Arhiva

Nema proširenja ekskluzivnoga kluba

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Vječni vrući krumpir takvih sastanaka, klimatske promjene, ove se godine, izgleda, konačno malo ohladio. Bush je ipak popustio prihvativši plan da se emisija stakleničkih plinova smanji za polovinu do 2050. te tako svoju zemlju prvi put obvezao na srednjoročno rješenje

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Staklenički plinovi, nuklearno nepoćudne zemlje, preskupa hrana i proširenje ekskluzivnoga kluba suma je ovogodišnjega summita G8, najrazvijenijih svjeskih zemalja. Prvog dana susreta u Toyaku glavna je tema bila želja francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja da se summit ubuduće proširi novim relevantnim svjetskim faktorima, zasad okupljenim u svojem slovu i brojci - G5, odnosno Južnoafričkom Republikom, Brazilom, Meksikom, Indijom i Kinom. No, kao i toliko puta u povijesti, trenutačni uzurpatori svjetske moći i poretka žestoko su se usprotivili širenju svog elitnog društva s neuglednim novajlijama, a u odbijanju je prednjačio SAD, čiji je predsjednik, inače, rekao da njegova zemlja neće prihvatiti ekološka ograničenja dok to ne učine Indija i Kina. Dakle, iste one države koje ne želi u raspravi. Vjerni američki saveznik Japan već je i prije elokventnog američkog 'NE' ustvrdio da taj format treba zadržati, iako nije sasvim jasno - zašto. Prijašnja odbijanja, povijesno gledano, svjetskih drmatora da u svoje klubove uvedu nove igrače rezultirala su vrlo nezgodnim posljedicama, bar u obliku manjeg rata. Konvergencija odnosa u svijetu u ovom trenutku, pak, nudi izvrsnu scenografiju za još jedan u nizu srazova vlasnika naslova i izazivača.

U ponedjeljak je održan i rutinski ručak s čelnicima afričkih zemalja na kojem su, i opet krajnje rutinski, bogati obećavali, a siromašni tražili. Naime, obećano je udvostručenje pomoći, ali to nikako da se ispuni, a Angelu Merkel, njemačku kancelarku, više zabrinjava zimbabveški diktator Mugabe od toga da su njegovi, kao i svi ostali stanovnici, gladni. Možda u Africi, kad bi joj se omogućio razvoj, ne bi bila takve poplave lokalnih diktatora i autokrata. Afrički vođe posebice su prozvali Italiju, Kanadu i Francusku da izbjegavaju svoje obveze. Prije tri godine isti su ljudi obećali povećanje pomoći siromašnim zemljama (od kojih pola otpada upravo na Afriku) od 50 milijardi dolara na godinu 2010., ali i otkazivanje duga. Vrlo velikodušno od njih s obzirom na to da te zemlje taj dug i tako nemaju čime platiti, a glavnicu su odavno prebacile. Bijes je razumljiv kad znate da su G8 dali samo tri milijarde dolara od planiranih 25 obećane pomoći Africi 2005. Glasnogovornik japanskog Ministarstva vanjskih poslova izjavio je da ne razumije odakle te kritike s obzirom na to da su vođe G8 itekako svjesni svojih obveza.

Europa za nerazvijene

Summit je bio i prilika za prvi susret novoga ruskog predsjednika Dimitrija Medvedeva i starog američkog, Georga Busha. Tom su prigodom ustvrdili da postoje područja o kojima njihove zemlje imaju usuglašena stajališta, ali i ona u kojima baš i nemaju, poput američkog proturaketnog štita u Istočnoj Europi. Bush je u svom prepoznatljivom stilu, vrlo sažeto i sadržajno, opisao svoj dojam novoga predsjednika Rusije: 'Pametan čovjek koji jako dobro razumije stvari.' Svoj svoga zna. Kad je riječ o hrani, koja najviše zabrinjava svjetske vođe, najviše se isprsio José Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, predloživši da se 1,6 milijardi dolara, ostavljenih sa strane za poticanje poljoprivrede u EU, potroši na poljoprivredu nerazvijenih zemalja u sljedeće dvije godine.

Vječni vrući krumpir takvih sastanaka, klimatske promjene, ove se godine, izgleda, konačno malo ohladio. Veliki odbijač Bush ipak je popustio, kako to već bude s američkim predsjednicima na odlasku, prihvativši plan da se emisija stakleničkih plinova do 2050. smanji za polovinu, čime je svoju zemlju prvi put obvezao na srednjoročno rješenje. Možda ga je Barrosova primjedba da G8 mora postići dogovor i prestati vrtjeti se u krug izjavama poput 'ja neću ako vi nećete prvi' natjerala na duboko razmišljanje o sudbini svijeta. U završnom priopćenju svjetski su teškaši pozvali Iran, veliko iznenađenje, da 'suspendira bilo kakvu aktivnost povezanu s obogaćivanjem urana' i prihvati posljednje prijedloge međunarodne zajednice u kojima se nudi golema mrkva. Problem s tim u svezi uglavnom je logičke prirode, jer dok međunarodna zajednica zahtijeva od Irana da prestane s nestašlucima, u isto vrijeme svi kod kuće bruje o obnavljanju korištenja nuklearne energije i ponovnom aktiviranju nukleranih elektrana. Još su jedanput objavili kako očekuju da Iran prestane s tim, sada i odmah, da se poštuju preuzete međunarodne obveze itd.

Ekolozi nisu zadovoljni

Tehnikom poznatom kao 'copy-paste' isto je upozorenje upućeno Sjvernoj Koreji, koja, ruku na srce, i nije tako bezazlena, jer je na njezinu čelu prilično sumnjiv tip, Kim Il Sung, kojem je dugotrajna izolacija sigurno štetila zdravlju. Ipak, na toj se fronti posljednjih mjeseci ostvaruju znatni pomaci i čini se da Koreja doista demontira svoj program. To je i priznato u dijelu koji se odnosi na Sjevernu Koreju, u kojem piše da je primijećen napredak ostvaren u posljednjih godinu dana zahvaljujući šestostranim pregovorima u kojima su sudjelovale obje Koreje, SAD, Kina, Japan i Rusija. Nisu propustili obrecnuti se i na problematičnog afričkog diktatora Roberta Mugabea, koji u Zimbabveu već mjesecima opstruira izborne rezultate. Mutna definicija kaže da 'poduzimaju financijske i druge mjere protiv osoba odgovornih za nasilje u Zimbabveu', a nigdje se ne spominju sankcije koje je zahtijevala Rusija i nekoliko čelnika afričkih država. Osim što je SAD prihvatio, konačno, srednjoročni plan smanjenja emisije stakleničkih plinova, dogovoreno je i osnivanje dvaju fondova Svjetske banke radi borbe protiv globalnog zatopljenja kojima će pridonijeti sa šest milijardi dolara. Naravno, okolištarci nisu pretjerano oduševljeni postignutim i traže mnogo više, smatrajući da 50-postotno smanjenje emisije ugljičnog dioksida do 2050. nije dovoljno. Ipak, imajući na umu dosadašnje probleme u usuglašavanju bilo kakva stajališta s najvećim onečišćivačima, trebali bi biti presretni.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci