Nacionalni ispred EU interesa

Francuzi sprečavaju talijanski Enel da preuzme njihov Suez, Španjolci ne daju svoju, također energetsku kompaniju Endese, a Talijani svoje ban-ke. Samo je Barroso optimistGlasina o preuzimanju francuskoga Danonea od strane Pepsicoa dovela je do stvaranja liste 11 strateških sektora koje će državna vlast zaštititi od pre-uzimanjaVećina bankara i analitičara mnogo je optimističnija. Uglavnom ništa neće zaustaviti daljnja globalna preuzimanja, od kojih mnoga uključuju Kineze, Indijce i Ruse

                        Iako je José Manuel Barroso, predsjedatelj Europske komisije, potkraj prošlog tjedna bio euforičan, izjavivši nakon sastanka čelnika EU u Bruxellesu da je došlo do povijesnog dogovora o zajedničkoj energetskoj politici EU, mnogi promatrači ocjenjuju kako je sve skupa daleko od ‘povijesnoga’, pa i od dogovora koji bi dokinuo opasni smjer sve snažnije izraženih nacionalnih interesa. Zajedničko tržište da, ali ne uvijek.

Nedavno je Giulio Tremonti, talijanski ministar financija, dramatrično upozorio kako je krajnji trenutak da se zaustavi zemlje EU u podizanju nacionalnih barikada, jer se, u protiv-nome, riskira ‘efekt' 1914. godine. Roberto Maroni, još jedan član talijanskog kbineta, bio je još pesimističniji izjavivši da je Europa mrtva i zatražio od Silvija Berlusconija da za tekstilnu industriju svoje zemlje učini ono što je francuski premijer de Villepin učinio za industriju energije u Francuskoj.

Povod je, naravno, bilo na brzinu pripremljeno spajanje Sueza, nekad državne kompaniji za vodu i struju, i Gaz de Francea (GDF), državnoga plinskoga diva, koje je gotovo naredio francuski premijer de Villepin. Dogovor, kojim bi se stvorio energetski div s godišnjom prodajom od 64 milijarde eurai s200 milijuna potrošača na četiri kontinenta, predmet je rasprava već više od godine dana. No Villepin je to smatrao politički neizvedivim sve dok nije stigla agresivna ponuda talijanskog Enela, koji je svakako htio preuzeti Suez. Villepin niječe da pokušava odbiti Talijane, ali njegov prijedlog spajanja dviju važnih francuskih kompanija stigao je samo nekoliko dana nakon što je šef Enela objavio svoje zanimanje za Suez, ili za Electrabel, belgijsku kompaniju za struju u vlasništvu Sueza.

Zatvaraju se i Talijani i Španjolci

               Talijani nisu dobro primili francusko odbijanje, talijanski ministar industrije otkazao je ugovoreni susret sa svojim francuskim kolegom. Berlusconi je pozvao EU na intervenciju protiv onoga što on naziva klasičnim protekcionizmom. Ali Villepin je učinio i korak dalje. Početkom ožujka objavio je plan za otežavanje preuzimanja velikih francuskih kompanija povećanjem državnog udjela u dionicama tih kompanija. Ovaj francuski ispad dio je uznemiru-jućeg trenda.

Španjolska Vlada počela je poduzimati svoje obrambene mjere kako bi spriječila E.ON, njemačku energetsku kompaniju, u preuzimanju španjolske Endese. Poput Francuzi, radije će stvoriti nacionalnog prvaka domicilnim spajanjima. Ni Talijani nisu imuni na ovakvo ponašanje, usprkos Berlusconi-jevim protestima ‡ nedavno su zabavili cijeli svijet soap operom u kojoj je talijanski guverner Narodne banke pokušao spriječiti strance da kupe dvije talijanske banke srednje veličine. I poljska Vlada pokušava blokirati bankovno spajanje koje vode stranci.

Europski val spajanja dobio je zamah prošle godine, kada su tvrtke izašle iz razdoblja teških restrukturiranja. Jaki korporativni profiti 2004. godine ohrabrili su kompanije na akvizicije, tim više što su krediti bili jeftini i obilni. Do kraja 2005. godine vrijednost europskih ugovora dosegnula je gotovo 1 trilijun eura, veličina koja nije viđena od tehnološkog mjehura 2000. Spajanja su, među ostalime, rezultat mnogih zakonskih promjena koje je poduzeo EU radi stvaranja zajedničkog tržišta.

Jesu li Francuzi paranoični

                Tvrtke su počele razvijati paneuropske ambicije, pogotovo na području telekomunikacija, bankarstva i energije. Nekoliko ovećih prekograničnih preu-zimanja, primjerice, Suezovo preuzimanje Electrabela, prošlo je bez većih kontroverzija. No kako su takva preuzimanja postala sve češća, tako su se počela odnositi i na kompanije koje vlade smatraju svojim draguljem u kruni. Nadalje, to se dogodilo naporedno s porastom defenzivnijeg političkog raspoloženja u Francuskoj, nakon odbacivanja nacrta Ustava EU na referendumu u svibnju.

U vremenu nakon referenduma francuski establishment ušao je u stadij uznapredovale paranoje zbog glasina o preuzimanju Danonea, prehrambene tvrtke, od strane Pepsicoa. To je dovelo do stvaranja liste 11 strateških sektora koji bi trebali uživati specijalnu zaštitu vlasti od stranih preuzimanja.
Potkraj siječnja francusku Vladu iznenadila je Mittalova agresivna ponuda za Arcelor, francusku čeličanu s 30.000 zaposlenih u Francuskoj.

Potom je stigla E.ON-ova ponuda za Endesu, koja je pokrenula Enelova razmišljanja o prekograničnim preuzimanjima, što je pak dovelo do spajanja Suez-GDF. Hoće li političari zaista biti u mogućnosti preokrenuti plimu spajanja? Francuska Vlada malo može otvoreno učiniti kako bi spriječila preuzimanje Arcelora, s obzirom na to da nije ni dioničar ni regulator te tvrtke, a čelik nije na njihovu spisku. Mittal je pak ponovno izjavio da nipošto nema namjeru odustati.

Slijedi sukob članica i Komisije EU

                         U svakom slučaju, Europska komisija, koja je nadležna za provođenje zakona EU, pažljivo proučava francuska 'sigurnosna' opravdanja za 11 sektora. Komisiju će zanimati i sve veći broj zemalja, uključujući Luxembourg, gdje je sjedište Arcelora, koje pojednostavnjuju korištenje 'otrovne pilule' protiv stranih preuzimanja.

EU je upozorio i španjolsku Vladu da ne koristi svoje 'zlatne dionice' u zaštiti Endese. Sudar španjolske Vlade i Komisije EU izgle-da neizbježan, pogotovo nakon što su vlasti u Madridu donijele regulativu koja omogućuje nacionalnom regulativnom tijelu blokiranje E.ON-a. Komisi-ja bi još mogla intervenirati i u slučaju spajanja Suez-GDF.
Glasnogovornik Komisije uznemireno je ustvrdio da francuski defenzivni pokreti obezvređuju 'duh europskog unutarnjeg tržišta'. Neki pesimisti smat-raju da pokušaji za potkopavanjem zajedničkog tržišta predstavljaju veću opasnost za EU nego prošlogodišnji debakl s Ustavom. Većina bankara i analitičara mnogo su optimističniji.

Uglavnom se slažu u vezi s tezom da su ovi ‘državni trzaji’ posljednji prije razbijanja starog poretka i da ne mogu zaustaviti daljnja globalna preuzimanja, od kojih su u mnogima sve prisutniji Kinezi, Indijci i Rusi. Logika za prekogranična preuzimanja možda je jaka. No, kao što su neki političari otkrili 1914. godine, a potom još nekoliko puta tijekom 20. stoljeća, ekonomski racionalizam ponekad nadvlada atavistički nacionalizam.

Priredio: Vanja Figenwald