Nema malih darova za uslugu, tako uvijek štetite nekom drugom

Piše: Tatjana Divjak
www.tatjanadivjak.hr

Odoljeti potrebi da ‘sredimo neku kaznu’ ili da prije reda dobijemo nešto što samo treba pričekati, pitanje je savjesti, a zatim odluke i samodiscipline

Korupcija je tema koja u posljednje vrijeme dominira medijima, a mnogo dulje od toga i našom svakodnevnicom. Čini se ipak, ako je suditi prema komentarima, da nismo spremni na istinsko rješavanje problema duboko ukorijenjenog u svako društvo kojim ne vlada red. Upravo je radi procjene viskog stupnja korumpiranosti upravo to postalo još jedna od zapreka ulasku Hrvatske u društvo odabranih, među članice Europske unije. Sigurna sam da o svakom pojedinom slučaju imate svoj stav i stoga ja ovom prilikom neću raspravljati o strukovnoj sklonosti primanju mita ili konkretnim slučajevima koji nam nekako svima djeluju kao ‘mazanje očiju’. Ostavimo sada po strani dežurne krivce, Pedra su ionako spremni objesiti, a imaju i brojne slučajeve kojima će potkrijepiti presudu. Problem je daleko složeniji. Krenimo stoga drugim putem. Postavite sebi konkretno pitanje: jeste li ikada dali ili primili mito? Koji su bili razlozi? Što o tome zapravo mislite i kako se osjećate razmišljajući o tome? Jeste li željni da se to zlo iskorijeni iz našeg društva i shvaćate li zašto ga je nužno iskorijeniti?

Ne postoji jedinstveno zakonsko određenje korupcije, ali je uobičajeno pod tim pojmom smatrati davanje i uzimanje mita, protuzakonito posredovanje, zloporabu položaja i ovlasti, sklapanje štetnih ugovora, odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovnih tajni.

Korupcija je kriminalno djelo! Već bi tu mogla prestati svaka daljnja rasprava o tome treba li i kako ukinuti taj nezdravi običaj koji mnogi rado njeguju i od njega (ili s njim) dobro žive. Bilo da je riječ o primanju novca, skupocjenih darova, nekoj robi u zamjenu za uslugu ili usluzi za uslugu, privilegijima ili korištenju veza, ostvarivanju prednosti pred drugima ili korištenju (javnog) položaja  uvijek je riječ upravo o tome - kriminalnom djelu. Možda smo predugo živjeli u društvu šačice povlaštenih pa smo se navikli da sve ima cijenu i da neki ne shvaćaju da je ta cijena već plaćena kroz porez iz kojega dobivaju plaću. Jer riječ je najčešće o onima koji svoj kruh svagdanji dobivaju iz proračuna. I danas, kad još uvijek imamo golem birokratski aparat, često se pitamo upravo to - imaju li neki ljudi sklonost postizanju svojih ciljeve preko leđa nekoga drugog? Ili je krivo 'društvo' i njegove norme koje olako prihvaćamo?

Bez obzira na to jeste li ikada dali dar, novac ili uslugu za nešto što vam je bilo potrebno ili nešto što ste željeli riješiti, dogodilo se da vam je netko učinio uslugu čineći štetu nekom drugom. I upravo je riječ o tome. Uvijek je u pitanju šteta za nekoga drugog. Jer ako dobijete telefonsku liniju 'preko veze', netko je drugi neće dobiti ni onda kada bi na njega došao red. Ako vaše dijete upišu 'preko veze', nečije tuđe dijete neće biti nagrađeno za svoj trud, talent ili pravo. A uvijek nam je nešto važno, hitno, bitno, bez toga baš nikako ne možemo, i to nam je potrebno odmah. Katkad smo spremni 'podmazati' nekoga kako bismo ostvarili sve želje ili potrebe.

Uzimate li ili tražite mito? Jeste li u prilici da budete korumpirani i učinite nešto nekom za novac, šteteći pri tome društvu? Kako se osjećate kada to činite? To su pitanja koja bismo si svi trebali postaviti ako nam je doista stalo da stasamo u zrelo društvo koje poštuje civilizirane norme i teži napretku. Svi smo pomalo skloni tome. Koliko god nam se to činilo bezazlenim, jer zapravo smo samo željeli da nam policajac ne upiše taj glupi kazneni bod; ili smo samo željeli da nam dozvola za građenje stigne prije početka godišnjih odmora. Ili... Korumpirani političari, suci, liječnici, policajci... A mi? Što smo učinili da bismo spriječili daljnje širenje korupcije? Odoljeti potrebi da 'sredimo neku kaznu' ili da prije reda dobijemo nešto što samo treba pričekati, pitanje je savjesti, a zatim odluke i samodiscipline. Jer dugo će još biti onih koji će se provući kroz ušicu igle. A takvima ova hajka na korupciju najviše odgovara. Pa neće zaboga oni visjeti! Za njih je to 'business as usual'. No prije nego što i sami odlučite da baš nikada, ni pod kojim uvjetima nećete nuditi, tražiti ili primiti mito, bilo bi dobro upoznati se s temeljnim načelima i pravima koje kao građani pred javnim institucijama ostvarujete. Jeste li već pribavili svoj primjerak Vodiča za ostvarivanje prava i interesa građana pred javnim institucijama pod nazivom 'Izgubljen - nađen' (ISBN 953-98653-3-6), koji je izdao GONG? Ako niste, potražite ga u tiskanom izdanju ili na internetu. Osoba zaposlena u državnoj službi ne smije svoj položaj i ovlasti koristiti za osobnu korist ili korist sebi bliskih osoba. A jednako griješi i onaj koji je na to navodi  nudeći mito.

 Kraj