Nakon Hiltona i Bancrofta, obiteljsko srebro rasprodaju i Fordovi

Od početka godine preuzimanja obiteljskih kompanija 'teška' su 90 milijardi dolara. A brojka se penje na 150 milijardi ubroje li se i prodaje poput one Cablevisiona, distributera kabelske televizije

Pripremio: Vanja Figenwald

Ovog su se ljeta posvađani članovi obitelji Bancroft uspjeli ipak dogovoriti i prekinuti 105 godina dugu obiteljsku vezu s Dowom Jonesom - prodali su ovu medijsku grupaciju News korporaciji Ruperta Murdocha za pet milijardi dolara. I dok raznovrsni pripadnici ovoga klana, među kojima su uzgajivač konja, bivši pilot i prvak u glisiranju, pate nad sudbinom kompanije koju su izgradili njihovi preci, malu utjehu mogu naći u činjenici da nisu jedini u takvoj situaciji. Tijekom posljednjih mjeseci, korporativna Amerika svjedočila je ekploziji preuzimanja kompanija u kojima su osnivačke obitelji imale znatne udjele. Prije nekoliko mjeseci Hilton, hotelski div koji je pokrenuo Conrad Hilton 1919. godine s malim teksaškim hotelom, prodan je za 26 milijardi dolara investicijskom fondu Blackstone. Hilton je bio samo jedna u nizu kompanija koje su raskrstile s prošlošću.

U travnju je kompanija Tribune, vlasnik Los Angeles Timesa i Chicago Tribunea prodana za 8,2 milijarde dolara Samu Zellu, tajkunu u poslu s nekretninama. Bio je to vrhunac procesa pokrenutog još prošle godine, kad se obitelj Chandler počela zauzimati za promjenu. U međuvremenu je Clear Channel Communications, kompanija koju je obitelj Mays izgradila iz male radiostanice u San Antoniju u najveću radijsku silu SAD-a, prodana tvrtkama Thomas H. Lee Partners i Bain Capital za 26,5 milijardi dolara. Čak su i Fordovi, stup američke korporativne aristokracije, pozvali investicijskoga bankara na svoj posljednji godišnji sastanak kako bi ih posavjetovao o isplativosti borbe za posrnulog autodiva. Od početka godine preuzimanja obiteljskih kompanija 'teška' su 90 milijardi dolara. Brojka se penje na 150 milijardi ubroje li se prodaje poput one Cablevisiona, distributera kabelske televizije, i HCA, bolničkog operatera, u kojima su u otkupu sudjelovale osnivačke obitelji. Trenutačno su mnoge obitelji pod pritiskom da rasprodaju obiteljsko srebro.

Strah od gubljenja dividendi

Glavni razlozi prodaje su, uglavnom, nedostatak nasljednika koji bi preuzeo obiteljski posao, i trenutačni bum na tržištima kapitala koji omogućuje izlazak iz kompanije, tvrdi Raffi Amit, profesor na Wharton Schoolu, Sveučilišta u Pennsylvaniji. U Hiltonu, primjerice, Barron Hilton, Conradov sin, ostaje supredsjednik i navodno dolazi u ured svaki dan. No njemu je 79 godina, a obiteljski podmladak, uključujući njegove unuke Paris i Nicky, nije pokazao ni interes ni sposobnost za vođenje obiteljskog posla. Slično tome, nijedan Bancroft nije držao najvišu menadžersku poziciju u Dow Jonesu još od 1932. godine.

Preuzimanja su postala toliko karakteristična za ovaj naraštaj obiteljskih vlasnika da je vijest o mogućem odlasku Shari Redstone, članice Odbora i potencijalne nasljednice Viacoma nakon svađe sa svojim 84-godišnjim ocem, odmah potaknula glasine o prodaji ove televizijske i filmske grupacije. U nekim drugim, manje burnim financijskim vremenima, nedostatak nasljednika ne bi rezultirao prodajom. No obilje likvidnosti proteklih godina, u kombinaciji s voljom investicijskih fondova i nekih velikih kompanija za širenjem, naveli su mnoge potomke na prodaju. Izazov je posebno jak za kompanije koje funkcioniraju u problematičnim industrijama, gdje osnivačke obitelji stahuju od presušivanja dividendi u budućnosti. Ne sasvim slučajno, nekoliko posljednjih prodaja obiteljskog srebra dogodilo se u klimavim sektorima, poput medija, proizvodnje i kemijske industrije.

Nesposobni nasljednici

U mnogim aspekatima kompanije sa znatnim dioničarskim udjelom obitelji danas postaju anakronizam, pogotovo na razvijenom tržištu poput američkoga, gdje je korporativno vlasništvo podijeljeno na velik broj dioničara. Studija profesora Amita i Belen Villalonga, s Harvard Business Schoola, pokazala je da jednom kada osnivači odstupe ili umru, njihove kompanije bilježe pad uspješnosti veći od ostalih korporacija. Očiti razlog takvih podbačaja leži u činjenici da je predaja palice sinu ili kćerki neuspješan sukcesijski model, kao što ilustriraju slučajevi Forda i Motorole u vrjeme kad su ih vodili članovi obitelji. Prema Russelu Raynoldsu, ocu američke headhunting industrije, pri izboru najvišeg menadžmenta odbori se nikad ne bi trebali obazirati na poznata prezimena.
- Smiješno je stavljati na čelo kompanije sina ili kćer osim ako se već nisu dokazali tijekom razdoblja od 10 ili 20 godina u istom ili sličnom poslu - kaže Raynolds.

Slab uspjeh cijena dionica obiteljskih kompanija, jednom kada osnivači odu, može nanijeti trajnu štetu ostalim dioničarima, pogotovo ako članovi vladajuće dinastije odluče spasiti što mogu i dogovore preuzimanje u trenutku kad su rezultati kompanije ili cijena dionice loši. Neki tvrde da je upravo takva mješavina apatičnog menadžmenta, lošeg korporativnog upravljanja i nagon da se proda kad stvari idu loše to što čini obiteljske kompanije tako primamljivima private equity tvrtkama. Neki stručnjaci tvrde da kompanije nadziru pasivni članovi obitelji koje zanima samo 'renta' i nisu previše zainteresirani za dnevne operacije i ne žele se opterećivati gospodarskim pitanjima.

Uspješna obitelj Wal Marta

No nije niti svaka obitelj balast. Istraživanja pokazuju da velik udjel dionica u rukama obitelji daje presudnu prednost obiteljskim kompanijama - mnogo je teže menadžmentu savijati svoje gnijezdo na račun dioničara. Poznat kao 'problem zastupanja' (misli se na menadžment koji treba zastupati interese dioničara), taj sukob interesa nastaje kada plaće direktora nisu usklađene s profitom dioničara, što znači da vrh uprave dobiva visoke nagrade čak i ako njihove strategije ne koriste dioničarima. Kao suprotnost, članovi obitelji kojima je sve bogatstvo vezano u jednoj kompaniji daleko su zainteresiraniji za pažljivo praćenje rada menadžmenta i dioničarskih fondova. Taj je efekt najočitiji u kompaniji poput Wal Marta. U maloprodajnom divu, obitelj pokojnog Sama Waltona drži oko 40 posto dionica, no njihova moć proteže se i dalje od tog udjela.

Njihov je utjecaj toliko prevladavajući da se Lee Scott, CEO Wal Marta, još koristi ustaljenim sloganima osnivača kako bi opravdao politiku kompanije. Pod budnim okom obitelji, Wal Mart je razbio konkurenciju zahvaljujući hrabrim akvizicijama i inovativnim strategijama. Rast kompanije donio je probitak obitelji i ulagačima u dionice, koje su utrostručile svoju vrijednost od Samove smrti 1992. Čak i u uzburkanom području medija obiteljska tvrtka kao što je Washington Post, koju još vodi izdavačka dinastija Graham, omogućila je dioničarima bolje prihode od ostatka tog tržišta. S druge strane, postoji mogućnost da neke već velike kompanije postanu obiteljske. Iako su neki Rockefelleri i Vanderbilti današnjice, poput Gatesa ili Warena Buffetta, jasno uklonili mogućnost uspostave dinastije, drugi možda nisu i možda će se za 20 godina pričati o Googleu ili Oracleu kao o obiteljskim kompanijama. U međuvremenu, ključna akvizicija News Corpa, kompanije koju će vjerojatno naslijediti neko od djece Ruperta Murdocha, ovisi o glasovima članova jedne starije dinastije.