Munja: Ako zapne s Fiatom, uspjet će s nekretninama
Ulaskom u Fiat Munja bi dobila svoju ‘prvu ugradnju’ kod nekog proizvođača automobila što otvara znatno širi i sigurniji prostor na tržištu i osigurava referencije
Piše: Matilda Bačelić
[email protected]
Foto: Željko Jelenski
Pod haubom Fiata uskoro bi se mogla skrasiti Munja. Iako odluka još nije službena, zagrebačka Munja ušla je u krug deset dobavljača koji će se naći na Fiatovoj listi, kao jedini proizvođač akumulatora i baterija iz okruženja. Nakon što je ušao u kragujevačku Zastavu, s kojom je Munja i prije radila, Fiat je krenuo u ispitivanje i provjeru potencijalnih dobavljača. Prvi krug provjere je iza zagrebačkog proizvođača, a konačna odluka, nakon detaljnog audita, trebala bi se znati u siječnju. Osim ako kriza ne sreže i zaustavi baš sve u automobilskoj industriji...
- Ne ovisimo o Fiatu niti na tome gradimo svoju strategiju. Bude li posla to će nam svakako mnogo značiti, no ako ga ne bude živjet ćemo kao i prije - kaže Ivan Miloloža, vlasnik i predsjednik Uprave Munje. Ulaskom u Fiat Munja bi dobila, automobilskim rječnikom rečeno, svoju ‘prvu ugradnju’ kod nekog proizvođača automobila što otvara znatno širi i sigurniji prostor na tržištu i osigurava referencije jer su dijelovi na dobavnoj listi proizvođača. Kontakti s koncernom Volkswagen, konkretno Škodom, uspostavljeni su otprije, a u posljednje vrijeme koketira se i s Audijem. Druga ugradnja predstavlja masovno tržište na kojem se Munja sada bori za mjesto pod suncem, a nužan uvjet za ulazak na europsko tržište su novodobiveni certifikati kvalitete.
Najveći projekt i ono ne čemu Munja gradi svoju strategiju jest nova tvornica koja bi uskoro mogla niknuti u okolici Zagreba, točnije u Brckovljanima, gdje će ponovno biti susjed Elki. Doduše, s obzirom na krizu koja je zaustavila gotovo sve investicije, termin bi uskoro mogao postati vrlo rastezljiv. Zasad je Munja kupila zemljište, a nova bi tvornica prema planu trebala biti gotova u sljedeće dvije-tri godine. Vrijednost investicije procjenjuje se na približno 10 milijuna eura, a kapital za gradnju osigurat će se prodajom neke od vrijednih nekretnina u vlasništvu Munje. Preseljenjem u novu modernu tvornicu u Munji računaju da bi mogli povećati kapacitete za sto posto i krenuti u borbu sa svjetskim igračima a, gledano dugoročno, razmišljati i o akvizicijama.
Nikakva izloženost prema bankama
Najveća sigurnost i razlog zadovoljstva vlasnika Munje upravo su nekretnine kojima vrijednost stalno raste kako se grad širi. Munja će se tako treći put u 88-godišnjoj povijesti preseliti zbog širenja Zagreba, a prenamjenom zemljišta na Žitnjaku, gdje se sada nalazi tvornica, iz industrijske u poslovno-stambenu zonu te povećava izgradivost nekretnina u Vrbanićevoj i Heinzelovoj ulici, zbog proširenja poslovne zone, vrijednost tih nekretnina je višestruko porasla. Kolika je ona u ovom trenutku vrlo je teško procijeniti, s obzirom na to da nije revalorizirana, no zasigurno je mnogo viša od 30 milijuna kuna koliko stoji u prošlogodišnjem financijskom izvješću. Odluka vlasnika da ne pristane na brojne dosadašnje ponude za prodaju tih nekretnina tako se pokazala više nego ‘pronicljivom’.
Zainteresirani su bili brojni trgovački lanci i građevinari, kao i Grad Zagreb koji se još nije konačno izjasnio hoće li ulaziti u taj projekt ili ne.
- Nama je svejedno je li riječ o privatnom investitoru ili Gradu. Zainteresirani smo za svaku opciju koja je profitabilna - kaže Miloloža.
Ina traži od Munje da distribuira putem konkurencije
U Munji su prije nekoliko dana dobili obavijest iz Ine da zbog promjene strategije smanjuju broj dobavljača te da odsad svoje proizvode mogu prodavati u Ininoj mreži samo putem dva distributera - C.I.A.K.-a i Rox-a. Problem je u tome što nije riječ o ‘neovisnim’ dobavljačima, već o distributerima Varte i bugarskih i talijanskih brendova akumukatora kojima je, kao direktnoj konkurenciji i uvoznicima, cilj smanjiti prisutnost jedinoga domaćeg proizvođača na tržištu. Ina je najveći Munjin kupac na domaćem tržištu pa bi očekivano izbacivanje iz ponude na njenim benzinskim crpkama bilo ozbiljan udarac za poslovanje.
Inače, Ina je prije nekoliko godina, kaže Miloloža, tražila od Munje da sama distribuira svoje proizvode na Inine benzinske crpke zbog čega je morala investirati u vlastiti vozni park.
Na prostoru Munje na Žitnjaku, koji sa širom zonom Kozari boka čini 27 hektara, trebalo bi se, osim škole, vrtića i poslovnog nebodera, graditi čak 1.835 novih stanova. Munja je ucrtana kao gradski projekt, ali Grad Zagreb nije uspio otkupiti 11 hektara na kojima je tvornica, a gdje su gradski oci najavljivali gradnju stanova prema zagrebačkom modelu, no zasad nema konkretnog dogovora. Miloloža nije otkrio kolika bi mogla biti cijena zemljišta, iako se špekuliralo o oko 500 eura po kvadratu, jer, kao što kaže, oni nikad nisu tražili kupce niti su formirali prodajnu cijenu.
- Tržište će odlučiti kolika je vrijednost tih nekretnina - kaže Miloloža.
Iako je globalnu automobilsku industriju gotovo pokosila ekonomska kriza Munja se još drži čvrsto na nogama. Miloloža procjenjuje da bi se zbog smanjenih narudžbi prihod u idućoj godini mogao smanjiti 30 posto, no Munjina je glavna prednost u tome što se na vrijeme restrukturirala i podigla efikasnost poslovanja kao i njezina vrlo niska zaduženost.
Investicijski ciklus od sedam milijuna eura pokrenut 2003. godine najvećim je dijelom financiran kreditom HBOR-a pa se Munja u tim okolnostim može pohvaliti činjenicom da gotovo nije izložena prema poslovnim bankama.
Munja ima iznenađujuće malo zaposlenika za tvornicu - svega 59 u odnosu na 293 zaposlenih 2003. godine, a ukupno u grupi koju čine još tri tvrtke u suvlasništvu obitelji Miloloža (među kojima je HE-TO trade vlasnik 94 posto dionica Munje d.d.) radi ukupno 120 ljudi.
- S tim brojem ljudi proizvodimo više akumulatora nego nekad s njih 500, a s novih 15 ljudi mogli bismo povećati proizvodnju za sto posto - kaže Miloloža, dodajući da je pravodobnim smanjenjem broja ljudi povećana efikasnost rada i smanjen trošak proizvodnje. Neslužbena granica za opstanak je 3.000 akumulatora na godinu po jednom zaposlenom. Munja će ovu godinu završiti s dobiti i ukupnim prihodom od oko 100 milijuna kuna na razini grupe.
Komunalije poskupjele proizvod
Pod svojim brendom izvozi u zemlje bivše Jugoslavije i na istočnija tržišta, poput Ukrajine, Rusije, afričkih zemalja itd., dok na zapadna tržišta prodaje nebrendiranu robu. Nakon dobivenih certifikata situacija bi se trebala promijeniti na način da se i na europsko tržište plasiraju proizvodi pod brendom Munja. Hendikep Munje i sličnih proizvođača, posebno za prvu ugradnju, jest to što Hrvatska nema proizvođača automobila s obzirom na to da se u autoindustriji preferiraju lokalni dobavljači.
Nakon što je slovenska Vesna, nekadašnji najveći proizvođač akumulatora u bivšoj Jugoslaviji, otišla u stečaj, Munja je ostala jedini ozbiljni proizvođač u regiji. Još rade Topla, znatno manja od Munje, tvornice u Somboru, tvornica u Brčkom i u Makedoniji koje egzistiraju, ili točnije stagniraju. To Munji ide na ruku jer se potražnja za akumulatorima inače usmjerava na okruženje gdje sada ima ‘čisti teren’.
Međutim, nakon propasti Vesne, koja je držala 40 posto tržišta u Hrvatskoj, Munja nije znatnije povećala svoj tržišni udjel s 30 posto, koliko je tada imala. Na domaćem su tržištu najjači konkurenti renomirani brendovi kao što su Varta i Bosch, iako nema službenih podataka o tržišnim udjelima. Munjina sigurna niša je jedino proizvodnja za specijalne namjene, odnosno vojsku.
Bitka s uvoznom konkurencijom ipak je preteška a Miloloža kao jedan od glavnih otegotnih faktora u toj bitci smatra porast administrativnih i komunalnih troškova. Primjerice, povećavši cijenu komunalija za 140 posto Grad Zagreb je direktno utjecao na povećanje Munjinih cijena za 19 posto i izbacivanje iz igre kad je riječ o javnim nabavama u kojima vlada kriterij najniže cijene.
Rast cijena sirovina koje su u posljednje dvije godine zabilježile neviđene skokove pogađao je pak sve proizvođače akumulatora. Relativno stabilna cijena olova na svjetskim burzama nekoliko se godina držala u rasponu od 400 do 500 dolara po toni, uz oscilacije u doba povećane potrošnje ili ratova s obzirom na to da je olovo jedna od glavnih sirovina za vojnu industriju, da bi 2006. narasla na 1.200 dolara za tonu. Razlozi za takvo divljanje cijene bili su špekulativne naravi jer nije bilo povećane potražnje niti nestanka metala na tržištu.
- Mi smo najveću krizu već preživjeli - kaže stoga Miloloža. Trošak olova u ukupnim troškovima Munje je 65 posto, a čini čak 85 posto direktnih troškova.
Sadašnja cijena kreće se na razini od 900 do 1.000 eura za tonu te bilježi lagani ali oscilirajući pad. Usprkos takvom cjenovnom šoku proizvođači su do ove krize prodavali svoje proizvode bez većih problema jer je autoindustrija bujala. Sada je situacija takva da su cijene olova i dalje visoke, a narudžbi više nema.
- Krizu smo osjetili početkom ove godine, a kulminirala je početkom studenoga. Sve narudžbe se sada odgađaju za prvi kvartal 2009. godine, a Munja je dosad izgubila 2,5 milijuna eura zbog storniranih poslova - kaže Miloloža, koji kao nužne preduvjete za opstanak i razvoj domaće industrije navodi stimuliranje izvoza i zaštitu domaće proizvodnje mjerama kao što su niže stope trošarine za uvoz automobila s hrvatskom komponentom i propisani nivo kvalitete uvozne robe.Zahvaljujući na vrijeme provedenom restrukturiranju Munja će preživjeti ako se kriza dramatično ne produbi. Ako se produbi tu su uvijek nekretnine.