Novim poticajima do višestrukog rasta kreditiranja

Pet stambenih štedionica lani je zaključilo gotovo 160.000 novih ugovora vrijednih oko 8,5 milijardi kuna, što je 7-postotni rast  broja ugovora u odnosu na godinu prije.

Lani je, prema neslužbenim podacima iz štedionica, najviše novih ugovora oko 47.000, zaključila Prva stambena štedionica. Iza nje su Wüstenrot i Raiffeisen štedionica sa ukupno gotovo 60-ak tisuća ugovora, s tim da su dvije najmlađe PBZ-stambena i HPB– štedionica do kraja prosinca sklopile preostali broj štednih ugovora. Iskazani interes štediša za novo ugovaranje i u lanjskoj godini bio je očekivan iz  razloga što je i nadalje štednja u stambenim štedionicama jedna od najisplativijih i najsigurnijih manjih investicija na domaćem financijskom tržištu. Uz to štedionice odobravaju i jedan od najpovoljnijih stambenih kredita. 'Naime,neki naši krediti imaju fiksnu kamatu od samo 3 do 4 posto, mogu biti u većem iznosu, a i na rok otplate do 24 godine. Pri tome je iznimno važno da naše kamatne stope, za razliku od kredita koji, primjerice, daju poslovne banke, ostaju fiksne u cijelom razdoblju otplate kredita – pojašnjavaju u  Wüstenrotu.

Iz štedionica doznajemo kako im i prošlogodišnji  porast ugovaranja nije šire otvorio vrata i za veće kreditiranje. Naprotiv, većina štedionica lani bilježi pad ukupnog kreditiranja, koje se u nekim štedionicama penje i do 15-ak posto u odnosu na 2008., kada su štedionice ukupno dale oko milijardu kuna stambenih kredita.  Uzroke pada ukupna kreditiranja treba tražiti i u skromnom priljevu novih depozitnih sredstava kojima bi se „pokrio“još uvijek veliki nesrazmjer između rasta potražnje za kreditima i financijskih mogućnosti  štedionica. Rješenje tog problema odgovorni ljudi iz pet naših  štedionica vide u povećanju poticaja za stambenu štednju. Zato su odnedavna zatražili i povećanje osnovice za državne poticaje s 5.000 na 7.000 kuna, odnosno godišnjih državnih poticaja sa sadašnjih 750 na 1.250 kuna po ugovoru, tj.na istu razinu kakva je bila do prije četiri i pol godine kada se, prema mnogima ,nepromišljeno išlo na smanjivanje poticaja.

Povećanje poticaja, kažu analitičari, moglo bi (preko većeg broja ugovora) brzo i višestruko podići priljev depozitnih sredstava u štedionice. Najnoviji izračuni pokazuju da povećanje poticaja ne bi pretjerano opteretilo proračun. Naime, analitičari su izračunali da, recimo, eventualno povećanje poticaja u ovoj godini od 15-ak milijuna eura, ne bi ove (već  tek krajem 2011.) godine „teretilo“ prenapučeni državni proračun. Ujedno, od toga bi svi građevinari, štediše i  štedionice, ali i država - samo profitirali. Naime, jednostavna računica govori da se, ako je štedionica  aktivna u financiranju stambenih potreba, na jednu kunu koju država uloži (isplati) za poticaje, u proračun vrati i do 2,5 kuna prihoda kroz porezna i druga davanja. Ponovno bi povećanje poticaja, kažu stručnjaci, zasigurno privuklo i daleko veći broj građana na štednju. Da se tu kriju velike rezerve govori i podatak da je u sustav domaće stambene štednje danas uključeno tek 20-ak posto populacije, što je relativno skromno, odnosno čak i do tri puta manje nego u sličnim sustavima u srednjoj Europi. Povećani broj štediša vremenom bi doveo i do višestrukog povećanja kreditiranja , pa onda i do znatnog rasta sada gotovo potpuno zamrle prodaje stanova. (N. Prskalo)