Novi obračun protiv bogatih nije uvjerljiv zbog dosadašnjih predsjednikovih kompromisa

Wall Streetu obećao je da više neće moći igrati prema svojim pravilima, a bogatima u cjelini najavio je poreznu stopu od 30 posto na zaradu od milijun dolara i više.

piše Vanja Figenwald

Redoviti govor o stanju nacije, famozni ‘State of the Union’, predsjednik Barack Obama iskoristio je za stavljanje noge još malo na papučicu gasa predizborne kampanje. Jest, doduše, da nije službeno ni počela, ali neslužbeno se republikanci i demokrati već dulje nemilosrdno grizu, posebice zbog unutarstranačkih izbora za republikanskoga predsjedničkog kandidata, koji neizbježno pritišću demokrate. Tako je Obama iskoristio priliku da u obraćanju naciji istakne svoj pogled na stanje stvari, a taj se uglavnom sastoji od tuđe krivnje i iscrtavanja njegova programa za drugi mandat, zanimljivo, vrlo sličnog programu za prvi, koji nije ni otprilike realizirao, uglavnom zbog popuštanja istim tim republikancima koje je prozvao u govoru.
Prvak srednje klase, kao što ga je Reuters nazvao, ili probuđeni prvak srednje klase točnije, najavio je veće poreze za milijunaše i stavljanje brnjice Wall Streetu, odnosno više-manje ono što je najavljivao i prije tri godine kad je dolazio na vlast. Za neuspjehe su krive banke i Kongres, Americi treba ‘nova pravednost’, a pedantni novinari izbrojili su da je 34 puta izgovorio riječ ‘porez’ i 32 puta ‘poslovi’ u samo jedan sat, što je vrlo jasan pokazatelj sidra njegove kampanje.

Nije cilj mijenjati Iako mnogo spomenutoga nema istinsku političku težinu jer treba pristanak ‘odbjegloga’ Kongresa, a to pak, očito je, neće dobiti, Obama je želio poslati poruku biračima. Zapravo, nije ni bio cilj nešto promijeniti, nego galvanizirati biračko tijelo, zasad još indignirano Obaminim kompromiserstvom i manjkavim rezultatima, premda potonje zahtijeva malo pomnije razmatranje.
Kad već nije kapitalizirao na onome što je prije obećavao, Obama je odlučio iskoristiti bijes masa prema financijašima i bogatima, u čemu mu i politički protivnici svesrdno pomažu nimalo suptilnim branjenjem njihovih prava, i prema mlitavu Washingtonu koji jedva uspijeva riješiti ključne probleme poput dizanja granice zaduživanja državi. Wall Streetu obećao je da više neće moći igrati prema svojim pravilima, a bogatima u cjelini najavio je poreznu stopu od 30 posto na zaradu od milijun dolara i više.
- Washington bi trebao prestati subvencionirati milijunaše - rekao je među ostalim.
Nadalje, najavio je i uspostavljanje posebne jedinice za financijske zločine radi gonjenja onih koji su sudjelovali u krahu. Što je dosad čekao, nije objasnio. Sljedeća ideja iz portfelja populističkih poruka bio je prijedlog olakšanja problema s hipotekom Amerikancima, i to nametanjem novih naknada bankama.

Javni radovi? Inzistiranje na porezima ima vrlo jasnu i razumljivu logiku. Isti dan kad je Obama držao govor jedan od republikanskih kandidata za predsjednika Mitt Romney, inače jedan od najbogatijih u povijesti američkih izbora, priznao je da je platio smiješnih 13,9 posto za 2010., manje nego što plaćaju vatrogasci, učitelji i policajci, primjerice. Da stvar bude odvratnija, i to malo poreza platio je kao porez na kapitalnu dobit, ne kao porez na dohodak, pa je u čudnom zavrtaju toga bizarnog cirkusa rekao da prema planu Newta Gingricha, svoga republikanskog protukandidata, ne bi platio ni toliko poreza.
To je, jasno, rekao želeći diskreditirati stranačkog kolegu koji mu prijeti sve boljim rezultatima u utrci za Bijelu kuću. Kao da obračun s bogatašima nije bio dovoljan u pisano-izgovorenom obliku, izvedena je i posebna koreografija u kojoj je Debbie Bosanek, tajnica Warrena Buffetta, posjednuta u prostor Prve dame tijekom Obamina govora. Nesvakidašnjim potezom željelo se ilustrirati da ona plaća višu efektivnu poreznu stopu od svog šefa, jednog od najbogatijih ljudi na svijetu.
- Možete to nazivati klasnim ratom koliko god želite, ali tražiti od milijardera da plati bar isto koliko i njegova tajnica većini Amerikanaca zvuči kao zdrav razum - rekao je Obama.
No priča s porezima ne staje na tome: Obama je predložio i promjenu poreznog sustava koja se odnosi na profit izvan Amerike i olakšice za vraćanje radnih mjesta u nju. Lova koja će se uštedjeti završenim angažmanom u Iraku i smanjenjem uloge u Afganistanu dijelom će se potrošiti za smanjenje golema javnog duga, dijelom za popravak cesta i željeznica.

Tko se zapravo zadužio? Obama možda jest neuvjerljiv, ima li se na umu njegovo neadekvatno ispunjenje obećanoga, no objektivno je najbolji izbor. Republikanski kandidati uglavnom su slika sirovosti, neinformiranosti, bahatosti bez podloge i socijalne neosjetljivosti. Nadalje, iako većina Amerikanaca prema anketama nije zadovoljna ekonomskom situacijom i Obaminom ulogom u rješavanju problema nezaposlenosti i sporog oporavka, što mu predbacuju i mnogi mediji, riječ je o potpuno neozbiljnom i paušalnom ocjenjivanju bez uzimanja u obzir konteksta. U vrlo neprijateljskim okolnostima i s velikim otporima za gotovo svaki program ili ideju, Obama je ipak u svojemu prvome mandatu zemlju izvukao iz recesije, čak i relativno brzo, zadržao taj oporavak i smanjio stopu nezaposlenosti. S druge pak strane oceana, Europa tone u novu recesiju, u mnogo zemalja bilježi astronomske stope nezaposlenosti i ne uspijeva održati ni minimalan, jedva postignut oporavak, koji se većinom brojio u promilima. O dugu i krizi zajedničke valute da se i ne govori. Ako se uzme u obzir gdje je bomba uopće eksplodirala i kako su stvari izgledale kad je Obama preuzeo vlast, teško je reći da nije postigao dosta, bar kad je ekonomski dio u pitanju. Političko glavinjanje i račanovska neodlučnost drugi su par rukava. Odgovor republikanaca nije se morao dugo čekati. Guverner Indiane Mitch Daniels ustvrdio je da Obama nije prouzročio ekonomsku krizu, za većinu republikanca velik mentalni korak naprijed, ali da ju je pogoršao.
- U tri kratke godine eksplozija trošenja bez presedana dodala je bilijune već neizdrživu javnom dugu. A opet, predsjednik nas je stavio na put na kojem će biti još mnogo lošije - rekao je, zaboravivši spomenuti koliki je dug bio i prije Obamina dolaska te tko ga je i zašto nagomilao.