Novim poticajima i do dvostruko više stambenih kredita

U četiri ovogodišnja mjeseca pet je naših stambenih štedionica zaključilo gotovo 49.000 novih ugovora o štednji vrijednih oko 2,3 milijarde kuna, što je 5-postotni rast broja ugovora u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.

Najviše novih ugovora, oko13.800, u proteklom je ovogodišnjem razdoblju zaključila Prva stambena štedionica. Iza nje slijede Wüstenrot i Raiffeisen štedionica s ukupno oko19.600 novopotpisanih ugovora, a dvije najmlađe štedionice, PBZ - stambena i HPB - štedionica, do kraja travnja sklopile su preostali broj štednih ugovora. Iz naših štedionica doznajemo kako im iovogodišnji porast broja novih ugovara nije otvorio vrata većem kreditiranju. Naprotiv, većina štedionica i dalje bilježi stagnaciju, pa i pad ukupnog kreditiranja. Ističu da uzroke pada treba tražiti i u skromnom priljevu novih depozitnih sredstava. Da u svemu tome aktualna kriza, a neki kažu i 'rezanje' poticaja prije nekoliko godina imaju 'umješane prste', govore i podaci da se u posljednjih godinu i pol kontinuirano smanjuje ukupna vrijednost novih ugovora. Današnja ukupna pojedinačna ugovorena vrijednost kod novih ugovora štedionica s klijentima prosječno je, kažu analitičari, i do 2.000 kuna po ugovoru manja (tj. smanjena je s 49 tisuća na približno 47 tisuća kuna po ugovoru) nego što je bila prije godinu dana. Dijelomice je zbog toga manji dotok depozita, lančano i stagnacija, odnosno pad ukupnog kreditiranja. Drugim riječima, naše štedionice svakim danom sve teže uspjevaju 'pokriti' povećanu potražnju klijenata za iznimno povoljnim stambenim kreditima, koje među rijetkima na tržištu tijekom cijelog razdoblja otplate dodatno krasi primamljiva fiksna kamata.                                                                                                                                         

Poznavatelji prilika kažu kako bi jedan od izlaza iz tog 'zatvorenog kruga' mogao biti da same štedionice, još više i država, potaknu veća ugovaranja, odnosno priljev znatno viših iznosa depozitnih sredstava. U svezi s tim naše su štedionice odnedavno zatražile povećanje osnovice za državne poticaje s današnjih 5.000 na najmanje 7.000 kuna, odnosno godišnjih poticaja sa sadašnjih 750 na najmanje 1.250 kuna po ugovoru, tj.na približno istu razinu kakva je bila do prije nepunih pet godine kada su se, prema mišljenju mnogih,brzopleto smanjili poticaji. Ponovno bi povećanje poticaja, kažu neovisni financijski stručnjaci, zasigurno omasovilo stambenu štednju i do 50-ak posto podiglo priljev depozitnih sredstava u štedionice, što bi naposljetku rezultiralo davanjem na godišnjoj razini najmanje dvostruko više povoljnih stambenih kredita. S vremenom bi to uzrokovalo višestruka povećanja sada gotovo zamrle stanogradnje i prodaje stanova.                                                                                                                  
Najnoviji izračuni govore da povećanje poticaja ne bi, kako neki već pokušavaju spočitavati, odmah i pretjerano-opteretilo proračun. Naime, analitičari su izračunali da bi, primjerice, eventualno povećanje poticaja potkraj ove godine tek početkom 2012. 'teretilo', i to otprilike za novih 15-ak milijuna eura, državni proračun. Analitičari na kraju ističu kako bi od spomenutog svi građevinari, štediše i štedionice, a posebice država - samo profitirali. Naime, jednostavna računica govori da se, ako je štedionica aktivna i uspješna u financiranju stambenih potreba, na jednu kunu koju država uloži (i isplati) za poticaje u proračun vrati i do 2,5 kuna prihoda putem poreznih i drugih davanja. (Nikola Prskalo)