Njemačka nije blagajna iz usluge za EU i američku autoindustriju
Prvu odbijenicu Njemačka je poslala istočnim susjedima potporom posrnulom Opelu. Angela Merkel vrlo je jasno rekla da pomoći Opelu nema dok ne razriješi odnos s GM-om jer ne žele da državna pomoć završi u njihovoj blagajni
Piše: Vanja Figenewald
[email protected]
Biti bogat i u najboljim vremenima zna biti težak posao, ali kada se svijet raspada, uloga solventnog postaje posebno teška. Kako je to, posljednjih tjedana na svojoj koži osjeća Njemačka, utjelovljena u liku kancelarke Angele Merkel koja svim sredstvima pokušava odbiti neprekidne zahtjeve za pomoć i novcem, poslane iz svih smjerova. Prvi napad došao je s istoka, od novih članica Europske unije koje su dugo bile primjer uspjeha nove ere paneuropeizma. Ipak, kriza je posljednjih mjeseci otkrila niz slabosti ovih ekonomija, njihovu krhkost i ovisnost o jačim susjedima. S plutajućim valutama, golemim zaduženjem i ekonomijama u lošem stanju, nekoliko je država, potaknutih Austrijom i vođenih Mađarskom, pokrenulo zahtjev za specijalnim fondom, nekih 150 milijardi eura teškim, kojim bi se pomoglo pokrpati manjke platne bilance.
Nakon dva samita i okolišanja spomenutim je zemljama uručena relativno jasna odbijenica te su upućene na Međunarodni monetarni fond, ne posebno omiljenog zajmodavca, čija se gospodarska ekspertiza oduvijek sastojala u oblikovanju nacionalnih ekonomija zemalja dužnica tako da mogu servisirati dogovorene dugove, bez previše sentimenta i socijalne osjetljivosti. Ovim je stvar, zasad, za Njemačku riješena i stavljena ad acta. Prvi napad - odbijen.
Problemi u eurozoni
Negdje u isto vrijeme, javio se i drugi pretendent na obiteljsko blago, u obliku 16 zemalja članica Europske unije koje su uvele zajedničku valutu, euro. Opasnost za njemačku blagajnu, dakle, prijeti i od starih prijatelja. Problem u krugu načelno boljestojećih izvire iz nestabilnosti valuta, odnosno neodgovorne monetarne i fiskalne politike, gdje kolo predvode, prema nekim procjenama, Irska i Grčka, ali se spominju i druge zemlje s reputacijom slobodnog shvaćanja fiskalne i monetarne discipline, poput Italije i Španjolske. S obzirom na to da je riječ o klubu koncipiranom na sustavu lanca, posrtanje jedne članice moglo bi uzrokovati valove kod svih ostalih pa se opet Njemačka našla u ulozi očekivanog izbavitelja, onog o kojem nitko govori izravno, ali u kojeg su upereni svi pogledi.
I dok je bilo nešto lakše odbiti slabije pretendente s istoka, s obzirom na to da Njemačka nema tolike bankovne plasmane na tim tržištima, ovdje je situacija ipak nešto delikatnija. Projekt euro, od velike važnosti za Njemačku već desetljećima, izravno je ugrožen, pa je time odbijenicu znatno teže uručiti. Sretna je to okolnost za ovu skupinu nestašnih zabušanata jer Peer Steinbruck, njemački ministar financija, izjavljuje kako je moguće očekivati pomoć jačih zemalja članica eurozone, ako 'dotjeraju cara do duvara', pa čak i pod cijenu kršenja jednog od temeljnih pravila zajedničke monetarne unije, koje kaže kako međusobna pomaganja ne dolaze u obzir, odnosno da se svatko mora brinuti za sebe. Rasprava o izjavi poslije je bilo, sam Steinbruck krenuo je s onom starom o izvlačenju izjave iz konteksta, no poruka je već stigla kamo je trebala. Brana popušta.
Koliko neovisan Opel?
Opasnosti iz susjedstva, opasnosti među prijateljima, ali to nije sve. Ima još jedna, u samoj obiteljskoj kući. Opel, u portfelju američkoga General Motorsa, osjeća boljke svojega gospodara od početka krize i predstavlja trajnu prijetnju njemačkoj škrinjici, a zahtjevi za financijskom pomoći s ove adrese stižu zabrinjavajućom redovitošću. Pomoć s one strane oceana, čini se, da je presušila pa se GM posljednjih dana okreće drugoj strani obitelji i panično moli pomoć. Pokušali su lijepo, nije išlo, da bi onda posegnuli za nešto grubljom retorikom. U GM-u tvrde da će biti prisiljeni zatvoriti tri od deset Opelovih tvornica, čime bi oko tri i pol tisuće ljudi ostalo bez posla, iako bi se ovakvu nezgodnu sudbinu moglo riješiti uplatom od 3,3 milijarde eura državne pomoći.
Osim toga, ovo bi bio prvi i zadnji put da GM traži novac od Merkel jer bi nakon toga Opel postao u velikoj mjeri neovisna operativna jedinica. Što je 'velika mjera', ostalo je otvoreno. Ipak, čvrsta Merkel nije se dala tako lako zastrašiti i glatko je odbila zahtjeve tvrdnjom kako Opel nije korporacija od 'kritične važnosti' za Njemačku, objasnivši pritom da su to financijske institucije, ali ne i proizvođači automobila. Radnici Opela i njihove obitelji vjerojatno se ne bi složili. Da nije baš sasvim tvrda srca, pokazala je kasnijom tvrdnjom da i Opel ima pravo na priliku da preživi te da se i oni mogu prijaviti za državnu pomoć.
Prijetnje nezaposlenima
Strah je u ovom slučaju dvojak. Brige javnosti ne vrte se samo oko činjenice da se spašava jedna tvrtka izravno, nego i da bi novac njemačkih poreznih obveznika mogao biti iskorišten za spašavanje američkoga vlasnika i američkih poslova. Predmet rasprave je, javljaju njemački mediji, detaljno definiranje budućeg odnosa Opela i GM-a, nešto što su Amerikanci očito pokušali nabrzinu 'zamuljati' u prije spomenutoj namjeri da Opel u velikoj mjeri postane neovisan, iako je to vrlo teško pravno kvalificirati. Drugim riječima, GM bi najprije novac, a onda bi već nešto smislio.
Iz ovog razloga, njemačka je vlada odlučila najprije zahtijevati jasno određivanje odnosa Opela s GM-om te onda razmisliti o pomoći. Namjera je pravno razdvojiti dva brenda i osigurati povratak Opelovih patenata u Njemačku. Daljnji uvjet sastoji se u pronalasku drugog investitora, a GM bi mogao ostati u tvrtki, ali kao manjinski dioničar. Jednostavnije, Merkel bi dala novac, no samo ako se Opel riješi lošeg utjecaja iz Amerike i nađe odgovornije prijatelje. GM, pak, podiže paniku diljem Europe tvrdnjom kako je ugroženo ukupno 300 tisuća radnih mjesta, broj do kojeg su došli zbrojem radnika, ali i kooperanata, možda čak i njihovih obitelji i poznanika. Vremena se mijenjaju i čini se da je istekao neslužbeni moratorij na njemačku krivnju i posljedično laku mužnju njezina novca. Koliko će dugo, pak, izdržljiva Angela Merkel odoljevati, teško je reći.