Nogometaši u Fontanu, Sanader u Veronu

'Ljubav' prema narodnjacima stajala je Olića, Srnu i Balabana mjesta u reprezentaciji. Sanader, Žužul i Čović više vole operu, ali nakon otkrivanja 'veronskog slučaja' i njima je muzika prisjela

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Ljubav prema muzici može imati vrlo neugodne posljedice. U proteklih tjedan dana u to su se uvjerile dvije grupe javno poznatih ljudi. Zbog slabosti prema 'narodnjacima' i ilegalnoga noćnog izlaska u klub Fontanu iz nogometne su reprezentacije izletjeli Ivica Olić, Dario Srna i Boško Balaban. Drugoj skupini, u kojoj su bili premijer Sanader, predsjednik Uprave Plive Željko Čović i vječiti lobist Miomir Žužul, mogla bi prisjesti navodna ljubav prema nešto drukčijoj vrsti muzike - operi.

Nakon što je objavljeno da su u vrijeme otvaranja tamošnjeg festivala dva dana boravili u istom hotelu u Veroni, nikako ne uspijevaju javnost uvjeriti da je to bilo slučajno i da ljubav prema operi nije bila pokriće za dogovor nakon kojega je Sanader otvoreno stao iza Čovićeve ideje prema kojoj je američki Barr poželjniji preuzimatelj Plive od islandskog Actavisa. Koliko god se činilo teško naći sličnosti između spomenutih nogometaša i političara, na površinu neumoljivo izranja činjenica da je na djelu isti obrazac ponašanja prema kojemu je moćnima sve dopušteno.

Kad je riječ o procesu borbe Actavisa i Barra za Plivu, treba priznati da dijelom svjedočimo vrhunskoj poslovnoj predstavi. Hrvatska je javnost, naime, prvi put u prilici u vlastitu dvorištu pratiti odvijanje neprijateljskog preuzimanja i obraniti se od njega. Pokazuje se u kojoj su mjeri burzovna pravila usavršena na Zapadu i efikasan su katalizator za megapreuzimanja. Sada je čak i premijer Sanader natjeran javno iznijeti da će kriterij za prodaju 18-postotnog državnog udjela u Plivi biti cijena, a ne 'slobodno sudačko uvjerenje'.

Sve što je, međutim, premijer radio prije nego što je 'veronskim slučajem' stjeran u kut, pokazuje da vladajuća politika u Hrvatskoj nije zrela za ponašanje prema globalnim standardima. Naravno, i na Zapadu političari utječu na procese preuzimanja tvrtki u kojima imaju udjele. Ali tamo jako paze na formalnu razinu. Pa se ne bi moglo dogoditi da premijer razgovara s predstavnicima Barra, a odbija primiti predstavnike Actavisa.

Niti bi si ijedan ozbiljni premijer dopustio da ga uhvate s 'prstima u pekmezu'. Jadne su tvrdnje glasnogovornika Vlade da novinari nisu obaviješteni o premijerovu vikendu u Veroni zato što to novinarima 'obično nije medijski zanimljivo'. Jednako kao i naknadne tvrdnje da je premijer u Veroni sâm platio hotelski račun za sebe i za suprugu. A ostaje otvorenim i pitanje tko je platio avionski trošak dolaska do Verone.

Klimave su i tvrdnje da su se Sanader, Žužul i Čović slučajno sreli u Veroni. Da je netko od njih pročitao autobiografiju Leeja Iacocce, karizmatičnog lidera koji je svojedobno iz bankrota izvukao Chrysler, naučio bi kako u biznisu ni slučajni susreti, kad do njih i dođe, nisu bezazleni. Iacocca je bio susjed tadašnjeg predsjednika Uprave General motorsa. Iako su im se djeca zajedno igrala, susjedima nikad nije palo na pamet naći se na zajedničkoj večeri. Burzovni nadzorni organi to bi teško kaznili.

Postavlja se pitanje kako su Sanader i društvo bili toliko neoprezni. Odgovor je jednostavan. Zaboravili su da se vlasničke promjene Plive igraju prema svjetskim, a ne prema balkanskim pravilima. Da je u Hrvatskoj netko i svjedočio nekakvu hotelskom dogovaranju, proradili bi mehanizmi da se to ne objavi. Kako je Verona izvan Hrvatske, a i Actavis ima iskustva u takvim igrama, stvari stoje drukčije. U igri su milijarde dolara, a kad je tome tako gotovo i nema poteza koji jedan od igrača, osjeti li se nepravedno marginaliziranim, nije spreman povući.

Priča o samoj Plivi za Hrvatsku završila se u trenutku kad je od lovca tvrtka postala obična lovina. Preostaje još politička dimenzija koja bi trebala poslužiti tome da se zauvijek promijeni ponašanje najodgovornijih političara u zemlji. Kad se to dogodi, Hrvatska više neće biti 'odlična' 124. prema uvjetima poslovanja u svijetu. Sanader, Čović i Žužul zaboravili su da se preuzimanje Plive igra prema svjetskim pravilima kakva vrijede u Veroni, a ne prema balkanskima iz Fontane

 Kraj