Mršavo financijsko vrijeme za MMF

Prema vlastitim projekcijama, MMF će živjeti iznad vlastitih mogućnosti za nekih 300 milijuna dolara u razdoblju od 2009. do 2010. godine

Pripremio: Vanja Figenwald

    Od 1994. do 2002. godine MMF je kao vatrogasac išao od jednoga do drugoga financijskog požara. No, već neko vrijeme sve je mirno, što ima za posljedicu da se budžet MMF-a smanjuje, a moral osoblja pada. Neke od najboljih mušterija više ga ne trebaju, a njegovi najveći dioničari pitaju se što da rade. Glavni direktor MMF-a Rodrigo de Rato ovog je proljeća pripremio prijedloge za obnovu, koji variraju od pitanja vezanih uz potrebe ekonomija u razvoju koje žele više, do pitanja papirologije, koje de Rato želi manje. Osim što stvara hrpe papirnatih analiza, posao Fonda je da priskrbi devize zemljama kojima ih je privremeno ponestalo. Može se osloniti na nekih 220 milijardi dolara čvrstih valuta u prvoj instanci. To zvuči mnogo, ali neke od njihovih mušterija sada imaju vlastite, nove vatrogasne kamione. Južna Koreja, primjerice, ima oko 217 milijardi dolara u svojim trezorima. Osam istočnoazijskih zemalja, (Japan, Singapur, Indonezija, Kina, Malezija, Filipini, Tajland i Južna Koreja) zajedno imaju rezerve otprilike deseterostruko veće od onih MMF-a. Te zemlje počele su stvarati vlastitu zajedničku zalihu pod 'kapom' Chiang Mai inicijative. Brazil i Argentina otplatili su svoja dugovanja, još jedino Turska i Indonezija duguju neku znatniju svotu.

Trend akumuliranja rezervi

Tiho vrijeme je mršavo vrijeme za MMF. Kao i svaka banka, svoje troškove (koji će biti oko 900 milijuna dolara do 2007.) pokrivaju kamatama koje zarade na pozajmljivanju novca. No taj financijski model 'nije više održiv', prema izvješću de Rata. Prema vlastitim projekcijama, MMF će živjeti iznad vlastitih mogućnosti za nekih 300 milijuna dolara u razdoblju od 2009. do 2010. Stezanje remena  nije dobro sjelo osoblju, koje pokazuje malo razumijevanja za strogoću koju pripisuju drugima.
Prijatelji kao i neprijatelji pozivaju, pak, Fond da se vrati svojim korijenima. MMF je osnovan 1944. kako bi kontrolirao tečajeve i riješavao probleme trgovinske neravnoteže. John Maynard Keynes zamislio je svoje dijete kao 'instituciju baku' koja će voditi i kuditi nacionalne vlade. Ipak, MMF ima malo utjecaja na članove obitelji koji ne trebaju njegov novac. Bez načina da se kažnjavaju prijestupnici, Fondu ostaje samo mogućnost nadzora: držanje na oku politika i slabosti njegovih članova te obavještavanja o njima.
Ako MMF lagano uvene, njegov novac ostane neupotrijebljen, njegov savjeti se ne ne saslušaju, hoće li nekog uopće biti briga? Ekonomijama u razvoju koje se žele same brinuti za svoje financijske krize treba zasigurno zapljeskati. Na žalost, uzdanje u vlastite snage skupo je i neefikasno, kao kad bi svaki dom imao svoj vatrogasni kamion. Prema Danu Rodriku s Harvarda, rezerve svijeta u razvoju nose oportunitetni trošak od 1 posto GDP-a. Jedan od načina da se smanji taj trošak jest dobivanje većeg povrata na rezerve. Larry Summers, također s Harvarda, smatra da bi MMF trebao ponuditi uslugu fond menadžera koji bi sakupljao službene rezerve u mnogo unosnije portfelje sredstava. No, ta ideja mogla bi zasjeniti porijeklo problema. Nagomilavanje rezervi odraz je trajne nelagode prema financijskim tržištima, ali i latentnog nepovjerenja prema MMF-u. Summers pretpostavlja da će zemlje biti voljne povjeriti svoje dolare MMF-u. No kad bi imale toliko povjerenja u Fond, onda ne bi ionako imale potrebu akumulirati tolike rezerve.

Više prava zemljama u razvoju

Kako onda može Fond vratiti povjerenje svojih članova? Prvi je korak, prema de Ratu, dati više prava glasa u poslovima MMF-a. Fond se bliži konceptu dioničarske demokracije: glasovi zemalja proporcionalni su količini novca koju dotična država unosi u fond. Ta 'kvota' odražava i poziciju zemlje u globalnoj ekonomiji. Posljedica je, naravno, da mnoge ekonomije u razvoju imaju premalo glasova, a mnoge europske zemlje previše. Zemlje ljubomorno čuvaju svoje kvote. Ipak, de Rato se nada da će biti voljne dati šačici zemalja u razvoju (Kini, Meksiku, Južnoj Koreji i Turskoj) više glasova, iako ne postoji apetit za povećanje dioničarskog udjela.
Prošle godine, Burhanuddin Abdullah, guverner Indonezijske narodne banke, upozorio je da će kredibilitet MMF-a nastaviti padati ako velike zemlje nastave monopolisitičko ponašanje preko svojih veta. Ta se moć vidi na nekoliko načina. Istraživanja su pokazala da najveći paketi za pomoć idu u zemlje u kojima su najizloženije američke banke. Sa svom mistikom koja ga okružuje, MMF je ipak samo posrednik, kaže Michael Dooley s Kalifornijskog sveučilišta. Kao takav uvijek je pod prijetnjom prestanka posredovanja. Zemlje kao što su Japan, Kina i Južna Koreja mogu ili posuditi novac svojim susjedima kroz Fond ili ga mogu zaobići i posuditi novac direktno. Stoga bi davanje većih prava azijske zemlje ohrabrilo da više koriste Fond.

Preduhitriti krize

Umjesto da izvršava ad hoc misije spašavanja post factum, Fond bi trebao nekima pomoći unaprijed, odnosno trebao bi djelovati preventivno. Koje bi se zemlje kvalificirale? One koje vode politiku održivog razvoja, ali su bez obzira na to ranjive prema svojim kreditorima. Za takve zemlje već i MMF-ovo obećanje posudbe moglo bi biti dovoljno da učvrsti stabilnost pa da posudbe niti ne bude. No bi li Fond, u tom slučaju, mogao ikad poništiti obećanje posudbe? Ili, povlačenje obećanja moglo bi diskvalificirati tu zemlju i samo po sebi izazvati krizu, što je jedan od razloga zašto Barry Eichengreen s Kalifornijskog sveučilišta smatra ideju neostvarivom. S druge strane, može se dogoditi da se favorizirajući neku zemlju Fond nađe u situaciji da podržava neodrživu politiku. Ti prigovori ne moraju biti fatalni. Hazard je dio svih osiguravajućih aranžmana. A kao što je Michale Mussa, s Instituta za međunarodnu ekonomiju rekao, Fond se od osiguravajućeg društva razlikuje samo u jednom bitnom smislu - novac koji daje u krizi mora biti vraćen.
Do vremena kad de Ratovi prijedlozi budu implementirani, ako ikada, kriza identiteta Fonda mogla bi se sama od sebe riješiti.  Ako Kina uspori, Amerika počne ponovo štedjeti ili se kamate 'zašilje', zadužene i nelividne ekonomije ponovo će se boriti za opstanak. Vatrogasci koji nemaju što gasiti brzo se počnu dosađivati. Na žalost, moral Fonda neće zauvijek biti nizak.