije bilo, što je zaključak suprotan od očekivanog u Svjetskoj banci. Rezultati istraživanja potaknuli su ih na uvođenje službi konzaltinga u tim zemljama radi povećanja zaposlenosti.

Otkazima do kvalitetnijih kadrova

Srednjoistočnoj Europi, u koju se ubraja i Hrvatska, Svjetska banka tako preporučuje smanjenje poreza putem reformi mirovinskih i zdravstvenih sustava osiguranja, zatim prilagođavanje plaća putem, primjerice, smanjenja i diverzifikacije minimalnih plaća. Zemljama u regiji savjetuje se i liberalizacija radnog zakonodavstva, posebice onoga koje se odnosi na stalno zaposlene; kompanije bi, naime, mogle jednostavnije otpuštati loše kadrove, a potom otvarati nova radna mjesta za kvalitetniji kadar.

Lakše otpuštanje potaknulo bi i lakše zapošljavanje. Hrvatskom susjedstvu, odnosno jugoistočnoj Europi, Svjetska banka savjetuje vrlo slične poteze. Među njima su snižavanje administrativnih troškova, smanjenje poreza na prihode te liberalizacija radnog zakonodavstva.

Anketa provedena na ukupno četiri tisuće poduzeća u 27 zemalja pokazala je da se najveći problemi javljaju kod novih članica Europske unije, i to baš u zemljama poput Češke i Slovačke. Na ljestvici strogosti radnog zakonodavstva Svjetska banka ocjenjivala je zakonsku regulativu od 0 do 100, pri čemu je 100 bila najstroža ocjena. Teško zakonodavstvo dobilo je ocjenu 28, a Slovačko 10, što znači da je u usporedbi s Hrvatskom, koja je dobila ocjenu 57, u Slovačkoj i Češkoj radna regulativa mnogo liberalnija.

Paradoksalno, u anketi provedenoj u 240 hrvatskih kompanija, strogost radnog zakonodavstva nije istaknuta kao gorući problem. Rješenje ove zagonetke u biti je vrlo jednostavno. Riječ je o provođenju zakona u dotičnim zemljama. U Svjetskoj banci su zaključili da je bolje imati liberalno i jednostavno zakonodavstvo koje se vrlo strogo primjenjuje, nego strogo zakonodavstvo s liberalnom primjenom. Potonje, naime, ne služi svrsi. Hrvatsku bi, istaknuo je Banerji, trebao zabrinuti visok udjel zaposlenih na određeno vrijeme kojemu su djelomično uzrok upravo stroge odredbe o zaštiti stalno zaposlenih, pa bi ipak trebala razmisliti o liberalizaciji radnog zakonodavstva.

Nove tvrtke donose radna mjesta

Poboljšanje investicijske klime preduvjet je zapošljavanja, pa se ono savjetuje svim zemljama. Iako je investicijska klima u zemljama srednjoistočne Europe ocijenjena mnogo boljom od one u ostalim regijama, prostora za poboljšanje ima. Mađarskoj i Slovačkoj Svjetska banka u tom smislu savjetuje smanjenje početnih troškova poslovanja. Za Hrvatsku se kaže da je u zemlji teško registrirati vlasništvo nad nekretninama, što otežava i pristup kreditima malim i srednjim poduzećima jer im je teže osigurati jamstva za kredite.

U Rumunjskoj i Bugarskoj također ima mjesta za značajno poboljšanje pristupa financiranju, odnosno kreditima, a trebalo bi poboljšati i efikasnost sudstva. Radna mjesta u budućnosti, prema zaključcima Svjetske banke, neće otvarati proizvodni nego uslužni sektor. Znatan broj novih radnih mjesta neće kreirati velika poduzeća, s već postojećim velikim brojem zaposlenih, nego upravo suprotno - otvarat će se u novim poduzećima koja počinju ‘od nule’, i to ako im se omoguće uvjeti za rast i razvoj.

U novim članicama EU između četvrtine i polovine novih radnih mjesta otvorile su nove kompanije. U Slovačkoj su takve tvrtke otvorile 70 posto novokreiranih radnih mjesta. Najveća ekspanzija malih poduzeća zabilježena je Estoniji, Latviji i Mađarskoj.

Uspješne i neuspješne privatizacije

Analizirajući tržišta rada tranzicijskih zemalja u traženju odgovora na pitanje zašto je nakon turbulentnog razdoblja zatvaranja radnih mjesta izostalo otvaranje novih, zaključeno je da problem leži i u restrukturiranju poduzeća nakon privatizacije. Uvjetno rečeno, za potrebe prikaza rezultata Estonija i Slovenija u grupi su uspješnih, dok su Rusija i Rumunjska primjeri neuspješnih zemalja. Za razliku od Slovenije, koja od 1997. godine, kad je završilo razdoblje bržeg zatvaranja nego otvaranja radnih mjesta, bilježi sve bolje rezultate, u Rumunjskoj se nastavio negativni trend. Stručnjaci Svjetske banke problem su uočili u restrukturiranju poduzeća.

Naime, u svim tranzicijskim zemljama došlo je do takozvanog defenzivnog restrukturiranja koje je u pravilu bolno i podrazumijeva zatvaranje radnih mjesta radi smanjenja gubitka ili povećanja dobiti kompanije. Naime, nakon toga prijeko potrebnog procesa, izostalo je strateško restrukturiranje u sklopu kojega kompanija odlučuje čime će se u budućnosti baviti te vođena zacrtanim ciljem otvara nova radna mjesta koja će joj omogućiti ostvarenje svojih planova, a Rumunjska je pravi primjer takve prakse.

Ne može se kopirati tuđi uspjeh

Strateškom restrukturiranju, pokazalo je izvješće o srednjoistočnoj Europi, pristupile su većinom kompanije koje su u privatizaciji kupili strani vlasnici. Ali kad je riječ o privatizaciji, nije važno je li riječ o domaćem ili stranom vlasniku, nego o programu restrukturiranja koji nudi, pri čemu je za buduće privatizacije nužno da taj plan sadrži strateško restrukturiranje, odnosno plan otvaranja novih radnih mjesta.

Banerji, iz Svjetske banke, objašnjava da istraživanje njegove institucije ne ptreba shvatiti kao svojevrsno ‘sveto slovo’ kad je riječ o savjetima koje daje. To su, kao što je rekao, samo savjeti. Ali za Hrvatsku i njezinu budućnost, naglasio je Banerji, bilo bi bolje da ne nastoji ponoviti neko od već ostvarenih ‘europskih čuda’. Irski, slovački ili estonski model, kojima se mnogo postiglo, mogu funkcionirati samo u Irskoj, Slovačkoj ili Estoniji. Ipak, Banerji savjetuje da je pametno oponašati pristup koji je, recimo, Irska koristila u koncipiranju svog razvoja. Hrvatskoj je Banerji savjetovao da definira svoje konkurentske prednosti, pa odluči li se da je nositelj gospodarstva turizam, valja joj osmisliti dugoročnu strategiju njegova razvoja.