Na jednu uloženu, država zaradi i do 2,6 kuna

Tijekom pet i pol ovogodišnjih mjeseci pet je naših stambenih štedionica zaključilo gotovo 70.000 novih ugovora o štednji vrijedna oko 3,6 milijardi kuna,što je gotovo 7-postotno povećanje u odnosu na isto razdoblje lani.

Uspjeh je tim veći zna li se da su naše štedionice i u prošloj godini imale gotovo istu stopu rasta novog ugovaranja. Najviše je novih ugovora, oko 19.400, u proteklom dijelu godine zaključila Prva stambena. Iza nje su Wüstenrot i Raiffeisen štedionica s ukupno 29.000 novih ugovora, s tim da su dvije najmlađe: PBZ-stambena i HPB– štedionica sklopile preostale štedne ugovore. 'Povećan interes štediša za novo ugovaranje i u ovoj je godini bio očekivan iz razloga što je i nadalje štednja u stambenim štedionicama jedna od najisplativijih i najsigurnijih investicija na našem financijskom tržištu. Uz to, štedionice odobravaju i jedan od najpovoljnijih stambenih kredita. Naime, neki krediti za međufinanciranja imaju fiksnu kamatu od samo 3 do 4 posto, mogu se brzo dobiti, u većem iznosu, a i na rok otplate do 24 godine. Pri svemu tome iznimno je važno da naše kamatne stope,za razliku od kredita koje daju poslovne banke,ostaju fiksne u cijelom razdoblju otplate kredita - pojašnjava Ivan Ostojić, član Uprave Wüstenrota.

Iz naših štedionica, pak, doznajemo i kako im u proteklom dijelu godine baš i ne 'cvjetaju ruže' na planu međufinanciranja, odnosno ukupnog novog kreditiranja. Naime, većina naših štedionica u proteklom dijelu godine bilježi stagnaciju ili blagi pad kreditiranja u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Razlog tomu su, kažu, i skromni rast broja ugovora, odnosno iznosa depozita, pa onda i nemogućnost štedionica da do kraja pokriju povećano zanimanje štediša-klijenata za njihovim povoljnim kreditima. Rješenje tog problema odgovorni ljudi iz pet naših stambenih štedionica vide (i) u povećanju osnovice za državne poticaje sa  5.000 na 7.000 kuna, odnosno godišnjih  državnih  poticaja sa  sadašnjih 750 na barem 1.200 kuna po ugovoru, tj.na približno istu razinu kakva je bila do prije četiri godine, kada  se, po mnogima, nepromišljeno išlo (i) na smanjivanje poticaja.

Ponovno bi povećanje poticaja, kažu stručnjaci, zasigurno privuklo i više građana na štednju a za otprilike i do trećine podiglo priljev depozitnih sredstava u štedionice, što bi na kraju rezultiralo i davanjem na godišnjoj razini, ne milijardu kuna ,nego i do 1,4 milijarde kuna povoljnih stambenih kredita. Drugim riječima, bez povećanja poticaja, nerealno je u budućnosti očekivati i rast ugovaranja, a i puno veći rast  novog i još povoljnijeg kreditiranja. Analitičari su izračunali i kako povećanje poticaja ne bi, kako neki već pokušavaju spočitavati, dugoročno gledano dodatno i opteretilo proračun. Naprotiv, od toga bi svi pa i država mogli samo profitirati. Naime, jednostavna računica govori da se, ako je štedionica vrlo aktivna u financiranju stambenih potreba, na jednu kunu koju država uloži (isplati) za poticaje, u proračun vraća otprilike 2 do 2,6 kuna prihoda kroz porezna i druga davanja.

U Wüstenrotu smatraju da država i inače mora imati interes zaštite socijalnog standarda građanaa koji je u ovim vremenima krize na udaru i zbog stalna povećanja (bankarskih) kamatnih stopa, pa su zato fiksne kamatne stope, koje među rijetkima još zaračunavaju i štedionice - idealno rješenje. 
Podsjetimo, pak, da je na kraju prošle godine otprilike 600 tisuća hrvatskih građana imalo aktivan ugovor o stambenoj štednji, a više od milijun ima ugovorni odnos s nekom od  štedionica. Iznos njihove štednje premašio je 6,3 milijarde kuna. Uz to, lani su naše stambene štedionice dale ukupno milijardu kuna povoljnih stambenih kredita i time omogućile da oko 3.400 klijenata štedionica i na ovaj način razriješi svoje stambeno pitanje. (Nikola Prskalo)