Nadam se da će Vlada shvatiti da je Hrvatska mediteranska zemlja

Jadranski dio Hrvatske za nas je gospodarski iznimno važan, ako ne i najvažniji. Za Hrvatsku je važno kako ju doživljavaju u Aleksandriji, na Malti i u Barceloni, a ne samo u London, Innsbrucku ili Frankfurtu

Ideju o osnivanju Mediteranske unije lansirao je Nicolas Sarkozy. On je ponajprije od mediteranskih zemalja želio stvoriti političku strukturu izvan EU, koja će biti labavo vezana uz EU, s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta i planiranja razvoja. Također, htio je pretvoriti Mediteran u interesnu zonu EU, uz ključnu ulogu Francuske te ponuditi Turskoj političku strukturu izvan EU, kao trajni ili privremeni nadomjestak za članstvo u EU.

Sarkozyjeva, u načelu dobra inicijativa doživjela je otpor unutar EU jer je shvaćena kao pokušaj da se Francuska nametne kao 'interface' za cijelu EU prema Mediteranu. Drugi (bitno veći) problem bio je postojeći ali zamrli Barcelonski proces koji je EU zamislio i počeo još 1995. kao okvir za euromediteranski dijalog.

Zato je nakon dugog premišljanja Europska komisija (EK) 14. svibnja 2008. odlučila uzeti stvar u svoje ruke te je Sarkozyjeva inicijativa prerasla u projekt EU. Zato je na sastanku šefova država ili vlada mediteranskih zemalja u Parizu 13. srpnja 2008. ustanovljeni Barcelonski proces: Unija za Mediteran (UfM). Ona ne uključuje samo mediteranske države, kao što je Sarkozy zamišljao, nego je čine sve sadašnje članice EU (EU27) te Mauritanija, Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Jordan, Palestinska Samouprava, Izrael, Sirija, Turska, Albanija, te Hrvatska, BiH, Crna Gora i Monako. U završnoj deklaraciji Pariškog sastanka predviđeni su sastanci na razini šefova država ili vlada barem jednom na godinu. Također, Unija za Mediteran imat će dvojno predsjedništvo na mandat od dvije godine. EU predstavlja država predsjedateljica (u ovom slučaju Francuska), a u ime ostalih mediteranskih zemalja izabran je Egipat kao supredsjedatelj. Također, u deklaraciji je naveden niz zajedničkih razvojnih prioriteta mediteranskih zemalja - npr., morske autoceste, zaštita pitke vode, sprječavanje zagađenja Mediterana, solarna energija itd.
Na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica Unija za Mediteran u Marseilleu 3. i 4. studenoga 2008. definirane su ovlasti Tajništva, kako bi se što više formalizirao i ubrzao rad Unije a za sjedište Tajništva izabrana je Barcelona. Glavni tajnik još nije poznat, no podtajnici će biti iz Grčke, Italije, Malte te Izraela i Palestinske samouprave. Izbor Izraela u tajništvo nije bio slučajan, nego je s time kompenziran pristanak Izraelaca na sudjelovanje Arapske lige kao punopravnog člana (ali bez prava glasa). Sudjelovanje Palestinaca u Tajništvu očito je dodatna kompenzacija za arapske zemlje.

Unija za Mediteran je, dakle, službeni vanjsko-politički projekt EU, a ne više vizija Nicolasa Sarkozyja, niti je to više stvar same Francuske! Razlozi za toliki angažman Sarkozyja i Francuske kao predsjedateljice EU vrlo su jasni. Naime, prema zakonu spojenih posuda, EU si ne smije dopustiti postojanje politički i gospodarski nestabilne zone na južnim obalama, jer se ta nestabilnost s Mediterana prije ili poslije prelijeva i odražava na stabilnost same EU, bilo kroz migrante, bilo kroz gubitak tržišta, poteškoće u odvijanju brodskog prometa ili rizik za investiranje. Jednostavno, želi li se razvijati tempom kao i do sada, EU mora na sebe preuzeti odgovornost za razvoj Mediterana. A to nije posao ni SAD-a, ni Rusije!

Unija za Mediteran startala je ozbiljno. Već je odrađeno sedam ministarskih sastanaka raznih resora, a za 2009. je planirano čak 15 ministarskih sastanaka svih resora, radi realizacije velikih mediteranskih projekata: zaštite pitke vode, energetike, posebno solarne energije, stvaranja mediteranskog područja slobodne trgovine, povezivanja velikih luka i jačanja cestovnog, željezničkog i brodskog prometa, ekologije mora, turizma i telekomunikacija te formiranja visokoškolske i znanstvene mreže. A svaki od tih projekata izdašno će financirati EU.

Smatram da Hrvatska ovu priliku naprosto ne smije propustiti. Jer za Hrvatsku će, kao i za sve članice EU, Unija za Mediteran biti jedini okvir suradnje prema mediteranskim zemljama, koje su nam prirodno okruženje i najveća konkurencija. Zato je dobro sudjelovati u stvaranju tog okvira, s obzirom na naše tradicionalno dobre odnose sa zemljama Mediterana. Štoviše, kad već Split nije postao sjedište Tajništva UfM-a, onda ga treba kandidirati barem za sjedište nekog od projekata.

U nizu tema očekuje se naša inicijativa i vizija rješenja. Globalno zatopljenje imat će najteže posljedice u mediteranskim zemljama – u prvom redu pogodit će nas nestanak pitke vode te ugroženost bioraznolikosti u moru i na kopnu. Projekti koje EK predlaže za UfM uključuju i upravljanje vodnim resursima. Mi zasad imamo velike rezerve pitke vode. Ipak, zaštita podzemnih voda zanemariva je. A ako nemamo ekološku zaštitu Jadrana, nemamo ni uvjeta za dobivanje vode desalinizacijom, dok smo u navodnjavanju desetljećima iza Izraela. Možda je zato nužno stvaranje Mediteranskog centra za resurse pitke vode i centra za planiranje navodnjavanja - barem radi razmjene iskustava. Posljedice zatopljenja su suša i brojni požari - kao požar na Kornatu ili Grčkoj prošle godine, što sve ukazuje na to da je nužna suradnja mediteranskih zemalja kod prirodnih katastrofa. Mediteran je i vrlo aktivno seizmičko područje - česti su potresi, a EU već financira stvaranje sustava za rano upozorenje na tsunami na Mediteranu.

S južne i jugoistočne strane Mediterana su zemlje proizvođači fosilnih goriva, a sa sjeverne najveći korisnici, tj. na Mediteranu se križaju plovidbeni pravci tankera s naftovodima i plinovodima. Mediteran je iznimno prometno more. Budući da je Hrvatska pomorska zemlja, tu leži i naš interes. Hrvatska treba ponuditi svoje luke u predviđeni sustav morskih autocesta, tj. povezivanja mediteranskih luka ro-ro brodovima. Također, prema uzoru na američku Container Security Initiative treba predložiti stvaranje Mediteranskog sustava kontrole kontejnerskog prometa - jer želimo Mediteran siguran od morskog terorizma i od ilegalnog transporta oružja.

Jedan od ciljeva UfM-a sigurno će biti i stvaranje energetskog tržišta Mediterana, pa vjerujem da će to konačno razbistriti smjerove za energetske i naftne/plinske koridore. S druge strane, EK smatra jednim od ciljeva UfM-a poticanje solarnih elektrana - Dalmacija je za to idealna. Apsurdno je, međutim, to što u nas gotovo i nema proizvođača obnovljivih izvora, pa bi bilo dobro da Hrvatska na razini Mediterana predloži u tu svrhu formiranje posebnog Fonda!

Zemlje s južne i jugoistočne strane Mediterana najveći su izvor ilegalnih migranata u EU. Izrazit je i nerazmjer u znanstvenoj i sveučilišnoj mreži. Konačni cilj UfM-a je i zajednička trgovinska zona te suradnja gospodarskih komora. Pa ipak, ključni zadatak UfM-a trebao bi biti očuvanje kulturne i prirodne baštine Mediterana, koja se ne može usporediti s bilo čime u svijetu. Kako god bilo, najvažnija posljedica članstva Hrvatske u UfM-u je to što će Vlada (nadam se) konačno shvatiti da je Hrvatska zapravo mediteranska zemlja te da je jadranski dio Hrvatske za nas gospodarski iznimno važan, ako ne i najvažniji. Odnosno da je za Hrvatsku važno kako nas doživljavaju u Aleksandriji, na Malti i Barceloni, a ne samo kako nas vide u Londonu, Innsbrucku ili Frankfurtu. Uspijemo li u tome, odnos prema ZERP-u i ribarima, prema turizmu, škverovima, lukama, brodarima i općenito prema razvoju jadranskog dijela Hrvatske bit će daleko bolji.