Može li Europa doista biti globalna ekonomska sila?

Iako neke europske nacionalne ekonomije funkcioniraju sjajno, Europa u cjelini gubi dah pred svojim konkurentima u pet ključnih područja – brzini rasta, razvijenosti tržišta rada, vještinama, inovacijama i poduzetništvu

Dok utemeljitelji Europske Unije drže da je ona sama po sebi dovoljno snažna kako bi sebi osigurala dobar položaj u svjetskoj ekonomiji, britanski savjetnik Gordon Brown u svom izvještaju tvrdi da je to nedovoljno te da se Unija nužno mora suočiti s nizom ekonomskih izazova – kako na svjetskim tržištima, tako i doma.

Desetljećima je vodeća pretpostavka bila kako će europske nacije, postupno, prijeći s procesa ekonomske integracije na nacionalnim tržištima do procesa ekonomske integracije na razini cijele Europe. No problem danas više nije integracija 15, 25 ili uskoro 27 država članica Unije već kako će Unija kao zaseban entitet nastupati prema ostatku svijeta.
 
Umjesto nacionlanih tržišta kapitala, sad imamo europska tržišta kapitala. Umjesto nacionlanih kompanija, imamo europske multinacionalke, umjesto lokalnih tržišnih marki pojavljuju se europske tržišne marke.  

No, ambiciozni poslovni ljudi teže globalnim, a ne samo europskim dosezima, pa tako možemo govoriti ne o europskim nego o globalnim korporacijama i globalnim brandovima.

Dakle, tehnologije, dobra, kapital i tržište radne snage ne samo da više nisu nacionalne, već nisu ni europske – već globalne. I to je ono što pokreće ekonomske promjene. U tom smislu ne može se više govoriti o europskom tržišnom bloku, već treba razmišljati o globalnoj Europi.

Sad je pitanje kako europske komapnije nastupaju na globaliziranim tržištima i kako iskorištavaju tehnološke inovacije. U starom europskom bloku naglasak je bio na internoj integraciji – omogućavanju protoka kapitala, radne snage i dobara, unutar Staroga kontinenta.

Pretpostavka je bila da će zajedničko tržište postati jedno tržište, s jednom valutom, federalnom fiskalnom politikom i harmonizacijom poreznog sustava. Konačni dovršetak tog procesa trebao se dogoditi u formiranju nadnacionalne europske superdržave.
 
No, promjena težišta s europskih na globalne ekonomske aktivnosti, s pojavom kineske, indijske i ostalih tranzicijskih ekonomija, koje se temelje na globalno dostupnom tijeku kapitala, rada i dobara, pred Europsku Uniju stavlja izazove koje njeni utemeljitelji nisu mogli predvidjeti.

Iako neke europske nacionalne ekonomije funkcioniraju sjajno, Europa u cjelini gubi dah pred svojim konkurentima u pet ključnih područja – brzini rasta, razvijenosti tržišta rada, vještinama, inovacijama i poduzetništvu

Europa zato treba raviti novu ekonomsku politiku, nužnu ako želi ostvariti prosperitet u novoj eri globalne ekonomije.

Svojevrsni nacrt te nove europske ekonomske politike - zapravo popis izazova pred kojima se nalazi EU, može se vidjeti u izvještaju Gordona Browna - "Global Europe: Full-Employment Europe"  - koje možete preuzeti s Interneta, ovdje ili s naše download rubrike.