Nudimo strateški savez hrvatskim prehrambenim tvrtkama

Danas smo u prehrani u poziciji da stvorimo kompaniju koja će biti prva na jugoistočnim prostorima. Moje je načelo ostvariti preuzimanje, ali i osigurati suradnju. Na taj smo način otvorili vrata srpskom kapitalu pa ćemo ih otovriti i hrvatskom

Razgovarali: Miodrag Šajatović i Dragoslav Košarić
Foto: Vladimir Imprič

Igor Bavčar, predsjednik Uprave Holdinga Istrabenza iz Kopra danas je zanimljiv hrvatskoj javnosti jer je na čelu tvrtke koja je agresivno krenula u regiju kojoj pripada i Hrvatska. Preuzimanjem i spajanjem Droge i Kolinske stvoren je temelj za značajnu prehrambenu tvrtku. A ovih se dana pozorno prati kakav će biti ishod u slučaju Mercatora kojemu je Istrabenz postao značajan suvlasnik i kako će izgledati mogući strateški savez slovenskog Istrabenza i srpske Delte.

Bavčar je, međutim, i inače jedna od najzanimljivijih ličnosti u novijoj slovenskoj povijesti. Pozornost na sebe privukao je još kao student. Tema njegova diplomskog rada: 'Kritika Marxove teorije vrijednosti i robne proizvodnje', dugo je bila na ledu. Diplomirao je na katedri za Političke znanosti, na od političkog establišmenta osporavanom diplomskom radu a za koji je dobio i prestižnu studentsku nagradu France Prešern. Početkom osamdesetih bio je urednik studenskog tjednika Tribuna.

S Janezom Janšom objavljuje dnevnik komunističkog disidenta Staneta Kavčiča, što ponovno podiže veliku političku prašinu. Bilo je nekako logično da upravo Bavčar stane na čelo Odbora za ljudska prava, kad je 1988. godine tadašnja JNA uhitila Borštnera, Janšu, Tasića i Zavrla. Zapravo, kao lider Odbora stupio je i na slovensku političku scenu.

U prvoj slovenskoj demokratskoj Vladi premijera Lojzeta Peterlea, od 1990. do 1993., bio je ministar unutarnjih poslova. Godine 1991. vodio je Vladin projekt osamostaljivanja Slovenije. U lipanjskom ratu iste godine na čelu je Glavnog stožera oružanih snaga. Bio je ministar u pet slovenskih vlada.  

U lipnju 2002., slovensku javnost iznenadio je odlaskom s političke scene u gospodarstvo. Tada je imenovan za predsjednika Uprave Istrabenza, međunarodnog holdinga koji osim slovenskoga djeluje na osam tržišta: austrijskom, hrvatskom, talijanskom, bosanskom, njemačkom, srpskom, makedonskom i ruskom. Tvrtka djeluje na području energetike, investicija, turizma i prehrane te u djelatnosti potpore informatici. U 2004. godini holding Istrabenz poslovao je s 30 milijuna eura dobitka. Razgovor smo ipak počeli s makrorazine, o temi koja je danas u Hrvatskoj vrlo zanimljiva.

• Nas u Hrvatskoj iznenadilo je da Slovenija nije iz europskih fondova 'povukla' koliko je realno mogla. Tako su zvijezde ispali Slovaci koji su u tome uspjeli.

- Bili smo upozoreni na to da će naša apsorpcijska mogućnost od samog početka biti niža. U biti to je pokazatelj ambicije određenog gospodarstva, postojećih projekata, ljudi sposobnih da projekte ostvare do željene razine kako bi se mogli domoći raspoloživih sredstava. Pri tome je nadasve važna sposobnost državne administracije koja mora raspolagati odgovarajućim znanjima i vještinama ne samo za vođenje pregovara kako bi dobila željena sredstva nego da i u tom procesu asistira i u cijelosti ga organizira. Niska apsorpcijska sposobnost potvrda je nejasnih prioriteta države, nepostojanja kritičnog broja ljudi, niskog zanimanja kapitala za ulazak u zemlju čime bi se omogućili svi ti postupci. Tu prije svega mislim na lošu politiku lokalnih zajednica koje se nisu potvrdile kao dovoljno spremne za promjenu.

• U Hrvatskoj postoji dojam da baš u Sloveniji postoje vrlo jasni kriterij i dobra suradnja krupnog kapitala i visoke politike.

- Ja imam suprotan osjećaj, naime, da se u Hrvatskoj dobro surađuje. Što se krupnog kapitala tiče, u Sloveniji još nema igrača koji bi se mogli usporediti s nekim hrvatskim igračima. Nema nikoga tko bi bio jak poput Todorića. Malo je, primjerice, toliko jakih poput Adris grupe.

• Zar Istrabenz nije jak?

- Mi smo jaki, ali mi smo menadžeri, a vaši su ljudi i vlasnici i menadžeri. Vaš je start drukčiji. Situacija je možda još naglašenija u Srbiji, manje u BiH. Možda postoji i neka simetrija s političkom situacijom. Mi smo imali jake političke ličnosti, ali nikad se nisu mogle mjeriti s onima u Hrvatskoj, Srbiji ili u BiH. Naša politička kultura bila je sklonija traženju koalicije, disperziji političke moći na različite centre, naglašavanju od samog početka parlamentarne demokracije višestranačkog sustava. Kod nas čak ni predsjednik države nikad nije imao ovlasti kakve je, recimo, imao u Hrvatskoj. Vi sada idete u smjeru parlamentarne demokracije.  

Nas čeka još zadnja faza privatizacije. Ja sam se kao član LDS-a. što sam i danas, zalagao još 2002. da u privatizaciju idemo brže, da državne fondove damo profesionalcima izvana, a da im država samo naznači odrednice, da ih obavijesti o tome što zapravo želi napraviti. Nova Janšina Vlada ima veoma visoko postavljen cilj razvoja gospodarstva, ali vrlo sporo to provodi.

• Spomenuli ste da predstoji nova faza privatizacije. Koji će recept biti prihvaćen?

- Mislim da ćemo slijediti recept koji je ukratko iznio dr.Damjan. Već polako naziremo gdje se može naći jače zaleđe slovenskog kapitala, a gdje je ulazak stranih investicija nužan. I to ne samo zbog novca nego i zbog znanja, zbog know-how i razvoja pojedinih grana.

• Bili ste i ostali bliski sa sadašnjim premijerom Janezom Janšom. Koliko Vam to pomaže u sadašnjem poslu?

- Bio sam blizak sa svima. I s prijašnjom Vladom i s premijerom Ropom. Sa stanovišta Istrabenza pogotovo jer radimo u gospodarskim granama koje su u velikoj mjeri, prije svega u energetici, regulirane, a odnosi s državom jedna su od bitnih odrednica naše poslovne politike. Moramo biti u dobrim odnosima s vladama. Ne samo sa slovenskom nego i s hrvatskom, gde sudjelujemo u turizmu, a ulazimo i na tržište zemnog plina; također i s Vladom u BiH, u kojoj počinjemo graditi novu tvornicu Droge Kolinske, pa i u Srbiji, gdje smo prije kratkog vremena završili akvizicije dviju najvećih prehrambenih firmi. U ambicioznom poduzeću kakvo je Istrabenz takva se suradnja podrazumijeva.

• Slovenski model postupne tranzicije pokazao se uspješnim, većina teoretičara koristi pojam 'gradual approach'. Sada se u Sloveniji vodi polemika s mlađom strujom ekonomista koji su za jači neoliberalizam u ekonomiji. Na čijoj ste strani?

- Ja sam na strani promjena i reformi. Mislim da su nam potrebne i ako je u početnom periodu postupnost bila korisna. U trenutku kad su se ekonomija i država nekako pozicionirale na tim međunarodnim prostorima, a pogotovu s obzirom na politički vrlo nestabilno okružje, gradual approach značio je traženje socijalnog mira, održavanje jednake kvalitete života koja je u Sloveniji dosta visoka a prema mišljenju mnogih i mome vlastitome i viša nego što naša ekonomija realno dopušta. Mislim da su mladi ekonomisti, grupa koja radi u Odboru za reforme, dobro analizirali situaciju. Slovenija je dobila dosta visoke ocjene u procesu ulaska u EU, čak su je navodili kao primjer drugima ali, rekao bih, polako izlazi iz okvira tih usporedbi. Često nazočim okruglim stolovima i brifinzima Economista, jer su veoma informativni, i uočio sam da se Sloveniju još navodi kao primjer u pozitivnim analizama, ali nije ono što je bila. Padamo na nekim ljestvicama, konkurentnosti primjerice, pa su nam reforme doista potrebne.

• S druge strane, rekao bih da je Slovenija u 90-ima odigrala odličnu obrambenu utakmicu, za razliku od Hrvatske koja je izgubila npr. vlastiti bankarski sustav. Sada možete, ambiciozni kakvi jeste, krenuti u borbu za tržišta.

- Tu obrambenu utakmicu mogli smo odigrati i bolje, danas bismo imali više jačih firmi. Slažem se s vašom procjenom o solidno odigranoj utakmici, jer mi nismo ušli u EU na način na koji je ušla Mađarska. Mislim da je jedan od razloga i taj što se tadašnji menadžment, koji je vodio slovenske kompanije, unatoč procesu privatizacije uspio brzo prilagoditi novim tržištima i u vrlo kratkom roku gospodarski se usmjeriti prema Zapadnoj Europi. To nam je omogućio i osiguran politički mir. I, naravno, posve različite međunarodne prilike u usporedbi s Hrvatskom. U to vrijeme Drnovšekova je politika bila na razini zadatka. Danas smo to 'gorivo' potrošili.

• Požalili ste se da ste, uvjetno rečeno, menadžer trenutačno bez vlasničke moći. Pritišću li vas dioničari?

- Istrabenzov portfelj podijeljen je na nekoliko centara moći, pa ima privatnih dioničara ali su i državni fondovi još jaki, dakle, postoji disperzija. Istrabenz je sâm ustanovljen kao strateški holding koji se razvija u smjeru koji prilično odgovara vlasnicima. I sâm kupujem dionice. Možda ću ih kupiti još više i možda će me jednom zanimati neki radikalniji korak u tom smjeru, ali zasad ne osjećam ograničenja u tom dijelu.

• Šta vaši dioničari traže i očekuju od vas?

- Očekuju 10 posto na uloženo, ali valja naglasiti da ne očekuju 10 posto svake godine, nego dugoročno. To nije ni malo ni jednostavno. Istrabenz je imao core biznis organiziran u zavisnoj kompaniji OMV Istrabenz. Tu je bila angažirano više od polovine naših sredstava.

• Tako smo Istrabenz i doživljavali!

- Ali nije bilo uočeno da je moj prethodnik Janko Kosmina, zaposlen u firmi gotovo 30 godina, u posljednjem razdoblju, ulaskom strateškog partnera u taj code biznis, višak novca stečenog tom prodajom već tada počeo disperzirati na različite investicije. On je tada ušao u turizam, znači prije nego što sam ja došao; ušao je u Koparsku banku, Simobil, a prije mog dolaska izašao je iz te banke i prodao Simobil, i tek je tada stvorena osnova i predodžba o tome što je Istrabenz danas. Nekoliko kompanija ima disperzirane investicije. Na primjer, General Electric je prisutan u mnogim tvrtkama, od banki, osiguranja do energije, Siemens također. Ne biste vjerovali, Dr.Oetker, koji ostvaruje gotovo 8 milijardi eura prihoda, samo milijardu i pol ostvaruje u prehrani, a ostalo u drugim djelatnostima. Nastojimo i sami svoj razvoj usmjeriti prema disperziji investicija uz disperziju rizika, ali, naravno, s drukčijim načinom upravljanja svim tim investicijama.

• Ipak, teško se možete mjeriti s razinom poslovanja jednog Siemensa. Ne bi li se mali igrač, uvjetno rečeno, trebao koncentrirati na nešto kako bi postao regionalno jak?

- Naša je strategija da u regiji budemo prvi u djelatnostima u koje ulažemo. Želimo biti prvi u prehrani. Ali nismo mogli biti prvi u prodaji naftnih derivata. S partnerom kojeg smo imali, OMV-om, to nikako nismo mogli. Pet godina za redom ostvarivali smo gubitke u toj djelatnosti. Zato sam drugu godinu svog mandata to prodao, dok su oni ušli u tender za kupovinu dionica Ine, a poslije toga ušli su i u Rompetrol. Želi li Istrabenz ojačati svoju poziciju, mora biti partner.

Danas smo u prehrani, u koju smo ušli na jugoistočnim prostorima, u poziciji da stvorimo kompaniju koja će biti prva u toj branši. Smatram da smo tu na dobrome putu jer taj prostor još nije konsolidiran, a moje je načelo oduvijek bilo ostvariti akviziciju preuzimanja ali i osigurati suradnju. Na taj smo način ušli i u Srbiju, otvorili smo vrata i srpskom kapitalu da postane dio Droga Kolinske. To su strateški savezi, a na isti sam način spreman razgovarati, a tako i razgovaramo, i na hrvatskom tržištu.

• Rekli ste da ste prvi u prehrani, ali to je želja i Agrokora.

- Ako mi s Agrokorom i spojimo svoje udjele, prema Nestleu, Unileveru i svim ostalim velikim igračima ne značimo ništa. Kad je počeo posljednji dio proširenja EU s 10 uz tadašnjih 15 članica, bile su poznate barem dvije zemlje od kojih se jedna, naša susjeda, posebno angažirala na tome i organizirala na način da su održavali posebne seminare u trajanju od mjeseca ili dva, na kojima su državni službenici podučavali vlastite firme kako početi s akvizicijama na tim prostorima, prije nego što se ostvari proširenje EU. Vjerujte da se na taj način razgovara i o Hrvatskoj, koja je upravo ušla u pregovarački proces. Zato se pitam zašto ne bismo i mi na tim prostorima izradili projekt kojim bismo mogli biti prvi u regiji. Uvjeren sam da je to moguće.

• Kakav je pri svemu tome sugovornik Ivica Todorić?

- Gospodin Todorić je vrlo korektan i ambiciozan. Sreli smo se samo jedanput. U vezi s ovim pitanjem nismo napravili pomak, iako surađujemo i u BiH. Mislim da je gospodin Todorić jedan od sugovornika kojega baš ovo zanima, jer on vrlo dobro zna da se njegov prostor, s obzirom na veličinu, proizvodnju, trgovinu koju kontrolira, ne smije svesti na granice Hrvatske. Kao što je Slovenija za Istrabenz premalo tržište, tako je i s Agrokorom. Jednostavno nije moguće ustanoviti uspješnu kompaniju ne okrećući se prema prostorima na kojima postoji mogućnost suradnje. Nama je sigurno zanimljiv sjeverni dio Italije, Austrija, Njemačka.

• Na kojim principima vi pristajete na nekakve strateške saveze?

- Prvo, svoje investicije moramo i želimo konsolidirati sukladno međunarodnim standardima. Usto, rijetko ulazimo u investicije strateške naravi u kojima ne vodimo glavnu riječ.

• Znači, zanima vas više od 50 posto udjela?

- Da. Ili, prema načelu joint venture, što je isto tako moguće, dakako, pod uvjetom da s partnerom kontroliramo cijeli posao.

• Razmjenom dionica?

Da.

• Sve što je ovdje na stolu ispred nas zapravo je slovenska roba, osim slatkih bajadera. Znači li to nešto s obzirom da je riječ o proizvodu Kraša?

- Znači, kako da ne. Nismo vam ponudili proizvode Soko Štarka! Mi idemo polako. Brandovi su izuzetno važni.

• Htio sam zapravo pitati imate li još ciljeva u Hrvatskoj i koji su?

- Pa, slušajte, to je retoričko pitanje. Naravno da vam ne mogu reći, ali postoje ciljevi koji nisu samo želje. Postoje, naime, mogućnosti za uzajamno sudjelovanje upravo na tim prostorima. Razgovaramo s kompanijama koje su nam zanimljive u želji da oformimo jednog zaista prvog igrača na prehrambenom području.

• S kolikim potencijalom, bilo vlastitim ili s onim banaka koje vas prate, raspolažete za akvizicije za taj vaš plan?

- S dovoljnim financijskim potencijalom.

• A Droga Kolinska?

- Jedan od jakih razloga zbog kojih smo mi ušli u prehranu, navodno jednu od djelatnosti kojima pada profitna stopa, a koja je u posljednje vrijeme bila u dosta kritičnom stanju, prije svega na zrelim tržištima Zapadne Europe, bila je naša procjena da na tim prostorima još postoji mogućnost ostvarivanja dodane vrijednosti. Kao prvo, tržište nije konsolidirano, postoji niz različitih proizvođača. Mi smo se fokusirali na 9 brandova s kojima možemo razviti tu djelatnost. Vidjeli smo da se racionalizacijom i udruživanjem može ostvariti dodana vrijednost. Već u prvoj fazi u Drogi Kolinski postigli smo vrlo dobre rezultate, upravo na tim sinergijama. Prostorima jugoistočno od nas potreban je upravo takav dosta aktivan, dosta ambiciozan ulagač, vlasnik koji zna što hoće, jer su u disperziranom vlasništvu paradržavnih i državnih institucija jednostavno mogući potezi koje dotad niko nije pokušao povući.

• Što mislite, kako će izgledati vaš sustav za pet godina? Svodi li se samo na to da budete, kao što ste rekli, prvi u regiji u tome čime se bavite?

- Nastavljamo s razvojem u prehrani i izlazimo na nova tržišta. Intenzivno radimo na osvajanju tržišta Zapadne Europe i Rusije. U nekim smo brandovima u Rusiji vrlo jaki, čak i prvi, ispred svih multinacionalki. Na primjer, u dječjoj hrani. U Sloveniji smo jedan od najjačih dobavljača zemnog plina, ulazimo i u Hrvatsku. Akvizicijom u Hrvatskoj stekli smo malu firmu koju smo kupili od SIAD-a iz Kotora. Sada gradimo novi kompleks u okolici Zagreba. Mislim da postoji mogućnost ulaska i na drugim prostorima. U elektrici imamo 16 posto tržišta u Austriji, a u Sloveniji nešto manje. Paradoksalno, ali naša je zemlja na tom području zatvorenija. Današnja nova Vlada u sklopu spomenutih reformi vrlo jak akcent stavlja i na deregulaciju energetskog tržišta, zbog čega je i podupirem.

• Istrabenz je prije dvije godine kupio Grand hotel Adriatic u Opatiji, koji je sada dio novog međunarodnog hotelskog lanca Life Class. Koje su Vaše ambicije na području turizma u Hrvatskoj?

- Sumnjam da ćemo ulaziti u neke veće poslove s nekretninama, unatoč tome što je ta ponuda još dosta izražena na hrvatskoj strani. Više ćemo se angažirati na upravljanju. Znači, spremni smo preuzimati pojedine turističke destinacije, hotele, i njima upravljati. Manje nas zanima kupnja novih hotela na hrvatskom području.

• I trgovina je segment koji vas zanima. Kupili ste državne dionice Mercatora?

- U trgovini smo strateški investitor, jer vidimo mogućnosti i u tom segmentu. U tu smo akviziciju ušli upravo zbog toga što očekujemo daljnji razvoj na tom području, konsolidaciju trgovine u regiji. Sam nikad ne bih ušao u kupovinu Mercatora, što on znači danas, kad nema mogućnosti da vratimo novac koji smo uložili? Unatoč svima koji su nam predbacivali da je cijena dionica bila niska, mi smo izradili vrlo pomne analize i ustanovili da će trebati vrlo mnogo rada da bi se uloženo vratilo, a to znači prije svega izlazak na druga tržišta. Potencijal u Mercatoru postoji, ali se treba suočiti s troškovima i s mnogo čime drugime što do danas nije napravljeno.

• I, na kraju, kako ocjenjujete političke i ekonomske odnose Hrvatske i Slovenije?

- Šta da vam kažem? Malo vamo, malo tamo. Tijekom 15 godina, koliko sam bio u politici, doživio sam i jedno i drugo. Nadam se da ćemo naposljetku riješiti i pitanja 'higijene' dviju država i doista dogovorno srediti pitanje graničnih linija. Hrvatska je u političkom i ekonomskom smislu vrlo značajan partner na tim prostorima. Zato nije slučajno da Slovenija aktivno podupire ulazak Hrvatske u EU.
__________