Nautički turizam izranja iz mora recesije

U nas marine dižu cijene kao da se ništa nije dogodilo. No, ode li nekoj marini jedna čarterska flota, vidjet će se kako su i marine dio općega, sve tanjega nautičkoga kolača. Teško da će se onda ostvariti planovi prema kojima se za deset godina od nautičkog turizma očekuje prihod od gotovo 15 milijardi kuna.

piše Anto Jozić

Da su nautičari posebna vrsta ljudi i to ne samo zato što žive suprotno od vlaške poslovice ‘hvali more, drž’ se kraja’, nego i stoga što se gotovo u svakom segmentu, pa i u onom finacijskom, razlikuju od opće turističkih predodžbi, jasno je svakom tko je barem jednom virnuo u inventuru zvanu Tomas na kojoj već dvadeset godina radi Institut za turizam. Nautičari tijekom plovidbe noće u prosjeku 14 dana (u čarteru 11, u individualnoj plovidbi 17), od toga devet noći provedu u marinama, dvije noći u mjesnim lučicama te po jedno do dva noćenja proborave na bovi, odnosno na sidru. Kad ih pak pitaju po čemu je to Hrvatska u prednosti u odnosu na konkurenciju ističu ljepotu i očuvanost prirode i čistoću mora, potom sigurnost i gostoljubivost; a boljim od konkurencije ocijenjen je i prostorni raspored marina. Lošije pak Hrvatska prolazi kad je riječ o kapacitetu i uređenosti marina, a lošije su ocijenjeni i ugostiteljska ponuda i ‘vrijednost za novac’ ukupne nautičke ponude. Tako stvari stoje s grupnim portretom konzumenta, imaginarne osobe na vrhu lanca nautičke industrije. No u toj djelatnosti plovidba iz razonode tek je jedan od segmenata, a ispod te površine cijela je mreža poslova čiji se učinak tek uspijeva naznačiti u Tomasu, a bez koje je nautika u Hrvata (dakako, i drugdje) nezamisliva.

 Lakše velikima

- Vjerujem da se trendovi navedeni u Tomasu neće mijenjati, no s obzirom na to da je nautika znatno šira djelatnost od same plovidbe nije dovoljno znati tko je i što očekuje nautičar nego i kakvo je opće stanje u nautici kao višestruko umreženom biznisu - kaže Mario Knego, jedan od hrvatskih poduzetnika u nautici s dugim i širokim stažom. Knego je zastupnik nekih od najpoznatijih jaht-brodogradilišta, a uz to vodi čartersku tvrtku. Prema njegovim riječima, kriza u nautičkom tržištu očigledna je. Vidjelo se to na ovogodišnjem sajmu u Düsseldorfu, osjećalo se to u Parizu i Londonu. Primjerice, na Bootu je prema službenim podacima bilo šest posto manje izlagača, a vodeće svjetske koorporacije, kad je posrijedi proizvodnja plovila i opreme, u velikim su problemima. Jedan od najvećih brendova Brunwick prijavio je 50-postni pad prodaje, Ferretti je u teškoj fazi reprogramiranja duga. Svi ti podaci tek su prvi pokazatelji recesije koja je nautički biznis zahvatila u mnogim segmentima. Cijeli sustav reagira, ali ne svi na isti način.

- Sa stanovišta globalnih trendova, mislim da će velike tvrtke opstati jer su s obzirom na broj zaposlenih iznimno važne za stabilnost lokalne zajednice. Bogate države poput Francuske, Engleske i Njemačke naći će načina da podrže takve proizvođače. Veliki su u tom smislu u boljem položaju - kaže Knego.S obzirom na segmente, prema njegovim riječima, jedrilice masovne produkcije, kao poseban segment nautičke industrije ,izrazito su vezane uz čarter, koji je u Hrvatskoj vrlo razvijen i posljednjih je desetak godina rastao vrlo visokom stopom.
- Za opstanak te djelatnosti vrlo je važna obnova flote koja je opet vezana uz mogućnost financiranja koje je zbog krize usporeno i otežano. Prodaja manjih brodica od, primjerice, osam metara ide bolje. Dakako, kriza se odražava i na naše male brodograditelje koji, budući da Hrvatska nije dio  EU, plaćaju carinu, dok je, primjerice, kad se uveze francuski brod koji ima 60 posto dijelova iz EU - carina jednaka nuli. Sve u svemu, trenutačno su svi isprepadani i svi čekaju - kaže Knego i dodaje da unatoč recesiji zanimanje za nautiku nije palo.

 Opasni interesi

No, interes i nije baš neka stabilna kategorija pa je teško na temelju njega donositi procjene i prognoze. Primjerice, upita za Hrvatsku ima, ali se na buking odlučuje mnogo manje gostiju. Prema Kneginim riječima, za sadašnji trenutak krize ključno to što hrvatska nautička branša nije u sebi našla dovoljno snage da iznjedri vlastitu viziju odolijevanja krizi i izlaska iz nje. U razmišljanju su svi ograničeni vlastitim malim interesima, a kaže da je najbolji primjer za to ponašanje hrvatskih marina. - U nas marine dižu cijene kao da se ništa nije dogodilo, iako je svima koji gledaju barem malo dalje i šire, jasno da takav rezon nije dobar. Dovoljno je predočiti si da na marini 'ode' jedna čarterska flota i vidjet će se da su i marine dio općega, sve tanjega nautičkog kolača. Jer, zna se da je marinama najprofitabilniji čarter budući da takvih brodova u njima nema pet, šest mjeseci i vez je slobodan za prodaju brodovima u tranzitu. Za to vrijeme posade plaćaju vez u drugim marinama i na drugim rivama. Dakle, marine ne potiču čarteraše da rade, a naplaćuju 20 posto skuplje nego ostalima. Od ove godine marine nemaju više niti obvezu ubiranja boravišne takse, a cijene opet rastu - kaže Knego, ističući da će upravo o stvaranju zajedničke vizije - u smislu zajedničkih pragmatičnih poteza cijele branše - u vezi s izlaskom iz krize ovisiti nautička sezona 2009.
Od Badnjaka 2008. konačno za to postoji širi strateški okvir, budući da je Vlada na samom kraju 2008. donijela Strategiju razvoja nautičkog turizma Hrvatske za razdoblje od 2009. do 2019. godine.

 Borba za duh

Strategijom razvoja nautičkog turizma planira se, među ostalim, i gradnja marina za megajahte u blizini zračnih luka i velikih gradova jer sadašnja infrastruktura ne može prihvatiti velika plovila. Za deset godina od nautičkog turizma se očekuje prihod od oko 15 milijardi kuna uz planirani godišnji rast od 9,8 posto. Dakako, donošenje Strategije velik je korak, ali tek sada slijedi glavni posao. Trebat će zauzdati i izmijeniti već donesene županijske PUP-ove kojima se planiralo sagraditi više nego dvostruko više. Najvažnije je izboriti se za njezin duh - sačuvati otoke i najvrednije uvale.
Strategija o svemu tomu govori u svom dodatku - akcijskom planu za njezinu provedbu, koji za samo prvu godinu provedbe planira četrdeset različitih mjera i 34,310.000 kuna dopunskih sredstava, i to samo za prvu godinu provedbe. Među njima su i mjere kojima je cilj povećanje proizvodnje brodica i jahti u hrvatskim brodogradilištima, uspostava informatičkog umrežavanja i upravljanje pomorskim prometom u nautičkom turizmu, bolja promociju nautičke Hrvatske, veća zaštitu okoliša u marinama i lukama i donošenje propisa, a potom i ugradnju crnih tankova na čarterske brodove te uređaja za njihovo pražnjenje u marinama i lukama sve do programa poticaja i mjera kojima se podiže svijest o ekološkoj kulturi u nautičkom sektoru općenito.

Međutim, glavna opasnost za Strategiju, kao pismo o dobrim namjerama, jest to da je birokracija, u sprezi s nezasitnim investitorima, ne izvitoperi i pretvori u nešto sebi suprotno. Sama državna uprava ne ulijeva povjerenje ne bude li pod golemim pritiskom nautičke javnosti da ono što je dobro isplanirala i provede. Stalni pritisak udruga marina, čarteraša, brodograditelja pa i samih nautičara i medija u tom je smislu jamstvo realizacije Startegije. Prva od prigoda traganja za vlastitom nautičkom vizijom u srazu s krizom bit će svakako Sajam sporta i nautike koji se od 18. do 20. veljače održava na Zagrebačkom velesajmu. Nakon osamnaestog izdanja Zagrebačkog nautičkog sajma i nešto mlađeg splitskog Boat Showa, koji se održava od 28. ožujka do 5. travnja, znat ćemo i kakvo nas more čeka u turbulentnoj 2009. godini.