Nije riječ o hipnozi, nego o učenju uz igru i glazbu

Metoda koja se u svijetu koristi za učenje stranih jezika i drugih znanja još od 60-ih godina u naše je krajeve stigla tek nedavno. Suština joj je dovođenje učenika u opušteno stanje uz isključenje svih ostalih podražaja i tako se stvore najpogodniji uvjeti za prijam i trajnu pohranu informacija.

piše Leonardo Blažević

Na prvu loptu učenje sugestijom asocira na nešto tako divno kao što je mogućnost da spavate i učite. Ipak, nije sve tako jednostavno, riječ je o znanstveno utemeljenoj metodi sugestopediji koju je šezdesetih godina prošlog stoljeća razvio renomirani bugarski psiholog, psihoterapeut i pedagog dr. Georgi Lozanov. Bavi se razvijanjem različitih (ne manipulativnih i ne hipnotičkih) metoda za poučavanje i učenje stranih jezika i ostalih znanja primjenjivih za sve dobne skupine. Termin sugestopedija pokrenuo je mnoge diskusije i doveo do različitih nesporazuma jer su pojedinci sugestiju posve pogrešno povezivali s hipnozom, što je Lozanov odlučno demantirao izjavivši da u njegovoj viziji učenja ‘sugestija’ korespondira s glagolima ponuditi, predložiti ili predstaviti.
Prema njegovim riječima sugestopedija je grana sugestologije koja se bavi problemima sugestije u psihologiji, a sugestija je oblik psihičkog refleksa pomoću kojeg se podsvjesnim mehanizmima stvara ugođaj za aktiviranje skrivenih psihičkih rezervi te neiskorištenih kapaciteta mozga i svijesti. 

Lozanov smatra da će aktiviranje skrivenih rezervi, koje u optimalnim slučajevima potiču pojavu superpamćenja (hipermnezije – kada čovjek bez ikakva napora pamti velike količine nastavnog gradiva), olakšati nastavni proces, učiniti ga udobnijim, zanimljivijim, skratiti vrijeme obuke i bitno utjecati na kvantitetu naučenog materijala. To znači barem tri do pet puta brže, lakše i učinkovitije učenje povećanjem motivacije za učenje s užitkom.

Rušenje barijera
Sugestija se može kvalificirati prema različitim kriterijima, a prema stupnju aktivnosti onoga tko sugerira razlikuje se svjesna i nesvjesna. Dakle, prema stanju u kojem je onaj kome se sugerira postoji sugestija u budnom stanju i sugestija u snu, prema onome tko sugerira razlikujemo sugestiju koja dolazi od druge osobe i autosugestiju. Najbolji rezultati učenja pomoću sugeriranja postižu se nakon uklanjanja antisugestivnih barijera. Osobna barijera se stvara kad učenik nema potpuno povjerenje u osobu koja mu nešto sugerira. Intuitivno-afektivna barijera može nastati kad učenik nije uvjeren u svoje sposobnosti, odnosno da može i želi prihvatiti to što mu se sugerira, dok barijera u razumijevanju može nastati ako učenik ne razumje sve što mu se govori na maternjem ili na stranom jeziku.Važan uvjet za uspjeh ove metode jest dovesti učenika u opušteno stanje pomoću isključivanja svih ostalih podražaja koji djeluju na svijest kako bi se stvorili najpogodniji uvjeti za prijam i trajnu pohranu informacije koja se sugerira.

Nastavne seanse
Nastavni procesi u kojima se primjenjuje sugestopedija imaju čvrsto određenu strukturu. Počinju ‘dešifriranjem’, tijekom kojeg se učenici upoznaju s novim materijalima uz gestikuliranje, mimiku i prijevode. Slijedi aktivna seansa u kojoj se kod učenika razvijaju navike audiranja i artikulacije, dok nastavnik nastoji pobuditi interes učenika za novi tekst i uvjeriti ga da će ga lako naučiti. Za vrijeme čitanja teksta različitom emocionalnom obojenošću posve koncentrirani učenici nastoje što cjelovitije naučiti pojedine intonacije, ponavljajući ih u stankama.  Potom se provodi koncertna seansa tijekom koje se čitanje novog materijala odvija uz pratnju posebno odabrane glazbe. Za vrijeme koncertne seanse učenici se opuštaju pasivno slušajući tekst i glazbu.  U zaključnoj seansi razrađuju se i aktiviraju nastavni materijali pomoću sugestivnih etida, problemskih situacija, različitih vrsta dijaloga, misaonih zadataka i igara.

Sugestivne etide
Sugestivne etide su posebna vrsta vježbi koje se bitno razlikuju od ostalih uobičajenih u nastavi. Temelje se na izražavanju ‘situativnosti’ i motivacije, imaju karakter praktično usmjerene igre, odnosno igre koja podražava tipične životne situacije i zadovoljava praktične govorne potrebe. Radost i neusiljenost koje stvara atmosfera igre bitan su uvjet za realizaciju sugestopedijske metode.  Važan trenutak u stvaranju sugestivne atmosfere jest i formiranje grupa odabranih na osnovi različitih testova. Grupe se sastoje od malog broja učenika približno jednakog znanja, mentaliteta i sličnih interesa. Nastava se odvija u posebnim sobama s polukružno raspoređenim sjedištima kako bi učenici mogli vidjeti jedan drugoga, opremljenim tehničkim sredstvima kojima nastavnici mogu upravljati s distance. Za nastavu se izrađuju specijalni udžbenici u kojima je programirano učenje leksika, gramatičkih struktura i svih ostalih jezičnih i govornih elemenata. Iako se sugestopedija u svijetu vrlo uspješno koristi dulje od četrdeset godina, prvi pokušaj poučavanja prema toj metodi u Hrvatskoj bio je potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća kad je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu s kolegama iz Slovenije pokrenuo ljetnu školu stranih jezika, ali projekt, nažalost, nije zaživio. No, Centar za strane jezike Leksis, koji u Zagrebu djeluje već pet godina, proširio je svoju ponudu i posljednjih šest mjeseci u suradnji sa slovenskim partnerima, školom Candor – Dominko iz Ljubljane, uspješno kombinira sugestopediju s metodom učenja u stanju potpune fizičke i psihičke opuštenosti odnosno u ‘alfa stanju’.