Najlošiji omjer duga prema BDP-u na svijetu imaju Japanci

Japanci već godinama uspijevaju održati niske kamate na obveznice i visok životni standard unatoč ekonomiji koja stagnira i dugu koji raste. Japanski dug dosegnuo je doista nevjerojatnu razinu od 190 posto BDP-a. No čak 95 posto duga je domaće.

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Usprkos postignutom dogovoru o spasu Grčke tržišta su još uvijek zabavljena tom državom, a sve se više čini da će rješenje u ovom slučaju u nekom obliku trebati ponoviti. Iako je javnost sada već dobro informirana o Grčkoj i još nekim mogućim zemljama problemima, popisu bi se mogao pridružiti i jedan neočekivan sudionik - Japan. O stanju jedne od najvećih i najmoćnijih ekonomija svijeta, koja je unatoč svojoj poslovičnoj sporosti brzo izašla iz recesije, šuška se već neko vrijeme, ali je tek nedavno šapat počeo prerastati u otvoren žamor. Japanci već godinama uspijevaju održati niske kamate na obveznice i visok životni standard unatoč ekonomiji koja stagnira i dugu koji raste i koji je, malo tko zna, dosegnuo doista nevjerojatnu razinu od 190 posto BDP-a, što bi bilo zapanjujuće i za poznate posuđivače, a kamoli za štedljive i produktivne Japance. Posve očekivano, riječ je o najgorem omjeru duga prema BDP-u na svijetu.

Deflacija bez kraja
Jedna od olakotnih okolnosti koja je Japanu omogućila zadržavanje visokog standarda jest domaće zaduživanje, no ni to nije neiscrpan izvor financiranja. Drugo, riječ je o iznimno efikasnoj ekonomiji koja i kad stagnira još uvijek proizvodi goleme količine vrhunske robe koju cijeli svijet kupuje, ali je zahvaljujući recesiji ta prednost u posljednje vrijeme postala i ograničavajući faktor jer je potražnja na starim unosnim tržištima pala, a kod kuće je dodatno uništava tvrdoglava deflacija kojoj se ne vidi kraja. Došlo je do toga da oni koji su prije nekoliko mjeseci s lakoćom otpisivali eventualan problem s japanskim dugom više ne zvuče tako uvjerljivo. Jasno, na popisu potencijalnih dužničkih krahova Japan je doista nisko iz nekoliko razloga. Prvo, u pitanju je narod koji se uvijek može još više nečega odreći, što je svakako prednost u odnosu na razmaženi Zapad. Drugo, stagnacija ili ne, Japan proizvodi realna dobra i kao takav u znatno je boljoj poziciji prosudbe za razliku od razvijenog Zapada koji je svoju ekonomiju utemeljio na prodavanju financijskih usluga i kapitala, recept koji se pokazao neodrživim. Treće, posuđuju uglavnom sami od sebe, čak 95 posto duga je domaće, pa si time ostavljaju više manevarskog prostora. Ipak, sa svim tim u vidu, trenutačni je model teško održiv jer kapitalizam zahijeva stalni rast, a konkurencija je na globalnoj razini sve jača i sve nemilosrdnija. Kinezi, Indijci, a sve više Rusi i Brazilci, nabijaju tempo koji stara garda svjetskih bogataša sve teže prati. U tom smislu spora sposobnost prilagodbe i otpor promjenama velik je minus. 

Problem - štednja
Kao šlag na tortu došli su stoga podaci o japanskoj proizvodnji potkraj prošlog mjeseca, u kojima piše da je Japan doživio prvi pad proizvodnje u ovoj godini, koji su, doduše, stručnjaci odmah otpisali kao privremen, opravdavajući to rastućim izvozom. I doista, pad je bio vrlo nježan, jedva uočljiv, samo 0,9 posto u veljači uspoređeno sa siječnjem, ali kada je ukupna globalna situacija nepovoljna i kada kod kuće stvari ne obećavaju, svaki podatak treba dva puta pročitati. Glede deflacije, tihog neprijatelja, Vlada opterećena skandalima i sama sobom kao i veoma troma Središnja banka još uvijek nije poduzela nikakve relevantne mjere, a najbliže je namjera vladajuće Demokratske stranke da pritisne Središnju banku i pokuša odrediti brojku do koje su voljni ići. Budući da većina analitičara zauzima veoma pozitivan stav prema japanskoj ekonomiji i oporavku izvoza, čini se da je gorući japanski problem zapravo prevelika štednja, nešto što je oduvijek bilo dio mentaliteta podneblja, što s druge strane znači da ima prostora, ali se taj prostor smanjuje.

Ako bi mišljenja stručnjaka grubo podijelili, čini se da paničari na Zapadu zapravo na Japan gledaju veoma relaksirano, a sami Japanci nisu posve uvjereni u prolaznost svojih fiskalnih teškoća. Poznati tamošnji ekonomist Yukio Noguchi koji je točno predvidio pucanje japanskog mjehura 1987., spreman je za još jedno pesimistično predviđanje. Prema njegovu mišljenju, takav golem dug i deflacija bacit će Japan na koljena, odnosno prouzročiti bankrot i hiperinflaciju. U svom intervjuu za Japan Times potkraj ožujka Noguchi je rekao kako sumnja da je moguće zauzdati fiskalne uzde a da se ne uzrokuje inflacija, ali ono što je važnije jest da ta zabrinuta manjina ubrzano prerasta u većinu. Među tim glasovima je i urednik dnevnog burzovnog biltena Ikuo Hirata, koji smatra kako će Središnja banka u nekom trenutku morati početi kupovati državne obveznice u velikim količinama, što će narušiti povjerenje tržišta i podignuti kamate.

Japan nije Grčka
Međunarodni monetarni fond Japanu predviđa desetak godina relativnog mira, odnosno mogućnosti isplativog posuđivanja prije nego što se nađe u nebranom grožđu. Nepovoljna situacija kod kuće, trend smanjenja štednje i nacija koja stari mogli bi natjerati Japan na posuđivanje vani, što automatski znači više kamate u odnosu na nevjerojatnih 1,3 posto koliko sada iznosi. U međuvremenu, grčka priča, koju zloguki proroci predviđaju Japanu, dobila je još jednu stranicu. Europska unija shvatila je da prijašnji dogovor skrojen prema njemačkim zahtjevima neće biti dovoljan i da nije uvjerio tržišta, pa je paket mjera prilagođen, i to tako da praktički više nema ograničenja.

Popustilo se stoga i posljednjem, možda najvažnijem, grčkom zahtjevu za nižom kamatom posuđivanja nakon što se njemačko inzistiranje na tržišnim kamatama pokazalo kontraproduktivnim. U telekonferenciji ministara financija članica eurozone odlučeno je Grčkoj staviti na raspolaganje 30 milijardi eura uz mogući znak dobre volje iz MMF-a koji bi mogao težiti dodatnih 15 milijardi eura. Vjerojatno i važnije je da će posudba ići uz kamatu od pet posto, što je znatno isplativije od 7,45 posto koliko tržište sada traži od Grka. Tako je konačno otklonjena svaka iluzija da će Unija poštovati vlastita pravila koja eksplicitno zabranjuju međusobno pomaganje. Ako se pak Japan nađe u takvoj situaciji, bit će zanimljivo vidjeti tko će mu pomoći i koja će pravila pritom prekršiti.