Obračun plaće vrijedi kao ovršna isprava

Poslodavac koji radniku ne izda obračun plaće, pa i u slučaju kada plaću nije isplatio, može platiti kaznu između 61.000 i 100.000 kuna. Na temelju obračuna plaće odvjetnik sastavlja ovršni prijedlog, koji se ovjerava kod javnog bilježnika. To je ovršna isprava s kojom radnik može u banci naplatiti svoju plaću

Piše: Jasminka Filipas

Novi Ovršni zakon koji je na snagu stupio 28. veljače trebao bi olakšati i isplatu neisplaćenih plaća, jer se prema njemu obračun plaće smatra ovršnim prijedlogom i ne mora se predavati na sud, već se kao svako drugo potraživanje može ovjeriti kod javnog bilježnika i dati na naplatu.

Kao što pojašnjava javna bilježnica Jožica Matko Ruždjak, radnici koji besplatnu pravnu pomoć ne mogu dobiti preko sindikata jer u njega nisu učlanjeni, mogu s obračunom plaće otići kod odvjetnika, koji na temelju tog obračuna sastavlja ovršni prijedlog.

Nakon što ga ovjere kod javnog bilježnika, prijedlog sami nose u banku u kojoj poslodavac ima otvoren račun. Ako na računu ima novaca i ako se poslodavac ne žali na ovršni prijedlog, naplata ide vrlo brzo. Cijena ovršnog prijedloga i njegove ovjere ovisi o visini iznosa koji radnici potražuju.

Tako se, primjerice za potraživanje od približno 10.000 kuna, javnom bilježniku plaća 330 kuna, a odvjetniku, ako je suditi prema objavljenim tarifama na internetskim stranicama Odvjetničke komore  1.000 kuna.

Dvojbe oko vjerodnostojnosti

Iako je ovo značajni napredak u odnosu na prijašnje propise, za njega još nisu doznali ni neki pravnici u sindikatima a kamoli radnici. Razlog tomu je, doznajemo u Javno-bilježničkoj komori, u tome da dio stručnjaka, posebice iz Trgovačkog suda, dvoji o tome može li se obračun plaće smatrati vjerodostojnom ispravom kao što je to bilo koji drugi neplaćeni račun, iako je Zakon o radu tu više nego jasan.

Naime, člankom 91. spomenutog Zakona, još je 2003. godine propisano da je poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela sporna isplata radniku uručiti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. U istom se članku kaže da obračuni tih isplata vrijede kao ovršne isprave. Kazne za takvo nepostupanje iznose od 61.000 do 100.000 kuna.

Dosad je takva potraživanja rješavao sud, a parnice su, potvrdila nam je voditeljica i koordinatorica Pravne službe u Savezu samostalnih sindikata Sunčica Benović, u pravilu znale trajati i do tri godine. Najdulje traju u  Zagrebu jer, što je i razumljivo, u glavnom je gradu najveći broj takvih tužbi.

Ovršni zakon može unijeti red u isplatu plaća, i to mnogi smatraju najčišćim i najbržim načinom da radnik dođe do svog novca. Tek ako se poslodavac žali, a ne bi trebao jer je sam izdao obračun plaće, sporna se pitanja mogu riješiti na sudu.

Međutim, neki stručnjaci savjetuju javnim bilježnicima da ne zaprimaju ovršne prijedloge za plaću, jer smatraju da se obračun plaće i neplaćeni račun za neku uslugu ne mogu tretirati na isti način.

Za njih je dvojba između računa i plaća u tome što se za račun unaprijed zna koliko će iznositi i pretpostavlja se da je usluga napravljena prema nekoj narudžbenici ili ugovoru, dok se plaća može umanjiti zbog raznoraznih administrativnih zabrana, primjerice kredita, alimentacije i sličnoga. Taj argument, slažu se javni bilježnici ali i neki odvjetnici, poput Ive Farčića, prilično je 'tanak' i na njega ne bi trebalo računati.

Jer, radni odnos je ugovorni odnos, a radnik najbolje zna je li mu poslodavac točno obračunao plaću, odnosno može li se s tim obračunom poslužiti kao ovršnom ispravom. U suprotnome, jednako kao i u slučaju kada poslodavac ne da obračun, problem i tako mora riješiti na sudu. 

Na štetu radnika i savjesnih poslodavaca

Činjenica je da dobar dio hrvatskih radnika neredovito dobiva plaću, što osim njima šteti i brojnim poštenim i korektnim poslodavcima koji isplaćuju plaće svojim radnicima i tako u startu imaju teže uvjete poslovanja od onih koji se ne obaziru na propise i zakone a nitko ih za to ne kažnjava. Dio problema leži i nedovoljnom broju inspektora rada te u Zakonu o obveznim doprinosima.

Naime, kao što su nam pojasnili u FINI, poslodavac je sukladno spomenutom Zakonu dužan do kraja mjeseca za prethodni mjesec obračunati plaću i u slučaju ako nema isplate plaće te Poreznoj upravi i REGOS-u dostaviti izvješće o obračunanim obveznim doprinosima.

Porezna uprava brine se o naplati obveznih doprinosa (obračunava kamate i vrši prisilnu naplatu), čak i u slučaju neisplate plaće. Radnik se brine za svoju neto plaću i pripadajući porez i prirez na dohodak, koji se isplaćuje u trenutku isplate plaće, a ako nema isplate plaće - nema ni obveze plaćanja poreza i prireza.

Drugim riječima, država se brine za ono što ide u njenu kasu, dok se radnici i poslodavci koji trpe zbog nelojalne konkurencije trebaju pobrinuti sami za sebe. Zato ovu novost u vezi s načinom naplate neisplaćene plaće ne treba shvatiti samo kao pogodnost za radnika, već i kao dodatni mehanizam protiv nelojalne konkurencije na koju se svi poslodavci koji se drže propisa već godinama žale.

Loša praksa hrvatskih poslodavaca

Radnice Metalis-produkta iz Bizovca pokraj Osijeka, koje svaki dan moraju prenijeti 32 tone opeke, plaću nisu vidjele već tri godine. Vlasnik tog poduzeća Pero Kardum,  kažu očajne radnice, ne plaća doprinose, plaće pretvara u bonove, a kada nema bonova plaće djelomično isplaćuje stočnom hranom, hladnjacima, namještajem ili određenom količinom cigle.

Bez ikakvih sankcija poslodavac tako 'posluje' još od 1998. godi-ne. Radnici tu robu moraju preprodati kako bi domogli barem dijela svog novca.

Četiri stotine radnika Dalmatinke Nove iz Sinja svaki mjesec preko sindikata i medija 'utjeruju' svoje plaće. Ove godine još nisu dobili plaću ni za prošlogodišnji prosinac.

Talijanski su vlasnici sindikalnu povjerenicu potpuno izolirali od radnika, trenutačno je pod strašnim pritiscima zbog toga što se bori za isplate crkavica' od 2.200 kuna, koliko radnici najviše mogu zaraditi, čak i uz noćni rad koji se dodatno plaća.