MMF: Obećanih 250 milijarda na samitu G-20 zapravo je virtualno

Veliki povratak MMF-a kao spasitelja posrnulih ekonomija prepun je dubioza. Prije svega, Fondu nedostaje novca. A 250 obećanih milijarda moralo bi funkcionirati kao devizna rezerva kada državi korisnici uzmanjka vlastite

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Do jučer jedna od najomraženijih financijskih institucija na svijetu, od koje se bježalo kao vrag od tamjana, danas je postala posljednje utočište niza zemalja. Renesansu kakvu proživljava ta organizacija rijetko se vidi. Zadužen za nadzor tečajeva i državnih bilanca, MMF je dugo bio jedan od glavnih pozajmljivača novca zemljama s diskutabilnim državnim financijama i klimavom ekonomijom. No uzimanje njegova novca sa sobom je često nosilo niz veoma neugodnih prilagodba, odnosno reforma, koje su nerijetko bile izrazito neosjetljive na političku realnost u tim zemljama. MMF-ov je bog redovito podmirenje dugova bez previše obzira za nekakvo transferno plaćanje i slično razbacivanja novca, što bi, možda, i bilo podnošljivo da je jamčilo ekonomski opravak i uplovljavanje u mirnije ekonomske vode, ali zabilježeno je nekoliko slučajeva promašenog interveniranja od kojih je Argentina jedan od poznatijih - slijedeći MMF-ove savjete otklizala je ravno u bankrot i socijalne nerede.

Tako je ta institucija baš nekako posljednjih desetak godina postala babaroga koju svatko želi izbjeći makar morao jesti travu. Ipak, život igra okrutne igre, pa je svijetu poslao veliku recesiju koja je uzdrmala financije i bogatijih, a kamoli siromaha. U redu su se ubrzo našle mnoge zemlje Istočne i Srednje Europe poput Mađarske, Ukrajine i Srbije, a bogatije, više zbog imidža, još pribjegavaju drugim mjerama poput cijeđenja srednje i više klase novim nametima, izdavanja obveznica i drugim financijskim vratolomijama. Najnoviji je primjer Irska s novim paketom poreza za boljestojeće građane.

Stoga se ne treba čuditi što je ta kratica u posljednih nekoliko mjeseci postala jedna od onih koje se najčešće spominje, a interes je tolik da 'butiga' nema dovoljno robe. S druge strane bogatijima je, pokazalo se, ideja uporabe MMF-a kao lijeka za sve iznimno privlačna jer tako sa svojih leđa skidaju potrebu krpanja ekonomija od kojih su još jučer dobro zarađivali. Mnogo je zemalja Istočne i Srednje Europe izrazito ovisno o ekonomskim i financijskim tokovima kod bogatih susjeda, što je rezultiralo velikim minusima u državnim kasicama-prasicama, klimanjem valute i dovođenjem u pitanje mogućnosti servisiranja dugova, najčešće upravo tim bogatim prijateljima iz susjedstva.

Prebacivanje problematičnih MMF-u

I eto MMF-a natrag, jačeg nego ikad. Dijele se savjeti, iskorištava se svaka prilika za istupe, tri su slova ponovno moda, a posebno je popularno, kao i kod svakog vještog trgovca, 'pumpanje' potražnje za svojim dobrima, odnosno natjecanje u što crnijim prognozama svjetskoga gospodarstva i izazivanje prolongirane panike da bi što više klijenata pokucalo na vrata. Postoji, doduše, jedan problem: MMF, dugo zapušten nakon što se počeo pokazivati neprofitabilnim, sada ima ozbiljan manjak zaliha, koje vlasnici nerado žele popuniti i najradije bi da ih se ne poteže stalno za rukav i pita kad će nešto dati.

Nedavni samit G20 bio je zato idealno mjesto za paradoks zvan MMF, koji je sjajno poslužio za 'otkantavanje' napornih žicara. Em mu je uvaljena nova uloga financijskog globalnog regulatora (u kombinaciji s Financial Stability Boardom), em je rješenje problema prebačeno u njegovo dvorište (pitajte MMF, on će to riješiti), em se moglo bar u vezi s mutnim obećanjima upravo toj organizaciji relativno propali samit prikazati kao uspjeh. S obzirom na to da nijedna od ključnih tema na samitu nije dogovorena tako da se može učinkovito i brzo realizirati, najlakše je bilo obećati opremanje MMF-a novim zalihama. Osim toga ciljanih 500 milijardi dolara novog kapitala najveća je pojedinačna cifra dogovorena na samitu. Ipak, kako je otkrila detaljna analiza uglednog Financial Timesa, ni to baš nije onako kako se na prvi pogled činilo.

Nema jasnih parametara

Prema FT-u nije dogovoreno gotovo ništa novo osim onoga što već jest, a to nije mnogo. Prošle su godine Japanu izmuzli 100 milijarda dodatnih dolara za MMF, EU je obećao 75 milijarda eura upravo prošli mjesec, a druge su se bogate članice složile u vezi s novih 500 milijardi dolara ne preciziravši tko će ih i kada dati. Lakši dio dogovora bila je alokacija još 250 milijardi dolara SDR-ova, virtualne monete koju rabi MMF, a koja se dobiva prema prosjeku četiriju najjačih valuta na svijetu (jen, funta, dolar, euro). Specijalna prava vučenja, punim nazivom, funkcioniraju kao devizna rezerva kada državi korisnici umanjka vlastite, tako da je tih 250 milijardi izmišljeno jednostavnim potezom pera. Što je najbolje, te će se rezerve podijeliti prema sadašnjim udjelima država u MMF-u, odnosno mnogo bogatijima (otprilike 44 posto za sedam najrazvijenijih) i nešto manje siromašnima. Ostale brojke, sumirane u 1,1 milijardu tobože dogovorenih novih obveza za spas svijeta, najobičnija su na vrbi svirala bez jasnih parametara, rokova i brojki uz iznimno kreativno računovodstvo koje uzima sve posudbe i jamstva u svjetskoj trgovini u iduće dvije godine kao krajnji iznos koji će biti na raspolaganju svjetskoj ekonomiji.

Žongliranje savjetima

Bogate zemlje, znači, jesu za MMF, i to im je super, najradije bi da ta institucija riješi manjak kredita i druge financijske probleme nastale u svjetskim financijama, ali jednostavno ne bi htjele upravo sada biti one koje će Fondu omogućiti dovoljnu količinu kapitala za obavljanje spomenutih zadaća. Fond se pak i ne zabrinjava previše oko svega, nego žonglira onime što ima, uglavnom savjetima, poput nove omiljene ideje ubacivanja zemalja Istočne i Srednje Europe u eurozonu, ali ne baš sasvim, nego tek toliko da imaju euro i tako stabiliziraju plivajuće valute. I, naravno, bez zadovoljenja kriterija potrebnih da bi se uveo euro koji uključuju dvije godine dugu čekaonicu uz niz drugih. Paradoks je zato te institucije da sada, kad konačno ima obilje zainteresiranih stranaka, nema dovoljno zainteresiranih financijaša.