|
Iako nedvojbeno spada među najmoćnije poslovne žene u Hrvatskoj, Višnju Pevec, šira a nerijetko i poslovna javnost doživljava samo kao suprugu Zdravka Peveca
Dojam je pogrešan, budući da su Višnja i Zdravko ravnopravni suvlasnici i ravnopravni članovi Uprave tvrtke Pevec, a i sve bitne odluke donose zajednički. Neki, štoviše, tvrde da je pri svakom većem zaključenju posla presudan upravo Višnjin glas. No, ako to i nije točno baš u svakom slučaju, svakako je Višnja Pevec glavna i neprikosnovena u slučaju uređenja hotela Picok u Đurđevcu. Gospođa Pevec je, naime, do te mjere osobno prisutna u radovima na uređenju hotela da se ove godine zbog toga odrekla i godišnjeg odmora.
• Je li baš bilo nužno odreći se odmora zbog radova na Picoku? Niste li mogli prepustiti nadzor nekome drugom?
- Mnogo je mojih ideja ugrađeno u taj hotel i htjela bi da se te ideje provedu. Znači, ne mogu to prepustiti svakome. Mogu na dva dana otići nekamo, no za godišnji odmor nemam vremena. U rekonstrukciju hotela Picok krenuli smo proljetos i htjeli bismo što više napraviti. Odlučili smo hotel dovesti na razinu od četiri zvjezdice. Krenuli smo s laganim renoviranjem, a onda je ispalo da moramo mijenjati sve zatečeno.
• Koliko će vas stajati ta investicija?
- Ne znam. Želim zadržati ono što je dobro, a mijenjati ono što ne valja. Vidjet ćemo na kraju koliko će ispasti. Mi smo štedljivi i skromni, trudimo se ne razbacivati. Trudimo se ne bacati ono što je dobro, radimo racionalno. Želimo da sve bude jako lijepo i s puno ukusa.
• Znači li to da, nakon intenzivnih 16 godina građenja tvrtke Pevec, uređujete Picok sebi za dušu?
-To sam si uzela za pravo. Volim rušiti, volim renovirati, graditi.
• Prodajni centri više ne zahtijevaju takve zahvate?
- Ne, oni su većinom uređeni. No, gradimo centar u Koprivnici. On još nije u završnoj fazi. Kasnije ću tamo unijeti neke aranžerske detalje. Sudjelovala sam u završnom uređenju svakog centra. Kako smo u svakom centru suprug i ja do sada obukli kombinezone i slagali robu, tako ćemo i dalje.
• Gdje je sada sjedište tvrtke Pevec, u Bjelovaru ili Zagrebu ?
- Imamo sjedišta i u Bjelovaru i u Zagrebu. Zagreb pokriva nove dućane, u Zagrebu, Rijeci i Puli, a Bjelovar one starije.
• Zašto ste načinili tu podjelu? Ne otežava li vam to upravljanje tvrtkom?
- Ne. Postojale su određene povlastice koje je država nudila za nova poduzeća, pa zašto ih ne bismo iskoristili. Bile su to povlastice vezane uz ulaganja i zapošljavanje novih ljudi. Iskoristili smo ih jer svake godine ulažemo u gradnju novih centara, a isto tako i u nove kadrove.
• Pevec u Bjelovaru nema samo trgovinu nego i proizvodnju. O čemu se radi?
- Imamo određenu proizvodnju, odnosno radionicu. Pravimo namještaj i opremu za trgovine. Pri otvorenju novog dućana ima velikih potreba. Uvijek treba nekoliko kamiona iverice koju naši ljudi izrežu i naprave police koje nam služe kao oprema za prodaju. Sada to radimo mi, a ne netko drugi.
• Isplati li vam se to? Druge se velike tvrtke takvih poslova oslobađaju i takve djelatnosti daju u outsourcing.
- Mi imamo pet tvrtki unutar Pevec grupe, znači imamo graditeljstvo, imamo hotel. Sve poslove na preuređenju Picoka obavljaju naši građevinci. Isplativije nam je sve to držati pod jednom kapom. Zapošljavamo stotinjak radnika u graditeljstvu i oni rade samo za naše potrebe. Sada je jedna ekipa u Koprivnici, a jedna u Đurđevcu. I još nam nedostaje ljudi. Naravno, angažirani su i naši kooperanti. Isto će biti i kod gradnje novih centara, koje planiramo u Kutini, ali i izvan zemlje, u Beogradu i Banjoj Luci.
• Jeste li iz sličnih razloga ojačali i transport?
- Naši žuto-zeleni kamioni voze se širom Europe. Imamo ih oko tri stotine. To je velika reklama tvrtke. No koliko god ih ima, nema ih dovoljno. Tu također imamo kooperante, koji uskaču tamo gdje naši kamioni ne stignu ili nemamo dozvole za određene zemlje. No, naši kamioni voze i za druge. Kad nekome treba izvoz iz Hrvatske mi vozimo van, a nazad se vozi naša roba.
• Koristite li pri zapošljavanju novih ljudi usluge stručnih agencija ili head-huntera?
- Koristili smo, ali to se nije pokazalo dobrim. Nekome tko je deset godina u tvrtki teško je prihvatiti nekoga novog tko će mu doći soliti pamet. Koliko god taj novi bio sposoban, to se ne može dopustiti. Ljudi misle: 'Tko si ti i gdje si bio kad sam ja jučer radio u puno težim uvjetima nego ti sada, kada dolaziš na gotovo.' Mislimo da je najbolje da napreduju ljudi koji su godinama u našoj tvrtki i koji su pokazali ambicije da napreduju.
• Nije li s oko dvije tisuće zaposlenih tvrtka Pevec postala prevelika da bi funkcionirala kao obiteljska tvrtka?
- To je uvijek obiteljska tvrtka. Mi smo je stvarali odozdo i to će uvijek biti obiteljska tvrtka. Sa zaposlenicima smo povezani prijateljski i rodbinski. Razlika između današnje organizacije upravljanja i one na početku je u tome što sada imamo više direktora nego kada smo bili mali. Neke stvari su se tada mogle lakše koordinirati, a sada za sve imamo direktora koji ima svoje pomoćnike.
• Ali ipak volite imati kontrolu nad svim ključnim odlukama?
- Da, ipak da. Posljednjih nekoliko mjeseci više sam uključena u Picok, ali nastojim sve nadgledati.
• Kako biste opisali svoju ulogu u Pevecu i ulogu vašeg supruga?
- Pa rekla bih da je on više uključen u investicije, osobito kod gradnje novih centara. Ja se uključujem više kada dolazi do finiša, odnosno punjenja tih centara. Isto tako, on je meni malo više prepustio Picok, tako da se tu ne miješa u sve. Tu i tamo dođe pa onda kritizira. On je više uključen u razne analize, ja sam više angažirana oko stranih dobavljača. Obilazim sajmove u vrijeme naručivanja robe za iduću godinu.
• Mijenjate li često dobavljače?
- Ne. Oni koji su u Pevecu ostaju, samo ih dopunjujemo novima jer uvijek nastojimo imati neke nove artikle koje privlače ljude. I s dobavljačima smo veliki prijatelji. I oni su kao dio naše obitelji. Sretni su kad nešto gradimo, kao sada u Koprivnici. Jedva čekaju da krenu puniti robu, uvijek će rado predložiti neke svoje nove ideje i podržavaju nas maksimalno. Pitaju i kada ćemo krenuti preko granice, jer to njima znači izvoz.
• I, kada ćete krenuti preko granice?
- Nadam se nagodinu. Trebali smo čak i ove godine. Ali papirologija i birokracija su spore. Zemljište postoji, projekti su napravljeni. Čekaju se radne dozvole i početak gradnje.
• Hoćete li imati prednost ranog ulaska u odnosu na zapadnoeuropsku konkurenciju u Beogradu i Banjoj Luci?
- Hoćemo. Beograd ima dva milijuna stanovnika, mnogi ljudi ondje imaju novca, pa mislim da je velika prednost doći među prvima na tržište gladno asortimana kakav je naš, i to u velikim centrima.
• Je li to što ste bili prvi u Hrvatskoj omogućilo da se kasnije othrvate stranoj konkurenciji?
- To je sigurno jedan od razloga, ali mi smo domaća tvrtka i poznajemo mentalitet naših ljudi. Možemo se prilagoditi od danas do sutra. Ako određeni artikl ne funkcionira, mijenjamo ga. Ako određeni artikl nije prihvaćen u Bjelovaru, prihvaćen je u Zadru. Možemo zarotirati robu i možemo brzo reagirati, dok stranci to ne mogu. Njima treba vremena da uopće upoznaju mentalitet naših ljudi ili dobiju odobrenje od svoje centrale da promijene nešto od asortimana ili cijene.
• Neće li se takva ograničenja odnositi i na Pevec kad ode izvan Hrvatske?
- Trudit ćemo se da se ne nađemo u situaciji kao Nijemci kod nas. Bit ćemo brži i fleksibilniji. Ipak nismo toliki stranci. Mentalitet je nekako sličan.
• Što si je tvrtka Pevec zacrtala kao cilj u idućih pet godina?
- Graditi nove centre u Hrvatskoj i širiti se na susjedne zemlje. I to ne samo na prostoru bivše Jugoslavije nego i na Bugarsku, Rumunjsku i Mađarsku. Ako ste popunili domaće tržište, morate ići dalje da biste rasli. Tamo je tržište sigurno još gladnije nego što je bivša Jugoslavija.
• Zašto jačate prehrambeni odjel u prodajnim centrima?
- U posljednje vrijeme smo u centrima krenuli s otvaranjem restorana, kafića. Ideja mog supruga je bila da ako, primjerice, čovjek ide u vikendicu i kod nas već može kupiti roštilj i ugljen, zašto ujedno ne bi kupio i meso i pivo. Nije nam cilj da na tim artiklima isključivo ostvarujemo zaradu, nego da imamo što bolji asortiman.
• Hoćete li još više širiti asortiman? Možda i na odjeću?
- Možda, a ponešto smo i pokrenuli. Često nam se dogodi da asortiman proširimo zbog prijatelja. Oni nas ponekad nagovore da ubacimo nešto novo. Tako smo i na nagovor prijatelja iz Makedonije krenuli s tekstilom, pa smo onda uveli i Sisciu.
• Ne bojite se da bi vas takav nagovor prijatelja mogao odvesti u preveliku širinu i previše stajati?
- Uvijek krećemo oprezno. Ako u nečemu i pogriješimo, možemo popraviti. Kada ste s nekim dobar prijatelj, lakše je postići dogovor. Nema tu velike distance prema dobavljaču, kao kod Kineza. Surađuješ s njima, a ne vidiš ih možda nikad. Tu postoje i određeni problemi. A kad je prijateljstvo u pitanju, onda se i svaki problem riješi. Ako i ne dobijemo kvalitetu kakvu smo očekivali, možemo to ispraviti. Snizit ćemo cijenu i rasprodati robu. Drugi put ćemo naručiti nešto drugo. Prijateljstvo je svakako bitno.
• Vaš stav je u velikoj suprotnosti s logikom profita.
- Mi smo Hrvati, mi imamo dušu, za razliku od sjevernjaka koji sve gledaju samo kroz novac. Mi tu našu dušu prezentiramo i kroz uređenje naših centara. To nisu samo hladni regali kao u skladištu. Tu je uloženo puno duše i puno topline. To su sve naše ideje. Mi nismo kopirali nekoga, nego smo išli svojim putem. Svi su ti lanci vani specijalizirani, ili su u vrtu ili su u građevini ili su bijeloj i smeđoj tehnici, a mi sve to imamo zajedno.
|
