Nakon kadrovskoga, nastavlja se vlasničko zlostavljanje Ine

Na ideju o obnovi rafinerija MOL-ovci su još 2003. poručili da 'strategije nisu riječi uklesane u kamen'Kompromisna vlasnička rješenja neće dati rezultate. Inu treba većinski prepustiti Mađarima, ili, ako se dosad nisu iskazali, od njih otkupiti 25 posto dionica i pronaći drugoga većinskog vlasnika. Ako treba i putem burze Sanaderova želja da privatizacijom Ine politički zadovolji što veći dio domaće javnosti završit će daljnjim  urušavanjem ionako uzdrmane tvrtke

U redakciju nam je stigao telefaks u kojemu doslovce piše:
'U Vašem tjedniku od 24. ožujka 2006. pod nazivom INA prestaje Agipu jeftino prodavati plin iz hrvatskog podmorja, novinara Ivice Grčara na nestručan, nekorektan i zlonamjeran način predstavljen je naš projekt Sjeverni Jadran. Pitanje je kome trebaju takvi neodgovorni napisi, kojima se, uzgred budi rečeno, nanosi velika šteta našoj tvrtki u vrijeme druge faze njene privatizacije. Vaš novinar i uredništvo trebali bi i o tome voditi računa'. Umjesto potpisa autora ne previše pismene, očito neredigirane i nelektorirane poruke (zaboravljena je riječ 'tekst'), stoji da ga je napisala cijela Služba za informiranje i odnose s javnošću Ine.   

Kad sam 1984. godine iz Poleta prešao u Večernji list, dobio sam u zadatak pratiti Inu. Bila je to ne samo po prometu najveća tvrtka u tadašnjoj državi nego je Ina imponirala u svim dijelovima poslovne i razvojne politike. Čak ni u to vrijeme još jakog socijalizma iz Ine nije mogao izaći ovako dile-tantska i bez ijednog argumenta obrazložena reakcija na novinski tekst.
Tragikomično reagiranje današnje Službe za informiranje Ine samo je jedan u nizu primjera u kojoj se mjeri urušila nekad snažna organizacija. Dvade-set godina nasilja nad nacionalnom naftnom kompanijom ostavilo je duboki trag. A kako se stvari razvijaju, urušavanje će se nastaviti.

Iz Vlade su ovih dana, kao veliku novost, poslani signali da su savjetnički timovi dobili zadatak osmisliti recept kojim će najmanje 15 posto dionica Ine biti prodano putem burze. A istu je poruku prije 11 mjeseci, na dodjeli Zlatne dionice, financijskoj javnosti odaslao premijer Sanader! Dakle, godinu dana ništa se nije dogodilo.Zanemari li se izgubljeno vrijeme, moglo bi se reći da je to jedan od rijetkih ispravnih Sanaderovih poteza.
Ali uz uvjet da se tako prikupljenim nov-cem vrati 505 milijuna eura sadašnjemu 25-postotnome vlasniku Ine, mađarskome MOL-u. U suprotnome, želja vlasti da privatizacijom Ine politički zadovolji što veći dio domaće javnosti završit će daljnjim urušavanjem kompanije.Ina je posljednjih dvadesetak godina zlostavljana, najprije financijski, jer su se cijene derivata često koristile kao instrument socijalne politike.

Od po-četka 90-ih uslijedilo je i kadrovsko zlostavljanje. Direktori su smjenjivani gotovo svake godine. Kad se napokon Tomislav Dragičević čvrsto smjestio u fotelji, počelo je vlasničko zlostavljanje.Mađarima je prepušteno 25 posto vlasništva i gotovo 100 posto prava veta na sve poslovne i razvojne odluke (upućeni tvrde da je konačni ugovor bio naknadno dopisivan rukom i potom parafiran). Već pri preuzimanju predsjednik Uprave MOL-a, Zsolt Hernadi relativizirao je preuzetu obvezu da će Mađari raditi na ranije usvojenoj strategiji razvoja Ine. U prvom intervjuu jasno je rekao: - Strategije nisu riječi uklesane u kamen. Posljedica je bilo višegodišnje kočenje obnove rafinerija. Nastupio je trenutak istine. Realna kazna za sva dosadašnja lutanja bila bi da se ono što je od Ine ostalo do kraja proda Mađarima, pa neka oni naprave ono što, prema svemu sudeći, žele -  zadržati Inine brendove i polako se riješiti rafinerija i svih 'zafrkancija' u vezi s istraživanjem nafte i plina.

Alternativa je rizični pokušaj da neko novo, agresivno i sposobno rukovodstvo, uz zadržavanje državnog vlasništva ili uz davanje Ine u ruke institucio-nalnim investitorima, pokuša u kratkom roku probuditi još postojeće ali demotivirane kadrovske potencijale unutar tvrtke i vratiti slavu nekad moćnoj kompaniji s jasnom strategijom. Sada izgledna, raspršena vlasnička struktura Ine dovest će do dugotrajnih sukoba vlasničkih skupina  različitih interesa. Zaposlenici će htjeti  zadržati radna mjesta, kupci s burze - visoke dividende, a MOL-ovci će kočiti sve osim razvoja prodajne mreže. Vrlo će vjerojatno doći do pat-pozicije, a poslje-dica će biti daljnje nasilje nad organizmom koji to nije zaslužio.