Neplaćanje i damping krivi što s isplatom plaća kasni 80 posto zaštitara

Ni ove godine nismo dobili posao sa Zagrebačkim holdingom. Bili smo najpovoljniji, ali u međuvremenu se, navodno, došlo do novih informacija pa će natječaj biti ponovljen

razgovarao Edis Felić
[email protected]

Zaštitarska djelatnost jedna je od rijetkih za koje se predviđalo da će profitirati od krize jer se u takvim situacijama njene usluge više traže. S druge strane, nesređenost na zaštitarskom tržištu prisilila je mnoge tvrtke na borbu za opstanak. Zlatko Marić, vlasnik najveće hrvatske zaštitarske tvrtke Sokol Marić, koja ima gotovo 3.500 zaposlenih, u intervjuu za Lider objašnjava dokle se došlo u sređivanju tržišta i kako vidi budućnost zaštitara.

• Kakvo je stanje u zaštitarskoj branši nakon donošenja granskoga kolektivnog ugovora? Potkraj prošle godine rekli ste da će rezultati biti vidljivi polovinom ove godine.
- Gledamo li kao optimisti, stvari su se prema radnicima pozitivno promijenile. U skladu s GKU-om mora im se isplaćivati osobni dohodak, određeni iznos za regres, uskrsnicu, božićnicu itd. No, prema mojim podacima, od nekih 280 poduzeća u Hrvatskoj, GKU poštuju, osim Sokola Marića, još dvije ili tri tvrtke. To je tragičan podatak. Treba pričekati ljeto, odnosno kraj godine, da vidimo hoće li se isplatiti regres i sve ono što je u GKU-u precizirano.

• Već su pale neke tvrtke, ali ima mišljenja da je na njihovu sudbinu više utjecala recesija nego potpisivanje GKU-a.
- Ne, mislim da je ona utjecala 30 posto. GKU ipak ima utjecaja. Zašto bi radnik radio za 1.900 kuna kad može u nekom drugom poduzeću raditi za više. Naše dodatne obaveze iz GKU-a, božićnica, regres i ostalo, to je dodatnih 40 milijuna kuna na godinu. A tek veće plaće, pa mi smo za 76 milijuna kuna povećali troškove za plaće.

• Hoće li i recesija nešto raščistiti?
- Definitivno hoće, jer 80 posto poduzeća u branši kasni u isplati plaća. Nisu to samo male tvrtke, ima i onih s 300 do 400 djelatnika. Primjerice, Ina (Sinaco) zaštitarima nije platila 180 dana. Ja to uspijevam izdržati jer oko 70 posto kompenziram, ali još 11 tvrtki osigurava Inu.

• Koliko ste povisili cijene nakon GKU-a?
- To varira, banke su prihvatile povećanje od 12,6 posto, ali ni to nije dosta. Zato mi nije jasno kako su neke zaštitarske tvrtke išle s nižim cijenama. Treba se zapitati kako one isplaćuju radnike i vjerujem da je to stvar državnih tijela, koja, nažalost, ne funkcioniraju.

• Damping je očito veliki problem?
- Najveći! Sad imate takvo šarenilo cijena da to nije normalno. Ako je cijena usluge za banku 28 kuna po satu, nema šanse da se radniku isplati solidan osobni dohodak, kupi uniforma, plati godišnji odmor i sve na što ima pravo.

• Imate li potrebe za radnicima?
- Trenutačno ne, puni smo.

• To je nešto novo, u vašoj je branši uvijek nedostajalo ljudi. Znači li to da ste ove godine potpisali manje poslovnih ugovora?
- Predviđali smo ove godine otvaranje 20 do 30 poslovnica u osam banaka. No recesija je uzela danak, otvorit će ih se tek dvadesetak posto. Kad to umanjite za nekih 25 poslovnica, to vam je već 100 radnika viška. Ove smo godine bili preoptimistični. Nismo dobili posao sa Zagrebačkim holdingom, što se ponavlja već treću godinu. To je ogroman posao i ne znam zašto se o njemu malo priča. Bili smo šest milijuna kuna povoljniji od konkurencije u natječaju vrijednom 36 milijuna kuna na dvije godine, najvećem u Hrvatskoj. Nažalost, poslano je rješenje da smo bili najpovoljniji i da jedini imamo dobru ponudu, ali se u međuvremenu, navodno, došlo do novih saznanja o novim zaštitarima i natječaj se ponavlja. No, usprkos tome što smo puni, u posljednjih smo pola godine zaposlili 380 djelatnika, a do kraja godine očekujem još 700.

• Nude li vam i drugi kompenzacije?
- Kompenziramo samo s distributerima goriva. S njima smo našli zajednički interes jer na gorivo trošimo 720 tisuća kuna na mjesec. S ostalima je jako teško napraviti kompenzaciju budući da se ne bavimo proizvodnom djelatnošću ili trgovinom. Neke tvrtke nude faktoring za šest posto, pa koliku bismo trebali imati zaradu kad bismo još toliko davali za naplatu?

• U kakvim ste odnosima s konkurencijom?
- Naša je branša razbijena i to se manifestira kroz dvije udruge koje funkcioniraju nezavisno – jedna u HUP-u, druga u HGK-u. Nažalost, one 'ratuju' međusobno i to utječe na sve zaštitare i na one u udrugama i na one izvan njih.

• ‘Rat’ koji spominjete između HUP-a i HGK-a manifestira se i kroz pitanje pod čijom će kapom biti zaštitarska komora. Jesu li vas zvale te organizacije u vezi s time i što mislite o zaštitarskoj komori?
- Nisu me zvale niti želim u njih ulaziti. U HGK-u za ovih nekoliko godina ni prstom nisu mrdnuli za zaštitare. Bio sam kod Nadana Vidoševića, sastanak je trajao kraće nego smo ga pripremali, a na kraju me potapšao po ramenu i rekao da će sve biti O.K. Ni HUP nije ništa uradio. Rekao sam Đuri Popijaču kako ne dopuštam da na temelju nekog članstva u HUP-u tvrtke varaju javnost. Pa godinama su na račun HUP-a odgađale potpis kolektivnog ugovora. Nisam za komoru nego za to da policija sve drži pod svojom kontrolom. Nismo sazreli da bismo sami donosili odluke na tržištu, primjerice da ja nekoga isključim iz komore, da mu dam ‘žuti karton’ ili nešto slično. Nemamo taj korektan odnos i u tome će uvijek biti sukoba interesa. Zato policija mora licencirati zaštitara, a ne komora.

• Imate li uopće potrebu za nekom organizacijom u svojoj branši?
- Naravno da imamo, i u odnosu na Vladu i na sindikate i na komitente. Sigurno je da bismo preko granske udruge izborili bolje cijene usluga i bolju kvalitetu nego da idemo samostalno i samoinicijativno. To i jeste problem. Primjerice, kad govorimo o pratnji vrijednosti u elektrokemijskim kovčezima, MUP donese pravilnik u kojem više nisu potrebna najmanje tri pratitelja u vozilu, jer su se kovčezi pokazali iznimno sigurni. U mojoj tvrtki 560 ljudi radi u pratnji vrijednosti i prema tome više od 150 njih trebalo bi dobiti otkaz ne uspijem li ih prebaciti na drugo radno mjesto.

• Pravilnik je poništen.
- Da, upravo sada. Bio je na snazi četiri mjeseca i u to vrijeme naša je tvrtka izgubila mnogo energije da uvjeri, prije svega komitente, da ne potpisujemo nove ugovore jer primjerice sve banke su u ovoj situaciji vidjele oblik štednje. Međutim, nakon svih događanja u Hrvatskoj i banke su shvatile da je sigurnije imati tri nego dva pratitelja. Primjerice, statistički, pljačke su usmjerene na predblagdansko vrijeme, kad je najviše novca u prometu, čak 400 posto više, pa ni one ne žele imati loš imidž zbog eventualnih razbojničkih napada. Ujedno, mi smo i njihovi veliki klijenti. Prošle smo godine podigli 56 milijuna kuna kredita da bismo kupili kovčege. To je velika investicija tako da i nas banke moraju doživljavati kao velike klijente.

• Što su rekli u MUP-u?
- Trebalo je strpljenja da i oni na kraju shvate o čemu je riječ, da je zbog sigurnosti bolje imati najmanje tri čovjeka. Sada je to već bolje. Ali da smo bili organizirani kao što nismo, sve se to ne bi dogodilo.

• Što još treba učiniti da se tržište sredi?
- Želimo lojalnu konkurenciju kakva je npr. AKD Zaštita. Zato se policija i sve inspekcije trebaju više aktivirati. U skoro 20 godina našeg zaštitarstva nijedna tvrtka nije zatvorena. Da se napravi grupna inspekcija, jamčim da bi se za 60 dana zatvorilo oko 80 posto poduzeća.

• Pokušavaju li u vašoj branši velike tvrtke preuzeti manje?
- Zasad nisu jer je to vrlo teško ostvarivo. Ne isplati mi se kupovati neku tvrtku jer kupnjom dobivam samo njihov posao. Primjerice, u ustanovama i gradskim poduzećima u pet najvećih hrvatskih gradova kao najveća tvrtka nemamo ni jednog zaštitara nego sve rade male lokalne tvrtke. Nikad nismo mogli proći pokraj lokalnih tvrtki. Planirao sam s prvim lipnja krenuti u Bosnu, ali s obzirom na to da su strašan pritisak u BiH napravila dva najveća svjetska poduzeća - Group 4 securicor i Securitas, malo sam stao, jer u bosanskim tvrtkama misle da će im stranac dati ogroman novac. Malo ću pričekati, kroz dva do tri mjeseca vidjet će da to nije tako. U svakom slučaju, bolje je da dođe netko sličnog mentaliteta, nego stranac.

• Znači li to da niste odustali od Bosne?
- Nisam, njome ću se malo više pozabaviti u rujnu. S druge strane, moji mi komitenti, banke, pošalju bar jedan upit na mjesec jesmo li zainteresirani za BiH te ističu da bi i tamo htjeli surađivati s nama.

• Vama, dakle, banke krče put u Bosnu?
- Tako je, tu je i Agrokor, odnosno Konzum, Mercator, znači, ima mogućnosti za prodor na bosansko tržište. I u Srbiju me zovu svako malo, govore mi da je bolje da dođem ja nego stranci, ali u ovom bih trenutku radije u Crnu Goru. No, jako je teško naći dobre kadrove.

• Mogu li stranci baciti kost u Hrvatsku?
- Štoviše, te dvije najveće svjetske tvrtke pokušavaju ući i na naše tržište.

• Na koga bi mogle ciljati?
- Na svaku tvrtku. No, mene prodaja tvrtke ne zanima. Svoje sam dječačke snove ispunio, sada živim za svoju obitelj i ovaj posao. Ništa me drugo ne zanima.

• Bojite li se vi konkurencije?
- Ne, jer je domicilnim tvrtkama lakše u ovom poslu. Ne znam čime bi me stranac mogao ugroziti. Može samo podići kvalitetu, što i meni odgovara, a stranac neće ići s dampingom. Dakle, bit će lojalna konkurencija. Dalje, pogledajte što Sokol Marić ima, pa izračunajte koliko će on morati uložiti. Primjerice, neki smo dan potpisali ugovor za deset novih automobila vrijedan 620 tisuća eura. Uz već postojeća 142 automobila, kovčege i sve ostalo, morat će mnogo investirati, a opet im nitko ne jamči dobitak.

• Kakva je vlasnička struktura Sokola?
- Ja sam 98-postotni vlasnik, a dva posto ima moja zamjenica Amira Šafranić.

• Jeste li razmišljali o izlasku na burzu?
- Ne. Govorili su mi da izađem na burzu, ali nikad se time nisam bavio i neću, ako me zdravlje posluži.