Novinari i politolozi teško do posla

Premda se u Hrvatskoj u proteklih petnaest godina ukupan broj studenata povećao čak 82 posto, to se povećanje temeljilo na kvazitržišnim načelima, pa su upisne kvote tek u manjoj mjeri pratile trendove zapošljavanja i potražnje na tržištu rada.  Tako studenti koji završe studij društvenih i humanističkih znanosti, za razliku od kolega koji završe tehničke i prirodne znanosti, u konačnici mukotrpnije dolaze do posla u struci ili ga uopće ne uspiju dobiti

 Zaključak je to predavanja 'Strukturne promjene visokog obrazovanja i ishodi na tržištu rada' magistra Zdenka Babića s Ekonomskog instituta u Zagrebu, a u organizaciji Salona Matice hrvatske. Listu zanimanja s najslabijim  mogućnostima zapošljavanja već tradicionalno predvodi Fakultet političkih znanosti, na kojem se obrazuju budući novinari i politolozi, a u stopu ih slijede zanimanja profesor tjelesne i zdravstvene kulture, diplomirani inženjer pomorskog prometa te profesor filozofije i diplomirani socijalni radnik. 

S druge strane, diplomirani informatičari, inženjeri arhitekture i elektrotehnike te doktori medicine i stomatologije kao i magistri farmacije imaju najveće izglede da studentsku klupu odmah zamijene radnim stolom. Postavlja se pitanje zašto upisne kvote ne prate potrebe tržišta rada. Babić smatra da fakulteti koji predlažu kvote nastoje maksimizirati broj upisanih studenata i tako uspješnije poslovati bez obzira na buduće neizvjesno zapošljavanje studenata, a takvu upisnu politiku najčešće provode uprave fakulteta društvenih usmjerenja jer oni mogu lako prijeći granice vlasititih kapaciteta.

- Na kraju postajemo svjedoci disproporciji na tržištu visokoobrazovane radne snage u Hrvatskoj - kaže Babić.
Posljedično tome, u sklopu ekspanzije sustava visokog obrazovanja uvelike se reducirala praksa besplatnog visokog obrazovanja; tako je, primjerice, 2005. čak 56,7 posto studenata plaćalo neku vrstu školarine i tako pokrivalo 20-ak posto troškova visokog obrazovanja. To povećava izravne troškove studiranja, ali i sužava obrazovne opcije manje imućnih mladih ljudi.    (Renato Đurđević)