Ne treba strahovati od realizacije ?maglovitih zamisli?

Apple svoju poziciju nije izgradio na postojećoj ili latentnoj potražnji, nego je sâm pokrenuo svoju potražnju. Kompanije koje su se izbezumljivale ispitivanjem potražnje silno su se opirale promjenama i kažnjavale su ‘ohole’ talente. A to je bila greška, tvrdi Zoltan Baračkai u svojoj knjizi ‘Dileme donositelja poslovnih odluka’.

piše Kata Pranić

Donijeti odluku znači preuzeti odgovornost, a posljedica svake je rezultat, tj. profit ili gubitak, ali postoji i etička dvojba. Koliko je teško donijeti poslovnu odluku objašnjava Zoltan Baračkai, mađarski sveučilišni profesor, predavač i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u svojoj knjizi ‘Dileme donositelja poslovnih odluka’. Profesor Baračkai je konzultant mnogim menadžerima u tranzicijskim zemljama, a njegova osnovna poruka glasi - donijeti poslovnu odluku znači biti spreman na promjenu, odnosno na realizaciju ‘maglovite zamisli’. Vrhunsko obrazovanje samo je jedan segment važan u donošenju poslovnih odluka; nužne su usto vizija i intuicija, ali i spremnost na rizik. No sve je to tek dio suvremenoga poslovnog mozaika uokvirenog dinamikom realizacije u vremenu koje je konstantnost sve rjeđa osobina.
Gotovo je nemoguće predvidjeti promjene do kojih će doći u idućih pet godina, a kamoli misliti i odlučivati dugoročnije. Na donošenje odluka utječu nova znanja i nove tehnologije koje unaprjeđuju poslovanje, a njihov razvoj posljednjih dvadesetak godina u potpunosti je istisnuo klasično poslovanje i donošenje odluka. Dok danas u nekoj kompaniji radi tisuću ljudi, za pet godina možda će ih za isti posao trebati upola manje, a profit će biti jednak sadašnjemu ili čak i veći.

Nema toga što odgovara svima Pri donošenju poslovnih odluka važno je osim formalnog obrazovanja i fleksibilnog znanja posjedovati i iskustvo stečeno na raznim pozicijama i poslovima u različitim kompanijama koje menadžeri u današnje vrijeme vrlo često mijenjaju. ‘Previše, a ujedno premalo, znamo o poslovnim procesima. Previše znamo o funkcioniranju poslovnih procesa, ali premalo o njihovu odnosu sa stvarnošću. Kako bismo razumjeli proces promjena, trebamo razmišljati kao biolog, a ne kao inženjer ili pravnik. Najviše promjena slično je biološkom procesu: nakon početnog ubrzanja, s vremenom se učinak polako i kontinuirano smanjuje’, piše Baračkai.

Uvijek postoji dvojba ‘dobro raditi’ ili ‘uraditi dobre stvari’, što znači da nema odluka koja bi svima odgovarala. Donositelj poslovnih odluka mora moći odvojiti važno od nevažnoga i ne opterećivati se time hoće li njegova odluka odgovarati svima. To je najveća dvojba osobe koja odlučuje, ali i najvažniji dio u procesu odlučivanja. Tome valja pridodati i smjelost koja potiče promjenu. Nove, beskompromisne generacije tehnomenadžera, ‘neprilagodljivih’ i u potpunu neskladu s donedavnim postojećim poslovnim sustavom, svojom su spremnošću na promjenu stvorile uvjete za revoluciju u načinu poslovanja i novi, veći profit. Na putu odlučivanja njih vodi odvažnost i potreba za promjenom statusa quo. Takvi menadžeri u trenutku odlučivanja nisu ni svjesni krajnih mogućnosti svojih odluka pa, oslanjajući se na viziju i smjelost, zapravo postaju neovisni o sustavu.

 Biti moralan ili ‘nemoralan’ ‘Apple se nije izgrađivao na postojećoj ili latentnoj potražnji, nego je potaknuo novu potražnju. Postojao je slobodan prostor za talentirane ljude da s ponudom koju kreiraju otvore potražnju. Industrijske grane koje su se gušile u ispitivanju potražnje pružale su golem otpor promjenama i kažnjavale su ohole talente. No, u IT-industriji oholost talenata postala je prednošću…’ piše Baračkai. Ipak, to ne znači da je donositelj poslovnih odluka posve odvojen od baze, iz nje on, naime, crpi snagu i inspiraciju, a nerijetko osluškujući i kopira podređene čije ideje u tajnosti razrađuje i uključuje u svoje odluke. No takve su odluke i moralno dvojbene, pogotovo utječu li negativno na zaposlenike. Biti moralan ili ‘nemoralan’ donositelj odluka pitanje je koje nas u krajnjem slučaju ne bi trebalo opterećivati jer nitko za svoju odluku ne može tvrditi da je najbolja. Pogotovo ne u vrijeme u kojemu je IT industrija nametnula brze promjene i teško predvidljive uvjete razvoja gospodarstva. Pri donošenju odluka ne treba se dvoumiti ni kad je riječ o odlučivanju u malom poduzeću ili u velikoj kompaniji jer je cilj isti – ostvarenje profita. No donositelj poslovne odluke mora uravnotežiti propise i povjerenje, te ponekad povjerenju dati prednost nad propisima pokaže li se da bi se unatoč regulativi moglo ugroziti povjerenje potrošača. Nužno je znati na koga usmjeriti pozornost pri poslovnu odlučivanju jer svima nije moguće udovoljiti, a naivno bi bilo i uvažiti svaki savjet.

Ideal je postići ravnotežu Bit je donošenja poslovne odluke u balansu između normative (upute) i morala (povjerenja). Kad je riječ o etici poslovanja, dobrom odlukom smatra se ona koja donosi profit u sklopu tržišnih zakona. Za donošenje kvalitetne poslovne odluke važna je i informiranost donositelja i neodustajanje od promjena ni u trenucima poslovnog kaosa koji ne može proći sam od sebe. Baračkai smatra da onaj tko želi donositi kompleksne odluke mora znati i moći prihvatiti kaos i naučiti odlučivati i u neregularnim uvjetima. U takvim se trenucima obično postavlja pitanje lojalnosti, ali onaj tko odlučuje ne smije misliti na to jer na taj način gubi samostalnost nužnu za donošenje kvalitetne odluke. Kad je uslijed okolnosti pojedincu ograničena samostalnost, treba se opredijeliti za odluku za koju može preuzeti odgovornost te pomoći sudionicima odlučivanja u formiranju konačne odluke. No donositelj je odluke nerijetko pod pritiskom očekivanog rezultata i usporedbe s konkurencijom, a osim znanja, iskustva, informiranosti i fleksibilnosti dobro je poslužiti se i intuicijom koju uvijek opravdava ‘maglovita zamisao’ čije posljedice mogu biti nesagledive mogućnosti poput onih koje svakodnevno prakticira IT industrija.

Previše informacija Ipak, unatoč brojnim prednostima u odnosu na klasičnog, moderni menadžer ponekad, uza sve kompetencije, teško donosi odluku upravo zbog prevelikog broja informacija. Pitanje je kako ih selektirati i iskoristiti, a odgovor je u primjeni kombinacije znanja, iskustva, kreativnosti, odvažnosti, etike i odgovornosti. Kvalitetnu odluku može donijeti osoba koja poznaje proces poslovanja i proces odlučivanja i posjeduje karakter odvažnog vođe. No i donositelju poslovnih odluka treba savjet, a danas ih dijele konzultanti koje angažiraju mnoge kompanije i koji pomažu menadžerima u razlučivanju važnog od nevažnog. Ali konzultant ne preuzima odgovornost za odluku, stoga upravo donositelj odluke mora mudro objediniti sve parametre, uvažavajući statistiku, činjenice i osobno uvjerenje. Donošenje kvalitetne poslovne odluke podrazumijeva i sposobnost uočavanja znakova koji pokazuju status poslovanja. Za to je potrebna i doza mudrosti koja će donositelju odluke na kraju olakšati posao i osigurati mu uspjeh.