Moj odlazak s čela Microsofta odavno je planiran, ali još nemam plan za dalje

Svaki zaposlenik u Microsoftu ima utvrđenog nasljednika. Ja ih imam više, ali ti nasljednici ne moraju biti spremni odmah nastupiti. Još nisam odlučio hoću li napustiti Microsoft ili otići u neku organizacijsku hijerarhiju prema gore

Piše: Igor Škevin
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

S Davorom Majetićem, direktorom Microsofta Hrvatska, razgovarali smo neposredno nakon što je najavio svoj odlazak s tog mjesta, nakon što je šest godina bio na čelu domaće podružnice najveće softverske kuće. Zanimalo nas je kako je došlo do te na prvi pogled neočekivane odluke, ali i kakav je pogled iznutra na ključna pitanja razvoja informatike u nas.

• Koji je stvarni razlog vašeg napuštanja mjesta direktora Microsofta Hrvatska? Je li tome pridonijelo pisanje jednog tjednika koji je buran kraj uredske romanse dvoje vaših kolega proglasio spolnim uznemiravanjem? Je li na odluku utjecala najava sporijeg rasta privrede i kraja prosječnoga godišnjeg rasta MS-a u Hrvatskoj prema stopi od 35 posto?
- Microsoft vrlo pomno planira svoje kadrove, ljude i promjene. Svaki zaposlenik u Microsoftu ima utvrđenog nasljednika. Ja ih imam više, ali ti nasljednici ne moraju biti spremni odmah. Identificiramo ljude koji potencijalno u nekom trenutku mogu biti nasljednici nekoga na određenoj višoj poziciji u menadžmentu. Pozicija general managera uglavnom se definira i planira na tri do pet godina u Microsoftu, ja sam na njoj šest. Koliko god ta promjena djeluje iznenađujuće za javnost, za ljude koji me okružuju ta je promjena planirana s obzirom na duljinu mandata koji general manager u prosjeku ima. Najavio sam da napuštam čelo Microsofta u Hrvatskoj, ali nisam rekao da napuštam i korporaciju Microsoft.

Znači, nakon pet godina vođenja tvrtke, general manager može preuzeti neku regionalnu funkciju i to iskustvo podijeliti s drugim zemljama, ili, naravno, ovisno o željama i ambicijama, napustiti firmu. Još nisam odlučio napuštam li Microsoft ili odlazim u neku organizacijsku hijerarhiju prema gore, ali odlazim s čela Microsofta u Hrvatskoj. To je planirana promjena i zato je tempirana za kraj poslovne godine (30. lipnja - op. a.) i već sada objavljena kako bi se potrebna tranzicija obavila kao što treba i da bi ured funkcionirao uobičajeno. Nema drugih tajni niti motiva. Propitajte regiju - takav je ritam promjena i u drugim Microsoftovim ograncima, a tako je u načelu i u sličnim tvrtkama, poput HP-a, Cisce i ostalih.

• Kolika je vaša uloga u odabiru ‘nasljednika’? Kakva je praksa u Microsoftu, kako se donosi takva odluka i tko je donosi od vaših šefova: Goran Radman, Vahe Torossian ili netko treći?
- Spadamo u regiju koju nazivamo C3, a njezin je direktor Jaka Stele i on će biti menadžer koji će zaposliti mog nasljednika, ali na tome radim i ja, pa će tako više ljudi prosuđivati o mogućim kandidatima. Postoji lista mojih potencijalnih nasljednika, ali pogledat će se i što nudi tržište i tek onda donositi odluku, a odlučivat će i Vahe i Jaka. Proces može biti i kraći naiđemo li na nekoga savršenog za taj posao.

• Što je uopće glavni dio posla direktora Microsofta Hrvatska? Iz nedavnog intervjua s Vaheom Torossianom, predsjednikom Microsofta za Srednju i Istočnu Europu, proizlazi da se mnogo vremena troši za investiranje zarađenog natrag u zajednicu.
- Moj je zadatak biti odgovoran za sve što Microsoft radi u Hrvatskoj. Svake se godine utvrđuju drugi ciljevi, rezultati i planovi pa se tako mijena i moj fokus. Da budemo jasni: što je cilj Microsofta u Hrvatskoj? Transferirati tehnologiju i znanje u Hrvatsku te omogućiti svim korisnicima naših proizvoda maksimalne koristi od njih. To uključuje naše korisnike, naše partnere, rad s državom, s obrazovnom zajednicom i s krajnjim korisnicima, od kućnih do najsloženijih profesionalaca.

U tom smislu želimo graditi poslovanje tako da investiramo u društvo, naročito u Hrvatskoj gdje za to ima prostora, a naš je plan rasti kroz investiciju, a ne samo kroz prodaju. Primjerice, Hrvatska troši milijardu dolara na IT ulaganja, a slične države Srednje Europe troše tri-četiri puta više. Tu želimo stvoriti određenu motivaciju u hrvatskom gospodarstvu kako bismo ga potaknuli da troši više, i to je prvi cilj našeg razvoja. Glavni nam je poslovni model investirati u tržište kako bi ono lakše prihvatilo naše proizvode. Investirati znači ulagati u školovanje korisnika, lokalizaciju programa, a mnogo pomažemo i doniramo tamo gdje je potreban dodir s najvišom tehnologijom i rad s budućnošću, a to su naravno djeca, od osnovne škole do fakulteta.

• Prije nekoliko je dana objavljeno da je Vladi Srbije cilj u roku pet godina informatički opismeniti milijun svojih državljana, kojima plaća besplatno školovanje za stjecanje certifikata ECDL, Europske kompjutorske vozačke dozvole. Može li Microsoft potaknuti nešto takvo i u Hrvatskoj?
- Mi pokušavamo stvoriti ekosustav za korištenje tehnologija u svakodnevnom radu. Sasvim sigurno, jedan od ciljeva je i školovanje. Naš se marketinški budžet velikim dijelom troši na obrazovanje partnera i korisnika. Za ECDL, zajedno s našim partnerima, pokušavamo djelovati i utjecati na državu i potaknuti ju da investira u informatičku pismenost. Budući da nismo u mogućnosti iznijeti samostalno nacionalne projekte, obično odaberemo jedan manji projekt koji posluži kao primjer državi, kako bismo uvidjeli što se sve može raditi.

Takav je projekt Novi dan za posao u Vukovarskoj regiji, gdje smo informatički školovali petstotinjak dugotrajno nezaposlenih - pružili smo im osnovnu informatičku pismenost kako bi ti ljudi lakše dobili posao. Njihovo zapošljavanje je dobar primjer Ministarstvu da ponudi nezaposlenima takvo doškolovanje. Tvrdim da je obrazovanje najbolja i 100 posto isplativa investicija. Godišnje trošimo pola milijuna dolara na školovanje i siguran sam da se to dugoročno isplati: nakon 11 godina provedenih u Microsoftu mogu reći da smo tom investicijom uvelike podigli razinu znanja o Microsoftovim tehnologijama i o IT-u općenito. Ne bih rekao da naša Vlada ne ulaže dovoljno u ICT. Uložila je u mnogo različitih programa, poput dovođenja broadbanda do udaljenih otoka.

Ulagalo se i na drugačiji način, uključujući ECDL za kojega će se školovati svi djelatnici javne uprave. To je pitanje prioriteta: treba li školovati milijun Hrvata? Nisam nezadovoljan time što država radi, a trend joj je dobar i treba ga nastaviti. Bilo bi važnije da država još više pomogne u obrazovanju ljudi koji donose odluke u privredi i da prepoznaju kako je ICT preduvjet napretka. Budimo pošteni pa priznajmo da se nismo kao industrija uspjeli dobro organizirati. IT industrija nema jedinstvenu udrugu u kojoj je većina IT tvrtki putem koje bismo s državom mogli razgovarati i lobirati u vezi s tim strateškim ciljevima - što bi država i gdje bi država trebala investirati, a ulaganje bi trebalo biti malo drugačije nego što je trenutačno slučaj.

• Microsoft je pokrenuo niz obrazovnih programa. Što se njima pokušava učiniti?
- Strateški važan segment društva je obrazovanje. Jedan od programa je Imagine Cup kojim potičemo studente da budu kreativni, pa ih s našim partnerima i sponzorima motiviramo da s malim sredstvima stvore realan biznis, a kroz međusobno natjecanje. Drugi je program Novi dan za posao kojim pomažemo nezaposlenima da stjecanjem informatičke pismenosti lakše dođu do zaposlenja. Treći program, na koji sam posebno ponosan, program je nazvan Suradnici u obrazovanju, gdje na dobrovoljnoj osnovi okupljamo gotovo 2.000 učitelja, pomažemo im treninzima kako bi se kvalitetnije koristili danas postojećom tehnologijom u školama i u računalnim učionicama.

Naravno, nastojimo intervenirati i u gospodarstvo te prepoznati segmente koji malo ulažu, kao što je to srednje i malo poduzetništvo i obrtništvo, pa onda kroz inicijative, poput Microsoftova poslovno-tehnološkog centra u Varaždinu za investiranje u ICT, koristimo kao polugu za uspjeh i ulaz u ‘svijetlu budućnost’. Gradimo ekosustav, a osnova je prenijeti znanje svim segmentima društva. Želimo pružiti ljudima znanje, s državom ili bez nje. Tako je Varaždin odabran jer je lokalna zajednica, ponajprije gradonačelnik Čehok, prepoznala što im možemo ponuditi, a tamo je već postojao razvijen ekosustav srednjega i malog poduzetništva. Sve je to pitanje društvene odgovornosti, ali i toga da IT industrija ne može rasti ako ne raste država i društvo. Mi sve to želimo malo ubrzati jer, kao što je rekao profesor Miroslav Radman: ‘Svi trče, pa ako trčiš malo sporije, sve više zaostaješ.’

• Microsoftova zajednica zaradi osam dolara na svaki MS-ov zarađeni dolar. Postoji li procjena koliko država od toga dobije?
- Radili smo s IDC-om procjene prema kojima je vrijednosti poslovanja Microsofta i partnera oko 100 milijuna dolara. Moglo bi se jednostavno izračunati koliki je porez na sve to kao prihod države, ima li se na umu da je polovina zaposlenika u IT sektoru vezana uz Microsoft. Mogao bi se izračunati i porez na njihove plaće, kao i porez na dobit, ali ne može se izračunati koliki je utjecaj primjene Microsoftovih tehnologija na ukupnu konkurentnost Hrvatske i koliki je njezin utjecaj na ukupni BDP. To je najveća dobiti za gospodarstvo. Vjerujem da je doprinos Hrvatskoj vrlo velik kroz poreze, ali je još veći taj indirektni doprinos. Svi koji su u našem ekosustavu imaju potencijal za zaradu izvan tog sustava.

• Kako doživljavate izjave domaćih tvrtki koje se bave softverom otvorenog kôda o tome da Microsoft u Hrvatskoj lobiranjem kod države zabranjuje dokumente otvorenih formata i softver otvorenog kôda? Pretjeruje li se pritom s procjenama MS-ove političke moći?
- Ne postoji nikakva borba protiv open source zajednice. Mi smo na otvorenom tržištu gdje korisnici, među kojima je i država, od slučaja do slučaja biraju rješenja. Mislim da je tržište dovoljno pametno da izabere najbolje rješenje, primjerice za državnu upravu ili neku tvrtku. Microsoft i partneri na tržištu pokušavaju ponuditi rješenja koja se temelje na našim tehnologijama i pružiti korisniku najbolje moguću vrijednost, mislim da je to jedina utakmica između open sourcea i tvrtki koje nude rješenja na Linuxu u odnosu na Microsoft. S druge strane, upravo razumijevajući želje korisnika, surađujemo sa svima pa i s open sourceom, tako da će svi naši proizvodi imati mogućnost razmjene informacija s rješenjima opisanim u open sourceu i na Linuxu.

Kao što je danas bitno da neka naprava radi kad se uključi, tako će ljudima postati bitno da razmjenjuju informacije bez obzira na tehnologiju - bez obzira na to je li pošiljatelj radio na Oracleu, open sourceu, Microsoftu ili nečem petom. Odbijam tvrdnju da je riječ o borbi Microsoftove i open source zajednice jer mi nismo politička firma i ne trebamo politički definirati što će se raditi. Kad bih imao takvu moć, zvao bih se 'komesarom zatvorenog kôda'. Nastojimo, naravno, u sklopu normalnih poslovnih ponašanja, motivirati ljude i tvrtke, pa i državu koja je naš korisnik, da se iz poslovnih razloga odluče za naše proizvode. Nije nam konkurencija samo open source, svi smo dijelom partneri, a dijelom konkurenti. Vlada nam je oštar kritičar i zahtijeva jako mnogo. Tko misli da je lako pregovarati s ljudima na vlasti neka se okuša u toj vještini. Ti su ljudi školovani i vrlo oštro pregovaraju.

• Kako komentirate činjenicu da Microsoft Hrvatska svoj centar za tehničku podršku ima u Bugarskoj?
- To je pitanje optimiranja troškova i osiguranja jednake kvalitete podrške u cijeloj Europi. U Bugarskoj je Microsoftov call centar za ovaj dio Europe i zato je baza znanja mnogo veća nego da su call centri razmješteni u svakoj od zemalja zasebno. Tamo se na jednome mjestu skuplja znanje iz cijele Europe, pa se može pružiti mnogo bolja podrška, a to je jamstvo kvalitete našim korisnicima u Hrvatskoj. U njemu danas radi 11 ljudi iz Hrvatske koji i žive u Bugarskoj. Tamo rade Hrvati, a ne Bugari. To je pitanje i ekonomije i troškova. Bio je raspisan natječaj za call centar na regionalnom razini i taj se u Bugarskoj pokazao najkonkurentnijim. Meni je kao građaninu Hrvatske žao da nemamo tako konkurentnu gospodarsku situaciju pa da se takav centar otvorio ovdje kod nas. To je pitanje za sve nas: Zašto nismo dovoljno konkurentni da bismo mogli pružati regionalnu podršku? Imamo li dovoljno pametnih ljudi i je li država dovoljno konkurentna da može izvoziti znanje?