Njemačka pod pritiskom uvođenja 'državnog minimalca'

Njemački sindikati zahtijevaju minimalac od 7,50 eura na sat, odnosno minimalnu plaću od oko 1.250 eura na mjesec. To je manje nego u Francuskoj, ali više nego u Austriji. No, neki ekonomisti tvrde da bi tako postavljen minimalac 'za sve' izbrisao 1,1 milijun niskoplaćenih poslova

Pripremio: Vanja Figenwald

Wendelin Wiedeking, šef Porschea, zaradio je prema procjenama oko 60 milijuna eura ove godine. Frizeri u nekim dijelovima Njemačke zarađuju manje od tri eura na sat. Prazninu između ispunjava zaglušujući apel. Kancelarka Angela Merkel, koja svoju stranku CDU pozicionira u politički centar, pridružila se tom apelu: njena denuncijacija korporativne 'platežne spirale' izazvala je najveći pljesak tijekom govora na stranačkoj konvenciji u Hanoveru početkom ovog mjeseca, pod sloganom Die Mitte (sredina). No, političari žele promijeniti najniže plaće, a ne korporativne ‘kapitalce’.

Potkraj prošlog mjeseca Merkel je popustila zahtjevima SPD-a, CDU-ova ‘mlađeg partnera’ u Vladi velike koalicije, za određivanje minimalca poštanskim radnicima, a razgovara se o mogućnosti protezanja takve prakse na još deset niskoplaćenih industrija, uključujući vrtlarenje i obradu mesa. Njemačka, jedna od rijetkih bogatih zemalja bez određenog minimalca, možda je pred usporenom revolucijom. Primjerice, Britanija i još 19 drugih članica Europske unije imaju određen opći minimalac. Većina ostalih članica ima, pak, kolektivne ugovore, dovoljno općenito postavljene da omogućuju podlogu za minimalne nadnice. Njemačka se ponosi time što pušta sindikate i poslodavce da se krve u vezi ugovora bez uplitanja Vlade, ali takva ekonomija ‘autonomije nadnica’ sada je pod pritiskom da se promijeni.

Počeli su poštari

Ugovori koji se odnose na cijele industrije ne pokrivaju većinu zaposlenih, realne nadnice su pale, a strah od ‘dampinga nadnica’ od strane konkurencije iz Kine i Istočne Europe sve više proganja njemačke radnike. Odgovor je, kažu sindikati koji predstavljaju niskoplaćene radnike i njihovi socijaldemokratski saveznici, nametanje minimalne nadnice, idealno u cjelokupnoj ekonomiji, s višim minimumima za specifične sektore kao što su poštanske usluge. CDU, koji se nada dobiti reizbor triju državnih guvernera i kancelarke 2009. godine, ne usudi se tome pretjerano opirati. Već su se složili sa sektorskim minimumima, ali odbijaju, zasad, državni minimalac. Mnogi njemački ekonomisti smatraju skandaloznom činjenicu da ima radnika koji rade puno radno vrijeme a ipak su siromašni. Minimalna nadnica, tvrde, može značiti uštedu u socijali.

U njenom nedostatku, stimulacije na plaću u Njemačkoj niže su nego drugdje, kaže Peter Bofinger, član Vladina povjerenstva ekonomskih savjetnika. Ideja da je njemačko tržište rada prerigidno da bi se moglo nositi s minimalnom nadnicom je besmislica, kaže, s obzirom na to da Njemačka stvara mnogo privremenih radnih mjesta.
Kritičari, pak, s druge strane tvrde da je minimalac neprimjeren instrument za borbu protiv siromaštva; guši konkurenciju i može uništiti radna mjesta. ‘Minimalac, pogotovu ako je previsok, može biti vrlo štetan’, kaže Patrick Adenauer, šef udruge obiteljski vođenih kompanija.

Rana reakcija na zahtjev za poštanskim minimalcem povećala je takve strahove. Udruga poslodavaca, kojom dominira Deutsche Post (Njemačka pošta), nekadašnji državni monopolist, u rujnu je potpisala ugovor s ver.dijem, najjačim sindikatom u sektoru usluga, kojim se određuju nadnice od 9.80 eura u zapadnoj Njemačkoj i devet eura u istočnoj. Dogovor se odnosi i na tvrtke koje planiraju dostavljati pisma nakon što istekne monopol Pošte 1. siječnja 2008. godine. No, 3. prosinca TNT Post, u vlasništvu Nizozemaca, i Hermes iz Hamburga, stopirali su planove osnivanja dostavljačke službe za privatne i male tvrtke. Nadalje, PIN, koji pripada izdavaču Axelu Springeru, najavio je otpuštanje 1.000 radnika. Samo bivši monopolisti u Deutsche Postu mogu biti zadovoljni, što je prema mnogima i bio cilj ugovora o nadnicama.

Dvojbene strategije

Njemački sindikati zahtijevaju minimalac od 7,50 eura na sat, odnosno oko 1.250 eura na mjesec. To je manje nego u Francuskoj, ali više nego u Austriji. No, prema studiji dvojice ekonomista, Joachima Ragnitza i Marcela Thuma, tako postavljen minimalac preko cijele ekonomije izbrisao bi 1,1 milijun niskoplaćenih poslova - tri posto zaposlenja u zapadnoj Njemačkoj i više od šest posto u istočnoj, gdje je produktivnost niža. Minimalac u građevinskom sektoru, koji je na snazi od 1997. godine, imao je mali efekt na zaposlenost u zapadnoj Njemačkoj, ali zato je uništio poslove na istoku, prema radu koji je objavio istraživački institut Savezne agencije za rad. Zajedno s istočnjacima, posebno su ranjiva skupina mladi. Ako je smanjenje siromaštva ono što političari žele, minimalac nije pravi odgovor. Manje od petine niskoplaćenih radnika živi u siromašnim kućanstvima. Sustav socijalne zaštite trebao bi pružiti svakom Nijemcu dovoljno novca za preživljavanje. Iako bi mogao podići prihod nekih radnika koji su siromašni, minimalac bi druge, pak, mogao koštati posla.

Prijedlog minimalca dio je postupnog odustajanja od reformi navedenih u Agendi 2010, koje su socijaldemokrati počeli provoditi 2003. i 2005. godine, kada su bili na vlasti, i oko kojih su imali sumnji od početka. Zamisao je bila pogurnuti ljude s manje vještina da se zaposle, tako da se smanje beneficije nezaposlenima u kombinaciji s davanjem poticaja onima koji se zaposle. Smanjivanje nadnica bilo je dio strategije za stvaranje više radnih mjesta, tvrdi Holger Schafer s kelnskog Instituta za ekonomska istraživanja. Vjeruje se da više od milijun Nijemaca dopunjava svoje socijalne povlastice poslovima sa skraćenim radnim vremenom. Prošlog je mjeseca broj nezaposlenih Nijemaca pao na 3,4 milijuna, što je najniža brojka u posljednjih 14 godina. Je li sada taj uspjeh u pitanju? Ne, ako minimalac odrede stručnjaci a ne političari, čak i s nižom stopom za mlade radnike, kao u Britaniji. Opasnost je da Njemačka popusti pritiscima za nikad višim garantiranim minimumima u pojedinačnim sektorima, što bi dovelo do radničke ‘platežne spirale’ koja će u konačnici biti još štetnija, smatra se, iako popularnija, od plaća velikih igrača.