Nakon Francuza, svoje energokompanije spajaju i Austrijanci

Namjera Gasproma da preuzme britansku Centricu izazvala je velike otpore u britanskoj javnosti, a Blairova Vlada razmišlja o mjerama sličnima španjolskima

Austrijski OMV, jedan od najjačih dobavljača nafte i plina u Srednjoj Europi, i austrijski elektrokoncern Verbund, u većinskom vlasništvu države, najavili su spajanje, čime bi nastao energetski gigant svjetskih razmjera

Piše: Andrija Kralj

           Spajanja i preuzimanja u europskome energetskom sektoru od početka su godine doživjela pravu eksploziju, ali ih gotovo sve obilježava nastojanje da se ostane unutar nacionalnih granica i spriječe upadi izvana. Posljednji u nizu su austrijski OMV, jedan od najjačih dobavljačs nafte i plina u Srednjoj Europi, i austrijski energetski koncern Verbund, u većinskom vlasništvu države (51 posto), koji su nedavno najavili spajanje, čime bi nastao energetski gigant svjetskih razmjera.

Dvotrećinska parlamentarna većina, potrebna za spajanje, prema pisanju austrijskoga dnevnika Kurier, već je osigurana. Međutim, još nije poznato kakva će biti reakcija Međunarodnog poduzeća za naftne investicije (IPIC) iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji u OMV-u drže 17,6 posto vlasničkog paketa. Mišljenja o spajanju podijeljena su. Zagovornici spajanja tvrde da će nova kompanija svojom veličinom otjerati strane kompanije, što je očito i bila namjera. Uostalom, nagađanja o spajanju ovih dviju kompanija čula su se u nekoliko navrata, a posljednji put 2001. godine, kad je predstavnik austrijske Slobodarke stranke za gospodarstvo, Thomas Prinzhorn, otkrio strateški dokument o spajanju. 

Trend zatvaranja počeo u Francuskoj

              Trend spajanja nacionalnih energetskih kompanija započeo je ponudom talijanskog Enela za preuzimanje francuskog Sueza početkom veljače. Francuska je kompanije, međutim, uz pomoć Vlade, uspjela blokirati talijansku ponudu, i to gigantskim spajanjem s GazdeFranceom (GdF). Francuski premijer De Villepin nipošto nije htio pristati na talijansku ponudu smatrajući je izravnim napadom na francuski suverenitet, dok se Italija razbjesnila zbog odbijanja ponude te alarmirala Europsku komisiju optužbom da francuska politika ekonomskog patriotizma izravno šteti duhu laissez-fairea kojega ujedno tako zdušno zagovaraju.

Iako su dva francuska energetska diva objavila da već mjesecima raspravljaju o toj transakciji, razgovori su ubrzani nakon što je Enel objavio da razmatra mogućnost akvizicije Sueza. Francuska Vlada, vlasnik 80 posto udjela u GdF-u, odobrila je spajanje te kompanije sa Suezom napominjući da je to najbolji put za osiguranje opskrbe cijele Francuske energijom. Gaz de France namjerava sagraditi još nekoliko elektrana u Francuskoj kako bi smanjila ovisnost o ruskoj proizvodnji prirodnog plina te cijenama koje ovi gotovo svakodnevno povećavaju.

Posljednja zabilježena vrijednost Gaz de Francea bila je gotovo 30 milijardi eura, a Suez, koji je nedavno zakupio belgijski Electrabel, imao je uknjiženu vrijednost od 43 milijardi eura. Obje strane očekuju uštedu veću od 500 milijuna eura godišnje te ukupnu prodaju u iznosu od gotovo 64 milijardi eura. Cijela bi pripovijest trebala završiti u drugoj polovini 2006. godine. 

E.ON, veliki njemački igrač

             Najaktivniji na području akvizicija ipak su njemački i ruski div ‡ E.ON i Gazprom. Uprava njemačkoga energetskoga diva E.ON-a izvijestila je da u ovoj godini očekuje pad profita zbog stagnacije u poslovanju ali i budućih akvizicija, koje bi pak sljedećih godina kompaniju mogle lansirati na mjesto svjetskog lidera u ovoj industriji.

Naime, njemačka tvrtka će idućih mjeseci nastojati zakoračiti na nova tržišta, ponajprije u zemlje Istočne Europe i Latinske Amerike. U protekloj godini kompanija je ostvarila 7,3 milijarde eura dobiti, pri čemu joj je tržišna vrijednost porasla visokih 35 posto, čime je samo potvrđen status jedne od najmoćnijih europskih tvrtki. E.ON je, naime, nedavno ponudio 29 milijardi eura za preuzimanje španjolskog distributera plina Endese preko kojega bi njemačka kompanija iskoračila na tržišta Južne Amerike, te postala dominantna u Španjolskoj, petom po veličini tržištu električne energije u Europskoj uniji.

Španjolska Vlada, međutim, donijela je dekret za zaštitu ključnih domaćih sektora prema kojemu Madrid ima pravo veta na odluke vezane uz inozemna preuzimanja domaćih kompanija. Odluka Španjolaca izazvala je pravu političku buru, otvorila problematična pitanja u vezi s protekcionizmom u EU, zaoštrila odnose te zabrinula Europsku komisiju čija se konačna odluka o najavljenoj liberalizaciji energetskog tržišta očekuje s nestrpljenjem.

Europska je unija dala zeleno svjetlo E.On-u za kupnju Endese, što je Madrid pokušavao spriječiti. Cilj je natjerati članice EU da otvore svoja energetska tržišta i dopuste veću konkurenciju, što bi trebalo pridonijeti smanjenju cijena energije na zajedničkom tržištu. Dozvola za E.On smatra se velikom 'etapnom pobjedom', ali španjolska Vlada i dalje nastoji blokirati i omogućiti spajanje Endese sa španjolskim ponuđačem Gas Naturalom. 

Kako zaustaviti Gasprom

                 Alternativa E.ON-u je, međutim, za većinu članica EU još neprihvatljivija, a zove se Gazprom. Nakon što se zvono za uzbunu uključilo ove zime, kad je ruska tvrtka zatvorila dostavu plina susjednoj Ukrajini, nedavno je Uprava tvrtke poručila Bruxellesu da se ne miješa u planove širenja kompanije. Na meti se našla britanska Centrica, što je izazvalo velike otpore u britanskoj javnosti, ali to je Blairovu Vladu natjeralo da razmisli o mjerama sličnima španjolskima, od kojih se na kraju ipak odustalo.

Najveći su se igrači uzbudili i na najave pregovora Gazproma i alžirske tvrtke Sonatrach jer bi se njihovim spajanjem stvorio najveći svjetski plinski kartel. Nadalje, glavni direktor talijanske energetske kompanije, ENI Paulo Scaroni, odmah je požurio u Strasbourg kako bi upozorio europarlamentarce na približavanje dana kad će se utemeljiti organizacija poput OPEC-a, ali za proizvođače zemnoga plina.

Inače, danas postoji Forum zemalja izvoznica plina koji činu 15 država, uključujući Rusiju i Alžir. Talijani su se uzbunili zbog toga što njihove procjene govore da će Apeninski poluotok do 2010. godine uvoziti 40 posto potrebnog plina iz Rusije i 35 posto iz Alžira, s time da im je još u živu sjećanju strah od nestašice prošle zime, kada je buknula kriza na liniji Moskva-Kijev.
Gazprom je nastao raspadom Sovjetskog Saveza od bivšega državnog ministarstva za plinsku industriju, a u njegovo vlasništvo ušla su brojna plinska polja, od arktičkoga kruga, preko Sibira sve do mreže plinovoda diljem područja cijeloga bivšeg SSSR-a.

O važnosti te kompanije dovoljno govori činjenica da ona kontrolira gotovo 16 posto svjetskih rezervi plinom, a tržišna joj je vrijednost nedavno premašila 300 milijardi dolara, čime je postala treća najvrednija svjetska kompanija.

MOL ulazi u Rusiju

                 Mađarska energetska grupacija MOL, koja ima 25 posto vlasničkog udjela u hrvatskoj Ini, objavila je početkom svibnja ponudu za 96,9 posto udjela u ruskom proizvođaču nafte Udmurtneft, u većinskom vlasništvu TNK-BP. Iako cijena još nije službeno objavljena, analitičari se slažu da bi mogla iznositi gotovo tri milijarde dolara, što bi bilo najveće preuzimanje u povijesti MOL-a. Udmurtneft je najveći proizvođač nafte u ruskoj Udmurtskoj republici, s procijenjenom proizvodnjom od šest milijuna tona godišnje, što je više i od proizvodnje samoga Mola.

Jedan od ključnih elemenata u ekspanzijskoj strategiji jest veća prisutnost na tržištu izvoza te stvaranje potrebne infrastrukture za takve aktivnosti. Prema podacima dobivenim iz te kompanije, izvoz nafte cjevovodima trebao bi udvostručiti operativnu dobit u vremenu od sljedeće četiri godine te bi ona dosegnula 40 posto. Drugim riječima, EBITDA bi do 2010. godine trebala iznositi 3,5 milijardi dolara, što je velik pomak od sadašnjih 2,1 milijarde.

Naravno, obje će se kompanije sučeliti na dvije najvažnije privatizacije ove godine u regiji. Ujesen se konačno očekuje javna ponuda dodatnih 15 posto dionica Ine na Zagrebačkoj i Bečkoj burzi. U isto se vrijeme očekuje i završetak privatizacije za 33 posto dionica Naftne industrije Srbije. Obje su kompanije u više navrata javno poručile da su Ina i NIS za njih najvažniji poslovi ove godine.