Na gospodarsku diplomaciju Austrija će ove godine potrošiti 70 milijuna eura

Austrija ima 108 ureda za vanjsku trgovinu širom svijeta, koji znatno pridonose njenom izvozu. Samo ured u Hrvatskoj ostvari 20 tisuća kontakata na godinu i uvijek je spreman na pomoć austrijskim tvrtkama. Nude podršku pri operacionalizaciji hrvatske izvozne ofenzive, ali na hrvatskim je poduzetnicima da osvijeste potrebu ulaganja u gospodarsku diplomaciju

Razgovarao: Vanja Figenwald
[email protected]

U posljednje vrijeme ponovno su intenzivirane rasprave o gospodarskoj diplomaciji, odnosno njenoj ulozi u hrvatskoj izvoznoj strategiji. Smatra se da Hrvatska na tom planu sve ove godine nije učinila mnogo i da njena gospodarska diplomacija nije odigrala ulogu koja se od nje očekivala. S pravom se postavlja pitanje i o stupnju stručnosti kadrova i organiziranosti. A koliko može biti korisna govori primjer Austrije, koja je svoju gospodarsku diplomaciju osnovala neposredno iza Drugoga svjetskog rata, a danas ima razgranatu mrežu više od stotinu ureda širom svijeta, koji imaju izuzetno veliku ulogu u promociji austrijskih kompanija. O austrijskim iskustvima razgovarali smo s direktorom Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu Peterom Hasslacherom, karijernim gospodarskim diplomatom koji je od 90-ih godina naovamo radio u nekoliko austrijskih gospodarskih ureda.

• Možete li pojasniti, općenito, pojam gospodarske diplomacije? Što točno znači i na što se odnosi?
- Naš je zadatak ponajprije intezivirati gospodarsku suradnju između dvije države, u ovom slučaju Austrije i Hrvatske. Naravno, prvi je cilj pojačati prisutnost austrijskih tvrtki u Hrvatskoj, točnije povećati vanjsku trgovinu između Hrvatske i Austrije te austrijske investicije u Hrvatskoj i dati im podršku, ali isto tako postići neku ravnotežu, što znači da nam nije najvažnije povećavati vanjskotrgovinski suficit nego ostvariti suradnju. Dakle, gospodarska diplomacija je konkretna podrška našim tvrtkama i kreiranje konkretne koristi za njih.

• Kako ocjenjujete učinak, odnosno koristi takve diplomacije? Imate li neke posebno važne uspjehe koje biste naveli, a koji su rezultat vašeg djelovanja?
- Mjerenje rezultata u ovom poslu je relativno teško, ali ipak moguće. Cjelokupna situacija u Austriji je do prije nekih 15 godina bila takva da smo imali dosta veliku neravnotežu između uvoza i izvoza, odnosno imali smo veliki deficit. Onda smo pojačali aktivnosti i svoju prisutnost na svijetu, tako da sada imamo 108 ureda diljem svijeta, u odnosu na 70-ak koliko ih je bilo prije nego smo pokrenuli izvozne, ali i internacionalizacijske ofenzive. To znači da se nismo samo usredotočili na jačanje izvoza, već i investicija izvan Austrije, tako da je danas Austrija izvozna država, čiji je izvoz prošle godine bio oko 120 milijardi eura.

Suficit je isto tako bio znatan, i to su sve pokazatelji uspješnosti. Što se tiče uspjeha pojedinih ureda, imamo različite podatke i mjerila koji to mogu pokazati. Na primjer, svaki ured ima svoj godišnji cilj koji se mora postići da bi se naš rad na godišnjoj razini mogao ocijeniti uspješnim, a imamo i godišnji proračun, što je isto tako pokazatelj učinkovitosti. Uza sve to, tu je i broj kontakata koje ostvarimo na godišnjoj, ali i mjesečnoj razini, a u prosjeku je riječ o 20 tisuća na godinu, kako s austrijskim tako i s hrvatskim tvrtkama. To se, dakle, može usporediti s radom drugih ureda, a tome se pridodaje i broj organiziranih događaja kao i broj novih kontakata. Na kraju, postoji i CMS-softver, koji omogućuje uvid u rad pojedinih ureda i usporedbe. Sve je to vrlo transparentno.

• Spomenuli ste izvozne ofenzive. Jeste li upoznati s hrvatskom izvoznom ofenzivom i, ako jeste, možete li je prokomentirati u usporedbi s vašom?
- Da, znam da je hrvatska ofenziva koncipirana prema austrijskom modelu iz 90-ih, koji je bio uspješan u Austriji, ali su, naravno, uvjeti različiti jer mi imamo 108 ureda diljem svijeta, i krenuli smo sa 70-ak. U početku smo imali postojeći sustav na cijelom svijetu, što je bio preduvjet funkcioniranja ofenzive, jer ne možete uspjeti bez podrške na terenu. Ono što je kod nas dobro jest konkretna podrška našim tvrtkama na svakom tržištu i ako to ne postoji, onda ni izvozna ofenziva nije moguća.

• Svojedobno je postojao prijedlog Austrijske komore za suradnju s Hrvatskom, odnosno zastupanje hrvatskih tvrtki putem austrijskih kontakata koji je odbijen. Što mislite o tome?
- Ne vjerujem da bi to funkcioniralo. Zajednički nastupiti na trećim tržištima uvijek je teško, zbog različitih jezika i tome sličnih razlika. To bi imalo smisla ako možete zajednički koristiti podatke, zajedno raditi neke akcije, a da nema konkurencije među nama, koje u principu i nema. Mi, s druge strane, uvijek jesmo za suradnju i naša suradnja s HGK-om je izvrsna, ali je u pitanju i novac koji imamo, a koji Hrvatska nije spremna uložiti u sustav. Isto tako nudimo i podršku pri operacionalizaciji hrvatske izvozne ofenzive.

• Slijedom toga, kakva je vaša percepcija hrvatske gospodarske diplomacije, postoji li ona?
- Nije dio mog posla da pratim što se događa u hrvatskoj diplomaciji. Ali ono što slušam kao kolega od trenutka kada sam došao jeste priča o hrvatskoj gospodarskoj diplomaciji, ali nisam vidio da se nešto posebno događa u tom smislu ili da su neka sredstva uložena u to. Znači priča se, ali bez konkretnih djela.

• Što biste savjetovali Hrvatskoj? Ima li nekih pozitivnih austrijskih iskustava koja se mogu prenijeti ovdje?
- Da, austrijsko je iskustvo, ne želim da to zvuči kao samohvala, uspješno. Od svakih deset eura koje zaradi austrijsko gospodarstvo, šest dolazi od izvoza. To znači da smo izuzetno orijentirani prema izvozu i da smo jedno od najotvorenijih gospodarstava na svijetu. Dakle, riječ je o uspješnom putu, mislim da on nešto može pokazati i da je dobar primjer. Naš sustav je jedan od najvećih i najopsežnijih na svijetu i nikada nije loše kopirati nešto što je uspješno i što funkcionira. Ono što bih ja savjetovao je da što brže radite nešto konkretno. Ne morate izmišljati ništa novo, već kopirati ono što je uspješno.

• Smatrate li da manje zemlje mogu u novim gospodarskim svjetskim okolnostima same voditi svoju gospodarsku diplomaciju ili je budućnost u okretanju nadnacionalnim organizacijama poput EU?
- Europska unija je sigurno velik i snažan sustav, ali imamo isto tako razvoj i primjere koji pokazuju da su regije i tradicije također važni. Podjednako je važno i pitanje gdje je sjedište tvrtke. To je pitanje dugoročno važno, gdje se donose odluke i gdje tvrtke donose odluke, a s tim je povezano i pitanje promocije i podrške tim tvrtkama u inozemstvu, a to je, vjerujem, zadatak koji će, kako danas tako i u budućnosti, raditi države ili regije.

• Koliko vi mislite da ponovno oživljeni protekcionizam nekih europskih država šteti gospodarskoj diplomaciji i gospodarskim odnosima?
- Što se tiče Austrije, mi smo mala, otvorena ekonomija. Ima, naravno, i kod nas protekcionizma kao i svugdje, ali mi ne kočimo investitore iz inozemstva i ne sprečavamo uvoz u Austriju, pa to očekujemo i od naših partnera. Da ima različitih odgovora i reakcija na globalizaciju i izazove na svjetskoj sceni to je jasno, kao i da veće države i tržišta imaju drugačiju tradiciju od nas. EU nije jedini faktor, ima različitih država i pristupa i to će i dalje biti tako, ali Italija je drugi najveći gospodarski austrijski partner, dok je Francuska na četvrtom mjestu, i mi ne možemo reći da osjećamo neke posljedice tih kretanja, čak štoviše. Globalizacija je u svakom slučaju izazov i svatko mora naći svoj odgovor na to. Neki se žele zatvoriti, neki otvoriti. I kod nas je padom Željezne zavjese nastao strah da će biti zatvaranja tvornica i gubitka radnih mjesta, a pokazalo se sasvim suprotno. Otvoreno je oko 100 tisuća novih radnih mjesta i mi smo stekli vrlo dobra iskustva u tih 15-20 godina, pa je strah kod nas vjerojatno nešto manji, iako postoji.

• Vi u principu lobirate, odnosno to je temelj vašeg djelovanja. Susrećete li se u svom poslu s nekakvim nedopuštenim radnjama, pogotovu u kontekstu Hrvatske, je li bilo nemoralnih ponuda, mita...?
- Nije samo da mi lobiramo, mi radimo vrlo konkretno. Kao što sam rekao, godišnje imamo 20 tisuća kontakata ili pedesetak na dan, s raznim austrijskim tvrtkama koje traže gospodarske partnere, informacije, studije i slično, a svake godine organiziramo i pedesetak događanja. Dakle vrlo konkretno i vrlo korisno, a to nije lobiranje. Dio posla je lobiranje, to je točno, ali to nije ključno. I uvijek je važno poštivati granice.

• Dobro, ali je li se netko od vaših gospodarstvenika žalio, jeste li od njih čuli neke primjere takvog ponašanja?
- Budući da smo najveći investitor ovdje, razumljivo je da se ne događaju samo lijepe stvari, već i one iz hrvatske stvarnosti.

• Koliko je ulaganja, ne samo financijskog, potrebno za uspostavljanje uspješne gospodarske diplomacije? Koji su ostali preduvjeti za njenu uspješnost?
- Naš sustav je takav da je nositelj gospodarske diplomacije gospodarska komora i ona financira većinu troškova, u 2008. godini to je iznos od 70 milijuna eura, a prednost je takvog sustava da smo depolitizirani i da ne ovisimo o tome tko će sutra doći na vlast. Isto tako, prednost je u tome što smo direktno odgovorni tvrtkama koje nam se lako mogu požaliti ako nisu zadovoljne našim radom, a to je kad su državni službenici u pitanju bitno drugačije. Kad imate prihod od državnog proračuna, imate određenu anonimnost za razliku od nas. Dakle što se sustava tiče, vjerujemo da smo vrlo konkretni, bliski tvrtkama i depolitizirani, što su prednosti koje smatramo vrlo važnima. Osim toga, mi smo to definirali kao karijeru, dakle ne može se dogoditi da dođe netko iz politike ili neke druge sfere jer to jednostavno zbog definiranog puta karijere nije moguće, a s druge strane to nudi zaposlenima u ovom poslu jasnu budućnost i perspektivu. Drugi ključan aspekt su naravno financije, i to mora postojati u adekvatnim količinama.

• Bilo je nedavno, u vidu provedene ankete među austrijskim gospodarstvenicima, govora o nezadovoljstvu. Kakva su iskustva Austrijanaca u Hrvatskoj?
- Pa, ne razlikuju se previše od iskustava hrvatskih gospodarstvenika. Ako pogledamo anketu i interpretiramo je objektivno, onda su uvjeti izjednačeni. Naše su tvrtke zadovoljne rezultatima poslovanja i njegovim razvojem, s jedne strane, dok s druge vide i nekoliko kritičnih točaka gdje očekuju poboljšavanje situacije. Ali se ti problemi ne razlikuju od problema domaćih gospodarstvenika.