Nastavljeno prepucavanje s Kinom zbog tečaja
Slučajnost ili ne, ali i Međunarodni se monetarni fond odjednom veoma uznemirio zbog kineskog tečaja nakon što je prije nekoliko dana upravo imenovani novi američki ministar financija Timothy Geithner ispalio salvu preko kineskog broda, odnosno primijetio da je juan itekako precijenjen i najavio 'agresivan' stav nove administracije prema Kinezima
Doduše, kad riješe važnija ekonomska pitanja. Tako je i MMF-ov šef Dominique Strauss-Kahn u ponedjeljak primijetio istu stvar i poentirao Pekingu da mu je u interesu omogućiti jačanje juana u odnosu na strane valute. Dapače, inzistirao je na tome i na čvršćem i nedvosmislenijem stavu MMF-a prema tom problemu. Takva je reakcija posljednjih mjeseci sve popularnijeg sugovornika Strauss-Kahna uslijedila nedugo nakon što je Timothy Geithner ustvrdio da kineske vlasti manipuliraju tečajem juana radi pojeftinjenja svojih proizvoda, odnosno postizanja umjetne konkurentnosti na svjetskom tržištu. Čini se, naime, kako su Amerikanci konačno shvatili da jednostavno ne stignu izvesti u Kinu koliko Kina izveze u Ameriku, što je već dugo slučaj.
Robert Gibbs, glasnogovornik Bijele kuće, potvrdio je da će Ministarstvo financija formirati službeni stav o tom pitanju tijekom proljeća. Najava je zanimaljiva jer američki zakoni nalažu donošenje službene procjene američkih trgovinskih partnera, koja može konstatirati da je zemlja, u ovom slučaju Kina, manipulator valutom. Ipak, zasad nema nikakve odluke, napominju u Bijeloj kući. Američki problem, koji dijele i zapadne zemlje, nije nimalo jednostavan, s obzirom na to da uzrujavanje Kine može značiti velike probleme za bogate zemlje, pogotovo u trenutačnim uvjetima koji zahtijevaju da svi budu prijatelji. Koliko god djelovala bezglavo, prijašnja Bushova administracija znala je to spočitnuti Kinezima s vremena na vrijeme, ali više onako, u prijateljskom tonu, bez želje za povećanjem napetosti. Ovi su to pak uzeli na znanje i prepustili znanju.
Kahn, očito posrednik ili pokusni američki balon, napomenuo je i da Americi nije mudro uvlačiti se u spor s Kinom, što je točna opservacija. Njegova je izjava u tom smisluje iznimno zanimljiva: 'Kinezi moraju promijeniti svoju politiku, odnosno pokušati svoj rast manje temeljiti na izvozu, a više se orijentirati na domaću potrošnju. Taj rezultat želimo postići. Juan je očito podcijenjen, i to veoma podcijenjen. Pitanje je, dakle, kako ponukati Kinu da nešto učini?'Protekcionizam i izvozna agresija bili su 'in' kad su se Amerika i Europa bogatili, ali očito nije toliko simpatično kad to isto radi Kina. U svakom slučaju, tvrdnja da Kina malo previše izvozi dovoljno govori o karakteru problema. S druge je strane valutna politika u isključivoj domeni nacionalnih vlada koje same procjenjuju kako žele definirati tečaj. Uostalom, devalvacija i revalvacija valute još su legitimni instrumenti monterane politike. (Vanja Figenwald)